shmrko
Skvotiranje se vremenom javlja negde manje, a negde više organizovano, a od 1960-tih godina se toliko raširilo da se ne može više govoriti o izolovanim akcijama pojedinaca već o novom društvenom pokretu. Skvoterski pokret se tokom nekoliko decenija postojanja delimično osamostaljuje od anarhističkog i levičarskog pokreta u čijem je okrilju rastao. Skvotovi su od 1970-ih u Evropi baza društvenih pokreta i u bliskoj vezi sa novim društvenim pokretima, urbanim pokretima, alterglobalističkim pokretom, itd. Skvoteri često navode argument da je rast broja beskućnika i ljudi koji žive u lošim uslovima proporcionalan rastu broja neiskorištenih i praznih prostora. Zbog marginalizovanja od strane masovnih medija, skvoteri su vremenom stvorili svoje medije: pamflete, grafite, fanzine, otvorene debate, infošopove, časopise, novine, distribucije pa čak i izdavačke kuće. U svetu je skvoterski pokret veoma razvijen, pogotovo u Zapadnoj Evropi i Južnoj Americi. U Evropi prema nezvaničnim procenama postoji nekoliko hiljada skvotova a najviše ih je u Barseloni, Amsterdamu, Berlinu, Milanu, Londonu, itd. gde postoji već par generacija ljudi koji žive u skvotovima. Mnogi narodi, kod kojih je pokret odavno prisutan, imaju za skvotiranje svoju reč. U Španiji se kaže okupa, na nemačkom hausbesetzung, na holandskom kraken, a Italijani za skvot kažu casa occupata. Ostali narodi koriste izvednice reči squat, iz engleskog jezika.