devijant
Pred svake izbore u Srbiji postavlja se pitanje koliko će stranke potrošiti novca. I uvek to ostaje prekriveno velom tajne. Sve stranke kažu da će biti uložena minimalna sredstva, da im kampanju rade članovi stranke, prijatelji, rođaci. Zašto stranke kriju finansijere i zašto se plaše da pokažu da su moćne i da imaju novca, kada se baš to, kako mnogi misle, dopalo ljudima u kampanji Bogoljuba Karića. Ta tajanstvenost navodi da više zavise od tajkuna koji im iz crnih fondova daju novac nego od članova i birača. Milan Stevanović Piksel koji 15 godina radi u izbornim kampanjama kaže da stranke kriju finansijski potencijal iz dva razloga. „Prvi razlog je nasledstvo devedesetih godina, kada smo krili kao zmija noge od koga dolazi novac. Tada nikako nije bilo zgodno finansirati opoziciju jer su ljudi zbog toga mogli imati raznorazne posledice. Sada, po zakonu, od fizičkih lica stranka može da primi 200.000 dinara, a od firme dva miliona. Ali, koliko fizičkih lica može da uplati određenu sumu? Drugi razlog je taj što kada je sav novac transparentan, onda onaj ko ga raspoređuje više nema veliku moć. Izvore novca ne znaju svi, najčešće zna lider ili neko u vrhu stranke, jer možda sav novac i ne ide za izbore.”