eloiza
Helikopter je sleteo sa telom u metalnom kovčegu, revolucionarna garda ga je na leđima prenela do groba. Zatim je gomila ponovo nagrnula, muškarci su sa krvavim zavojima na glavama, plakali i, otklanjajući prepreke, preskakali grobove. <br />
Glas je govorio: Vi koji oplakujete, jaučite. Govorio je: Skočite u rupu.<br />
<br />
Karen nije mogla zamisliti ko je sve to još mogao da posmatra. Ako su drugi ovo gledali, onda ništa nije stvarno. Ako su drugi gledali, ako su milioni gledali, ako su milioni odgovarali broju na iranskom avionu, da li je to značilo da imamo nešto zajedničko sa onima koji oplakuju, neku teskobu, da osećamo kako nešto prolazi između nas, da čujemo uzdah neke istorijske tuge? … Ako su drugi videli ove slike, zašto se ništa nije promenilo, gde je lokalna rulja, zašto još uvek imamo imena, adrese i ključeve od kola?<br />
<br />
(Don De Lillo, Mao II)