Vegetarijanstvo i ekologija

Onaj tko misli da vegetarijanstvo, odnosno mesna industrija, i ekologija nisu u uskoj uzročno-posljedičnoj vezi, živi u velikoj zabludi i neznanju. Biste li nekoga shvatili ozbiljno kad bi vam rekao da se trećina svjetske površine pretvara u pustinje zbog proizvodnje mesa? Ili, biste li se šokirali kad bi saznali da se više od pola svjetskih oceana približava točki ekološkog kolapsa zbog ribarstva? Slijedeći podaci zorno potkrijepljuju gore navedenu tvrdnju.

"Na prvi pogled može se činiti da nema puno veze između jedenja mesa i ogromnih problema vezanih uz okoliš s kojima se svijet suočava, kao što su globalno zagrijavanje, širenje pustinja, nestajanje kišnih šuma i kisele kiše."*

"Istina je ta da svijet brzo ostaje bez zemlje potrebne za hranjenje mesnih životinja. Tu nije samo 1/3 svjetske površine koja se pretvara u pustinje, nego i činjenica da se najbolja poljoprivredna zemljišta toliko intenzivno iskorištavaju da su počela gubiti plodnost i više ne daju toliki prinos žitarica. Nekada su farmeri rotirali polja, uzgajajući svake 3 godine različitu vrstu žitarica, a tokom 4. godine polje bi se odmaralo. Danas farmeri uglavnom uzgajaju iste usjeve godinu za godinom na istom tlu. Jedini način kako to mogu izvesti je da zasite zemlju umjetnim gnojivima te kontroliraju korove i insekte pesticidima. Na kraju se struktura tla počne lomiti te postaje tanka i beživotna i brzo erodira. Polovina od sveukupnih poljoprivrednih površina u Britaniji sada je pod rizikom da će biti isprana ili otpuhana vjetrom."*

(U SAD-u je u zadnjih 200 godina uništeno 1/3 primarnog površinskog sloja - što je oko 17 cm - radi uzgoja stoke. Godišnje se gubi 1,6 hektara obradive zemlje, a da bi se razvila 2 cm površinskog sloja tla potrebno je 200-1000 godina. Procijenjeno je da je ispaša životinja odgovorna za 85 % tog gubitka. U pokušaju da se nadoknadi ova zemlja, više od 100 milijuna hektara šume bilo je uništeno da bi se dobila zemlja za obradu i ispašu, i krčenje šuma nastavlja se brzinom od 0,4 hektara u sekundi.)

"Šume koje su nekada pokrivale većinu britanskih otoka sada su srezane na manje od 2% preostalih. Više od 90 % britanskih jezera, ribnjaka i močvara je isušeno - a sve zato da bi se stvorila veća polja za uzgoj više usjeva za hranjenje više životinja. Priča je više-manje ista i u drugim dijelovima svijeta."

"Moderna gnojiva baziraju se na dušiku, no na žalost sva gnojiva koja upotrebljavaju farmeri ne ostaju u tlu. Neka se ispiru u potoke, rijeke i jezera gdje dušik može izazvati otrovno cvjetanje. To se dešava kada alge koje prirodno rastu u vodi počnu usvajati višak dušika. Zbog toga što su pognojene, alge počnu rasti brže bez kontrole, zatvarajući pristup sunčevog svjetla ostalim biljkama i životinjama. To cvjetanje može iskoristiti sav kisik u vodi, na taj način gušeći vodene biljke i životinje do smrti."

"Postoje i drugi problemi za okoliš. Zato jer se ogroman broj životinja na farmama diljem Europe i SAD-a drži u hangarima, ima toliko gnoja da nitko ne zna što s njime učiniti. Ima ga previše da bi se njime pognojila zemlja, a preotrovan je da bi se ispustio u rijeke. Zovu ga mrlja (što je samo ljepše ime za tekuća govna) a čuvanog u jezerima zovu ga (vjerovali ili ne) laguna."*

Populacija životinja na farmama proizvodi 550 tona izmeta svake sekunde,
što je 20 puta više od količine ljudskog izmeta!

"Samo u Njemačkoj i Nizozemskoj postoje 3 tone uskladištenog tekućeg gnojiva za svakog člana populacije što se sveukupno približava broju od 200 milijuna tona te tvari. Preko složenih serija kemijskih reakcija kiselina isparava iz tekućeg gnojiva uzrokujući kisele kiše. U nekim dijelovima Europe tekuće gnojivo predstavlja najveći pojedinačni uzročnik kiselih kiša što izaziva ogromno uništavanje okoliša - ubijanje drveća, beživotnost rijeka i jezera te oštećenje tla. Velik dio njemačkih Crnih Šuma umire, u Švedskoj su neka jezera gotovo potpuno mrtva, a u regiji Pel u Nizozemskoj 90 % drveća je umrlo zbog kiselih kiša uzrokovanih svinjskim izmetom."*

(Situacija je ista s amonijakom. Stočne farme uzrokuju 85% ukupnog isparavanja dušika u obliku amonijaka koji se smatra glavnim uzročnikom umiranja šuma. Amonijak iz životinjskih otpada i umjetnih gnojiva uzrokuje kisele kiše koje uništavaju vodeni i biljni život. 528 000 tona amonijaka godišnje isparava samo u Njemačkoj. Amonijak i dušik mogli bi se u znatnoj mjeri smanjiti reduciranjem stočnih farmi što znači promjenama u prehrani te redukcijom iznošenja životinjskog otpada. Ovo bi bilo poželjno ne samo radi ekološkog aspekta već također i ekonomskog - s obzirom na visoke troškove u svrhu pošumljavanja.)

"Ako pogledate izvan Europe, šteta u okolišu izazvana životinjama koje se uzgajaju za meso je još veća. Jedan od najvećih problema je sječa kišnih šuma kako bi se stvorio prostor za ispašu goveda. Divlje šume pretvorene su u pašnjake za stoku čije meso se prodaje za hamburgere u Europi i SAD-u. To se dešava svuda gdje postoje kišne šume, no većina uključenih zemalja ipak se nalazi u Centralnoj i Južnoj Americi. Ovdje se ne radi o samo par stabala, nego o području veličine Belgije koje posijeku svake godine. Od 1950. godine polovina svih svjetskih kišnih šuma je uništena."*

ZA HAMBURGER TREBA MESO
ZA MESO TREBA KRAVA
ZA KRAVE SE RADE PAŠNJACI
ZA PAŠNJAKE SE SPALJUJU ŠUME
TIME SE ZAGRIJAVA ZEMLJA
I OSTAJEMO BEZ KISIKA
ŽIVOTINJE TREBAJU HRANU
SIROMAŠNI OSTAJU BEZ HRANE
DRUGI DOBIVAJU BRZU HRANU
KOJA IH BRZO ŠALJE U GROB
DOBAR TEK!

"To je jedan od najkratkovidnijih pristupa koji se može zamisliti jer je tlo kišnih šuma vrlo tanko i beživotno pa stoga treba zaštitu krova kojeg čine krošnje drveća. Tako da kao pašnjaci vrlo kratko traju. Nakon 6 ili 7 godina ispaše stoke tlo više čak ne može ni uzdržati travu pa se pretvara u prašinu."*

(Samo od 1966. do 1983. uništeno je 38% prašume uz Amazonu, koja je poznata kao pluća našega planeta. A dobro je znano do ova veličanstvena divljivna osigurava gotovo polovinu svih naši lijekova! Posljedica ovog bezobzirnog ponašanja jest da mnoge rijetke životinjske vrste migriraju, nestaju i izumiru, od kojih neke još nismo uspjeli niti otkriti!)

"Način na koji se postupa s jednim od najvrjednijih svjetskih izvora stvarno se čini luckast, no neki ljudi (kao što su zemljoposjednici) su se na taj način obogatili. Drvna masa i meso koje prodaju osigurava velike profite, a kada zemlja postane beživotna oni je jednostavno premjeste, posijeku novo drveće i postaju još bogatiji. Ljudi iz plemena koji žive u šumama prisiljeni su otići sa svoje zemlje, a ponekad ih čak ubijaju. Mnogi završe u gradićima sklepanim od baraka gdje skoro ne mogu preživjeti."

"Kišne šume se uništavaju tehnikom udari i zapali. To znači da najbolje drveće posijeku i prodaju, dok ostalo obore na tlo, ispile i zapale. A to doprinosi još jednom drugom problemu-globalnom zagrijavanju."*

(Kišne šume sijeku prvenstveno zbog dobivanja jeftinih pašnjaka za uzgoj goveda i podmirivanja potražnje Amerikanaca za jeftinim hamburgerima. Polovica kišnih tropskih šuma već je uništena, a ekolozi predviđaju da će pri sadašnjoj brzini destrukcije sve tropske kišne šume nestati kroz 40 godina.)

"Kada Sunce zagrijava planet jedan dio topline se zadržava iznad zemljine površine pomoću plinova koji čine zemljinu atmosferu. Bez te topline naša planeta bila bi hladno i pusto mjesto. Ali ako topline bude previše, sve će pošašaviti. To se zove globalno zagrijavanje a dešava se zato jer neki plinovi koje (posredno) proizvodi čovjek otplutaju u atmosferu i tamo ulove još više topline, iznad zemljine površine."

"Jedan od takvih plinova je ugljični dioksid (CO2) a jedan od načina njegovog nastajanja je spaljivanje šuma. Rezanje i paljenje kišnih šuma u Južnoj Americi stvara toliko velike vatre da ih je teško uopće zamisliti. Kada su astronauti prvi puta došli u svemir i pogledali dolje na Zemlju od svih umjetnih struktura golim okom mogli su vidjeti jedino Kineski zid. Ali 1980. godine ugledali su i jedan drugi ljudski proizvod - gomilu oblaka od dima koji su se dizali iz amazonske džungle."

"Dok gore kišne šume kako bi se stvorio prostor za stočarske farme, sav CO2 koji se nakupljao u drveću više od 100 godina oslobađa se te pluta uvis gdje se priključuje
globalnom zagrijavanju. Prema podacima vlada širom svijeta, samo ovaj proces izaziva 1/5 sveukupnog globalnog zagrijavanja planeta."*

Institut za zdravlje i očuvanje okoliša u Nizozemskoj navodi:
"Dušik koji isparava u zrak iz životinjskog otpada u obliku amonijaka
otrov je za okoliš koji uzrokuje kisele kiše i druge oblike kiselina.
Plin monijak koji dolazi iz štala gdje se drže goveda uzrokuje više
štete nego svi automobili i tvornice na svijetu zajedno."

"Jednom kada su šume iskrčene a stoka počne pasti, problem postaje još veći. Zbog svog probavnog sustava krave užasno puno prde i podriguju. Kad to rade oslobađa se plin metan koji je 25 puta efektniji od ugljičnog dioksida u vezanju topline."

"Na planetu postoji 1,3 milijarde krava i svaka od njih proizvodi najmanje 60 litara metana dnevno. Sveukupno to iznosi 100 milijuna tona metana svake godine, što baš i nije malo. Čak i gnojiva koja se raspršuju po zemlji povećavaju globalno zagrijavanje jer proizvode dušične okside, a to su plinovi koji 270 puta efektnije vežu toplinu od CO2."

"Nitko stvarno ne zna kakav bi mogao biti rezultat takvog zagrijavanja. Ono što znamo je da temperatura na Zemlji polako raste, tako da se polarne sante leda počinju topiti. Na Antarktiku su temperature u zadnjih 50 godina u prosjeku porasle za 2,5oC i nestalo je 8.000 km2 podvodnih ledenih grebena. 1995. godine je u samo 50 dana nestalo 1.300 km2 leda."

"Kako se led topi a svjetski oceani postaju topliji, oceani se šire, i diže im se razina. Postoje mnoga predviđanja o tome koliko će se podići nivo mora - od jednog metra do 5 metara, no većina znanstvenika vjeruje da je porast nivoa neizbježan. To znači da će mnogi otoci (kao što su npr. Sejšeli ili Maldivi) nestati, a velika područja niske nadmorske visine, pa čak i cijeli gradovi (kao što je npr. Bangkok) biti poplavljeni ili potopljeni. Čak će i veliki dijelovi Egipta i Bangladeša nestati ispod vode."

"Možda je najveće od svih pitanja što će se desiti s vrhom i dnom svijeta? Postoje ogromna područja smrznutog tla oko sjevernog i južnog pola koja se zovu tundre, a one predstavljaju zabrinjavajući problem. U njihovom tlu nalazi se zaleđeno milijune tona plina metana, a kako se tundre zagrijavaju tako će se metan osloboditi. Što se više plina oslobodi, to će biti veće globalno zagrijavanje pa će i tundre postajati toplije - i tako u krug. To se zove "pozitivno vraćanje unazad" i vjeruje se da je nezaustavljivo kad jednom započne. Još nitko nije predviđao kakvi će biti rezultati toga, no nevjerojatno je da će biti dobri."

"Na žalost, to nije kraj mesa kao globalnog uništavatelja. Vjerovali ili ne, pustinja Sahara je nekada bila zelena i bujna i na njoj je rasla pšenica za Rimljane. To je sada sve nestalo i pustinja se širi, na nekim mjestima naraste za čak 320 km u samo 20 godina. Glavni
razlog tome je pretjerana ispaša koza, ovaca, deva i krava. Kako se pustinja širi tako se stada pomiču, doslovce proždirući sve pred sobom."

"I tako se ponovno stvara začarani krug."*

U mnogim zemljama vlada nestašica vode. Ali za uzgajanje i klanje životinja ne štedi se voda. Potrebno je 200 litara vode da bi dobili 1 kilogram pšenice. Da bi dobili 1 kilogram mesa, potrebno je 20.000 litara vode. Primjeti razliku.

Krv koja istječe iz životinja nakon što ih zakolju, odlazi direktno u naše rijeke i tako ih zagađuje. Sav otpad i izmet od milijardi životinja slijeva se u more i rijeke, što stvara prekomjernu pojavu raznih algi. Vrlo brzo svakom postaje jasno da izvori pitke vode na ovoj planeti postaju ne samo zagađeni nego i nedostatni, a da mesna industrija naročito zagađuje okoliš.

Danas su svjetski oceani sablasna ništavila koja jedva da podsjećaju
na vremena kad je u njima bujao život.

U Americi se više od pola vode troši na uzgoj životinja. Mesna industrija u SAD-u zagađuje vodu koliko sve industrije i svi gradovi zajedno!

Proizvodnja stoke stvara deset puta više zagađenja nego naseljena područja, a tri puta više od industrije.

Oko 50% zagađenja vode u Europi uzrokovao je masovan uzgoj stoke. Dušik iz gnojiva uskladištio se u podzemne vode u tolikoj mjeri da neke mineralne vode više ne zadovoljavaju kriterije pitke vode.

Farmeri koriste 70 litara vode dnevno za jednu životinju. Samo u Engleskoj godišnja potrošnja vode je 159,250,000,000 litara. Voda potrošena da bi se dobilo 5 kg mesa proporcionalna je godišnjoj potrošnji jednog domaćinstva. Podzemne vode crpe se u ogromnim količinama za potrebe životinja, što još više doprinosi i doprinjet će nestašici vode.

Svakih 8 sekundi uništi se 1 ral zemljišta da bi se uzgajala hrana za životinje. Onaj koji postane vegan godišnje spasi 1 ral šume.

Wuppertalski Institut za klimu, okoliš i energiju:
"Utjecaj masovnog uzgoja stoke glede globalnog zagrijavanja jednak je u potpunosti utjecaju automobilskog prometa, pa kada još uzmemo u obzir rušenje šuma za pašnjake i krmu za stoku, te pretvaranja savana u pustinje, eroziju brdovitih predjela, izuzetno veliku potrošnju vode i energije, vidimo da sa svakim kilogramom mesa trošimo, uništavamo i zagađujemo naš planet sa svakog aspekta!"
"Većina ljudi zapravo zna vrlo malo o hrani koju jedu i o šteti koju mnogo od te hrane uzrokuje okolišu. Postoji ideja domorodačkih Amerikanaca da je život kao paukova mreža, svaka nit je načinjena od različitih stvari - životinja, drveća, rijeka, oceana, kukaca itd. Ako uništimo samo jednu nit oslabit ćemo čitavu mrežu. A to smo već počeli raditi."*

Zbog svega toga uskoro ćemo ostati bez fosilnih goriva, bez šuma, bez pitke vode, bez plodnog tla i - što je najveća od svih tragedija - ostat ćemo bez ljudskosti.

Korisni linkovi:
www.goveg.com/eday
www.factoryfarming.com

* Isječci iz knjige Kako postati, biti i ostati vegetarijanac ili vegan? britanske autorice Juliet Gellatley

Proširimo vidike!

I iako su prednosti konzumiranja ribe uvjerljive kod visoko rizičnih skupina (visok unos zasićenih masti, nizak unos svježeg voća i povrća), s druge strane ne daju toliko zapanjujuće rezultate kod skupina ljudi koje ne unašaju zasićene masti više od preporuka, te koje unašaju poželjne količine svih polinezasićenih masnih kiselina (Marckmann, Gronbaeck; 1999.). Isto tako, konzumiranje ribe samo jednom do tri puta mjesečno već je dalo maksimalan protektivni učinak od 43 % smanjenja rizika pojave srčanog udara u muškaraca, objavljeno je s Harvarda od strane stručnog tima dr. Ka He.

Krenimo još malo dalje: Nekoliko istraživanja u Finskoj (Pietinen et al.; 1997. i Salonen et al. 1995.) pokazalo je i do 100 % veću učestalost pojave akutnog infarkta miokarda kod Finaca koji su konzumirali više od 30 g ribe dnevno, u usporedbi s onima koji su je jeli manje i rjeđe. Smrtnost je rasla za 0,3 % za svaki gram konzumirane ribe na dan! U čemu je sad problem? Osim što se naša zelena polja zagađuju pesticidima i inim zagađivačima, niti oceani nisu pošteđeni štetnih spojeva. Brodovi, otpadne vode, zagađene kiše i rijeke...sve to utječe na nepoželjne koncentracije teških metala, pesticida i drugih kontaminanata u ribi, a napose u školjkama. Ranije spomenuto istraživanje u Finskoj zaista je pokazalo kako su ljudi iz pokusnih skupina imali ozbiljno povišene koncentracije otrovnih živinih spojeva u kosi i urinu, što je potpuno blokiralo povoljno djelovanje omega-3 masnih kiselina iz iste ribe. Nadalje, trudnice koje su konzumirale kontamiranu ribu imale su djecu kojima je krvni tlak u 7. godini bio povećan za 13 mm žive (Sorensen et al. 1999.).

"Najzagađenija hrana na policama supermarketa"

Taj epitet u Velikoj Britaniji zaslužio je losos uzgajan uz škotsku obalu, te je na testiranju vladinog "Odbora za toksičnost spojeva u hrani" prošle godine bio jedini uzorak hrane koji je uvijek sadržavao zabrinjavajuće količine tri toksična pesticida: DDT-a, dieldrina i heksaklorbenzena. Da li je riba iz Jadranskog mora čišća? Prema rezultatima mjerenja količine žive, arsena, olova i kadmija u ribi, rakovima i školjkašima iz našeg mora, utvrđena je znatna zagađenost, napose školjkaša (dagnji), iako su sve vrijednosti osim za arsen bile ispod granično dopuštenih. No što to znači ako znamo da postoji efekt dugoročne akumulacije teških metala u tijelu čovjeka, ako znamo koliko je to fatalno za fetus i ako znamo da stvari po pitanju očuvanja okoliša teško da kreću na bolje? Školjkaši se ne nazivaju "čistačima mora" od milja, već zaista nose ogroman rizik po naše zdravlje, pogotovu po zdravlje djece i osoba sa iole smanjenim funkcijama jetre.

Nekoliko tisuća ljudi umire svake godine od posljedica trovanja ribom i školjkašima, pa je čak i Hrvatska imala zamalo fatalan ishod trovanja mladih žena tunom u jednom zagrebačkom restoranu. Svjetska zdravstvena organizacija otišla je toliko daleko da trudnicama i djeci preporuča apstinenciju od tunjevine i skuše, jer te ribe imaju znatno veće koncentracije živinih spojeva koji dokazano oštećuju živčani sustav ploda i male djece, pa čak i moždane funkcije pamćenja u odraslih.

Izumiru li vrste?

No nisu samo društva za zaštitu potrošača ta koja se hvataju za glavu. "Društvo za zaštitu mora" (The Marine Conservation Society) iznijelo je zastrašujuće podatke o brojkama riba, te je hitno sastavilo listu 20 najugroženijih morskih vrsta koje bi trebalo izbjegavati na tanjurima diljem svijeta. Među prvima na listi su atlantski bakalar, losos, morski pas, oslić, brancin, morska pastrva i tuna.

1991. godine Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (Food and Agriculture Organisation) zadovoljno je ustvrdila kako će izlov ribe iz svjetskih mora nastaviti rasti. Danas priznaju da je 70 % svjetske ribe izlovljeno i da je 60 % komercijalnih vrsta dotjerano do ruba održivosti. Stanje u svjetskoj proizvodnji ribe slično je onome u industrijaliziranoj poljoprivredi. To se događa kada tradicionalne tehnike i dokazane metode zamijeni visoko mehanizirana proizvodnja koja je gotovo svaki kutak oceana uzela pod kontrolu multinacionalnih kompanija koje su održive metode ribarenja bacile u zaborav, a za svoje nekontrolirane metode izlova ne odgovaraju apsolutno nikome.

Zahvaljujući takvima, bakalar će zamalo postojati samo u enciklopedijama, a zbog tune u konzervi i dalje će stradavati delfini i kitovi, te se crvenjeti naša obala. Svjetska ribarska industrija procjenjuje se na preko 120 milijardi dolara, a ribarska flota Europske unije veća je za 40 % nego što bi smjela biti (od 1970. do 1991. narasla je za 153 %). Prema izvješću World Wildlife Fund-a, EU je prekoračila dozlovljen izlov određenih vrsta, no oni i dalje ilegalno love, te odbijaju zaštititi riblji mlađ i ostale neciljane vrste koje završavaju u mrežama.

Vegetarijanci su OK

Vratimo se kemiji hrane. Dugolančane esencijalne omega-3 masne kiseline su one koje moramo unijeti prehranom, a to su imenom eikosapentaenska i dokozaheksaenska masna kiselina, ili kraće EPA i DHA. Srećom, u organizmu postoji mehanizam konverzije srednje dugih masnih kiselina u EPA i DHA, a to se prije svega čini iz alfa-linolenske masne kiseline, koja također spada u skupinu omega-3. Tu masnu kiselinu u obilju sadržavaju neka biljna ulja kao što su laneno, sojino, repičino, ulje pšeničnih klica, te orasi i lanene sjemenke. Istraživanje dr. Djoussea iz 2001. godine pokazalo je redukciju pojave bolesti srca i krvnih žila za 40 % kod skupine koja je konzumirala veće količine alfa-linolenske kiseline. Ovom istraživanju prethodilo je ono dr. De Lorgerila iz 1999. godine, gdje je pak smrtnost od srčanog udara bila umanjena za 65 %! Pokusom se unosilo 0,55 % ukupnih kalorija kroz alfa-linolensku kiselinu za koju se kasnije analizom masnih kiselina u plazmi zasigurno utvrdilo da upravo ona pozitivno utječe na dobivene izlazne rezultate.

I iako znanstveni pokusi pokazuju kako je konverzila alfa-linolenske kiseline u EPA i DHA spora i nepotpuna (tek 10 % ALNA-e se konvergira), i premda su razine dugolančanih masnih kiselina u plazmi vegetarijanaca niže, čini se da su potrebe vegetarijanaca zadovoljene, a moguće djelovanje deficita istih na zdravlje nije otkriveno. Smjernice za vegetarijance bile bi sljedeće:

U prehranu uključiti dobar izvor alfa-linolenske masne kiseline, što znači laneno ulje (čuvati ga u hladnjaku), mljevene lanene sjemenke (čuvati u hladnjaku), orasi, repičino i sojino ulje, morske alge (posebno nori)

Smanjiti unos masti i ulja koja su bogata na omega-6 masnim kiselinama, kako biste održali pravilan omjer omega-3:omega-6; omega-6 masne kiseline najviše sadrži kukuruzno i suncokretovo ulje; umjesto njih obilno koristite maslinovo ulje

Smanjiti unos zasićenih masti i trans-masti, kojih najviše sadrže životinjski proizvodi, te margarini i visoko procesirana polugotova i gotova hrana

Stručnjaci skloni vegetarijanstvu tvrde (a pokusi dokazuju) da konzumiranje biljnih izvora alfa-linolenske masne kiseline nije ništa manje protektivno po čovjekovo zdravlje od konzumacije ribe i ribljeg ulja, a u svakom slučaju podupire očuvanje prirodnih resursa ribe i smanjuje rizike trovanja pesticidima i teškim metalima.

dipl. ing. Željka Lukešić

http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.php?u=html/spas.html