Edo
<p><img title="No Borders No Banks" alt="No Borders No Banks" src="https://old.kontra-punkt.info/media/images/no_borders_no_banks.jpg" _mce_src="https://old.kontra-punkt.info/media/images/no_borders_no_banks.jpg"></p><p style="text-align: right;" _mce_style="text-align: right;"><span style="font-size: medium; font-family: georgia,palatino;" _mce_style="font-size: medium; font-family: georgia,palatino;">'Najnasliniji element društva je neznanje.''</span><br>- Emma Goldman (1869- 1940.)</p><p>Piše: <strong>Edo</strong></p><p><span class="dropcap">N</span>eki akademski krugovi, naročito anglosaksonske liberalne znanstvene provenijencije anarhizam definišu kao izvjesnu političku filozofiju, preciznije rečeno, pa čak i kao politički pokret, a sve u cilju izjednačavanja anarhizma u istu ravan sa političkim subjektima i pokretima, te kreiranja lažne (iskrivljene) slike anarhizma u prizmi kako kod svake individue, tako i cjelokupnog društva. Time se ova ideja u cilju sprečavanja njezinog eventualnog jačeg afirmisanja široj javnosti želi zadržati što duže i dalje na marginama društva. U tom procesu ključnu ulogu imaju i mainstream mediji, koji pored prethodno navedenog, anarhizam i njegove protagoniste klasificiraju i u kategoriju klasičnih terorističkih grupacija. Svjedoci smo takve intenzivnije medijske kampanje (ili bolje reći hajke) u posljednje dvije godine na primjeru ionako turbulentnog grčkog društva za vrijeme kulminacije socijalnih nemiran nakon što su okusili danak plutokracije i brutalnog kapitalizma. Drugi savršen primjer je blokada hrvatskih sveučilišta u znak protivljenja daljnje komercijalizacije visokog obrazovanja, kada su studenti i pojedini profesori od strane svojih kolega koji čine znatan dio akademske zajednice, prozivani crnima i crvenima kao da se zapravo radi o nekim prolupalim buntovnicima bez razloga koji ne žele da uče i sljedbenicima nekih tamo davno prevaziđenih i nepotrebnih ideologija. Na ljude ovakvog profila, na ljude poput anarhista, sezona lova je uvijek otvorena. Ovakav čin klasične klevete i stigmatiziranja svojih kolega u cilju kukavičkog ograđivanja zbog očitog konformizma, jeste pokazatelj na kakve je niske grane uskogrudna, korumpirana i kriminalizirana akademska elita spala. Poražavajuće je, apsurdno i katastrofalno na kakav nelogičan i sulud način, zvanična akademska zajednica i nadležna ministarstva postavljaju i posmatraju stvari kada se radi o daljnjoj sudbini visokog obrazovanja gledajući pri tome isključivo kratkoročnu pragmatičnu korist pojedinaca (koja je ujedno osnovna odlika neoliberalizma) i odbijajući bilo kakvu racionalnu i konstruktivnu kritiku. Toliko o ophođenju nekih bitnih društvenih struktura prema ovom pokretu i općenito o ljudima koji imalo drugačije misle.</p>