silent-violent
Radnicki zahtevi – to je uvek ista prica: vece plate, manje maltretiranja, bolji uslovi... Sistem je sebi stvorio neprijatelja koji u stvari radi za njega.
Naravno, ljudi su se borili i ginuli u ratu protiv kapitalizma, uvereni da menjaju svet. Ali sistem je uvek imao stitinike protiv revolucije. Postavljajuci se fleksibilno, ispunjavajuci uslove koji su od njega zahtevani, postizao je mir u kuci i nastavak proizvodnje. Posle svake bitke je mogao da odahne i kaze: nisu se setili "onoga". A to "ono" je uvek bilo “trajni prestanak proizvodnje”, bez postavljanja uslova. To je jedino sto je ikada moglo da nanese stetu kapitalistina. Smena vlasnika nikada nije donela neko bitnije poboljsanje radnicima i obicnom svetu. Poboljsanje uslova rada je uvek trajalo kratko i bivalo zamenjeno novim, jos gorim uslovima (dodavanje poslova, smanjenje plate, do samog ukidanja radnih mesta).