ivan
Gotovo cijelo stoljeće o anarhizmu se ili šire bezočne laži ili ga se kao politički pokret odnosno teoriju suprotstavljenu jednako kapitalizmu i etatističkom komunizmu, sustavno ignorira. Uvjerljivo, kako idejno tako i praktično, najslobodoljubiviji i najhumaniji od svih ekonomsko-političkih alternativa, anarhizam se uporno veže za mračne strane individualnog terorizma, zaluđenih fanatika čiji je jedini smisao egzistencije sijanje kaosa i nerede u društvu. Iako je točno da je anarhizma usmjeren na rušenje samih temelja ovog robovskog društva i gradnju novog egalitarnog, slobodnog na ruševinama starog, to ne znači da je njegova ideja povezana s izrazima zaluđenosti pojedinaca. I to prvenstveno iz tri razloga. Terorizam podrazumijeva ili kao cilj ili kao posljedicu ubijanje nevinih ljudi, no da bi anarhija mogla postojati potreban je angažman običnih ljudi. Kao drugo, anarhizam je usko vezan uz ideju samooslobođenja. Ne mogu se društveni odnosi dignuti u zrak. Sloboda ne može biti ostvarena akcijama «izabranih» koji će u ime svih uništiti vlast, jer dok ljudi budu osjećali potrebu za vođama hijerarhija će, kao najočitija suprotnost anarhizmu, egzistirati. I na kraju, krajnji je cilj anarhizma sloboda, pa stoga kao što <b>Bakunjin</b> (ruski anarhist) kaže: