Uri Gordon - Anarhija je oblik reda koji počiva na dogovoru
admin
<font size="4">Autor knjige "Anarchy Alive!" kaže da ekonomski kolaps predstavlja znak da je kapitalizam dosegao sopstvene granice i objašnjava zašto neće glasati niti će služiti u bilo kojoj vojsci. </font><p>Intervju vodio <strong>Dejvid B. Grin</strong> (David B. Green) za magazin "Haaretz", novembar 2008, st. 22. <a href="http://www.zinelibrary.info/files/urigordoninterview.pdf" target="_blank">zinelibrary.info/files/urigordoninterview.pdf</a> </p><p><span class="dropcap">P</span>reko telefona <strong>Uri Gordon</strong> ne zvuči kao da sija od zluradosti, ali za anarhistu poput njega, ekonomski zemljotresi iz proterklih šest nedelja mora da su pružili izvesno zadovoljstvo. Na posletku, današnji anarhisti/kinje su uvereni/e u pogrešno usmerenje savremenog kapitalističkog sistema, i njegovog neizbežnog marša ka ukrupnjavanju koncentracije svetskog bogatstva u sve manjem broju ruku. Većina takođe nužnom smatra radikalnu promenu odnosa čovečanstva prema životnoj sredini, što je shvatanje koje je čini se u najmanju ruku privhaćeno od strane velikog dela Zapada, što je posledica svesti o osiromašenju naftnih rezervi i klimatskim promenama. <strong>Gordon</strong>, star 32 godine, autor je knjige "Anarhija živi!: antiautoritarna poilitka od prakse do teorije" ("Pluto Press", 183 strane, 26,95$/16£), u izvesnom smislu učenjačke analize savremenog anarhizma. Odrastao u Haifi, <strong>Gordon</strong> je svoj doktorat iz političke teorije odbranio 2005. na Oksfordskom univerzitetu; njegova teza poslužila mu je kao osnova za knjigu. Ali kao što navodi u njenom uvodnom delu, u Ujedinjeno Kraljevstvo je stigao na jesen 2000, nakon što je antiglobalistički pokret počeo da privlači na desetine hiljada demonstranata/kinja, i odmah nakon ogromnih protesta širom Evrope protiv predstojeće savezničke invazije na Irak. Ubrzo se našao u takvoj situaciji da je provodio onoliko vremena na barikadama koliko i u biblioteci. Prividni konflikt je razrešio, piše, onda kada je shvatio da "bi(h) lako mogao da protumači(m) svoj aktivizam kao terenski rad, i da zapravo prilagodi(m) moj akademski rad potrebama aktivista/kinja."</p>