Arhiva 2004–2011 · Novi sajt Kontrapunkta →

Pamflet

Novosti iz Oaksake

Evo jednog teksta sa svežim informacijama iz savezne zemlje na jugo-istoku Meksika – Oaksake. Druga sednica APPO-a(Narodna skupština naroda Oaksake) je održana 2. i 3. juna. Pri tom nije napravljen ni korak unapred ni korak unazad, već se nastavila jedna monotona stagnacija.

Lokalni kandidat za poslanika, Zenen Bravo Katelanos, je ranije objavio da će se APPO podeliti na 2 bloka, tj. na one koji smatraju da bi APPO trebalo da učestvuje na izborima i na one koji to ne smatraju. U jednom od svojih kominikea, APPO je saopštila da neće posustati i da je organizacija sve jača i ujedinjenija no ikad, u šta je teško poverovati...Ono što je sigurno je da će sledeće nedelje biti dosta akcija.

Još malo o toj sednici saveta APPO-a...Treba podsetiti da su Zenen Bravo Kastelanos iz FRP-a(Narodni revolucionarni front) i Jesus Lopez Rodrigez iz FALP-a(Široki front za narodnu borbu) bili isključeni iz saveta baš zbog svojih poslaničkih ambicija u vladi savezne zemlje Oaksake. Karmen Lopez Vaskez, koja sanja da sedne u meku poslaničku fotelju, bi takođe trebalo da napusti savet APPO-a. Jedna anegdota: kad sam išao za Meksiko(glavni grad) sa 2 krpelja iz PRD-a(Demokratske revolucionarne partije), inače levičarske partije, oni su se samoproklamovali za predstavnike APPO-a u Meksiku, potpuno osporavajući mladu antikapitalističku grupu VOCAL(Glas Oaksake za konstrukciju autonomije i slobode). Inače, u suštini nije bilo konsenzusa oko izbacivanja ona 2 člana FRP-a, koji, zbog svojih staljinističkih tendencija, uživaju u kršenju APPO-vih principa. Najzad, Hugo Čavez, predsednik Venecuele je odbio da pruži podršku „liderima“ APPO-a...

VOCAL je grupa oformljena pre 4 meseca i koja smatra da APPO ne bi trebalo da ima predstavnika na izborima. Zbog toga su, posle ove sednice, napustili APPO.

S druge strane, CIPO-RFM(Narodni urođenički savet Oaksake - "Rikardo Flores Magon") je izašao iz APPO-a zbog ideoloških i hijerarhijskih nesuglasica.

Predviđeno je održavanje još jedne sednice za 14. i 15. jun. Jedina tačka na dnevnom redu je rasprava o tome da li APPO treba da se redefiniše ili nestane. Na to pitanje teško odgovoriti objektivno, ali pričajući sa ljudima i aktivnim i manje ili više radikalnim grupama, izgleda da APPO ostaje centar okupljanja organizacija, akcija, jednom rečju centralno mesto borbe za grad Oaksaku. Većina dakle misli, iako se ne pronalazi (više) u APPO-voj ideologiji, da je važno da jedna takva baza opstane. I juče (9. juna) je prilikom sastanka oko pravljenja spiska ubijenih ljudi u Oaksaki i Atenku, istaknuta ta ujedinjenost i ta informacija koja se teško širi po Oaksaki. Većina se slaže da APPO nije nikad predstavljao ni političku, ni ideološku viziju, ni narodnu volju savezne zemlje Oaksake, kao ni ljude koji su se borili na barikadama...eto, upravo sam srušio mit o narodnoj horizontalnoj skupštini.

Ali, ono što sam primetio iz priče sa narodom, je da postoji nastojanje da se nastavi sa organizacijom i konstrukcijom autonomije bez opštinara i korumpiranih urođeničkih šefova, koje narod uglavnom progoni. I mislim da je Nikola Arec(Nicolas Arraitz je saradnik na sajtu www.cequilfautdetruire.org iliti www.onoštotrebauništiti.org - prim.prev.) u pravu kada je u svojoj emisiji specijalno posvećenoj Oaksaki rekao da su se „ljudi iz Oaksake povukli iz grada ka planinama, sa svetla u nekakvu polu-ilegalu.“ Dakle, 15. i 16. juna će se održati vanredna sednica APPO-a, ali će i Sekcija 22 sindikata radnika obrazovanja organizovati razne aktivnosti.

Po mom mišljenju, velika energija je koncentrisana u podršci zatvorenicima, što je potpuno legitimno, ali to sprečava, ili barem koči, promišljanja i akcije vezane za druge stvari, kao što je stvaranje političke autonomije. Iako postoje organizacije iz predgrađa i grupe kao što je VOCAL, onako velika mobilizacija ljudi koja je trajala više od 6 meseci ne postoji.

Još 3 kompanjerosa je poginulo 25. maja, posle strašnih mučenja: Rejmundo Rivera Bravo, trgovac, 55 godina, Edmundo Rejes Amaja, trgovac, 45 godina i treći koji nije identifikovan.

Mislim da je Država, , uspela da zaustavi rast pokreta (iako je borba i dalje u toku!) pomoću raznih vidova divljačkih represija - ubistva, kidnapovanja i hapšenja.

Za kraj prilažem nekoliko prevoda poslednjih informacija oko akcija koje se planiraju, a između ostalog oko velikog marša profesora (ali i većine stanovnika Oaksake) predviđenog za 14. jun, dana kada ja pre godinu dana policija po prvi put upala u zokalo(glavni trg).


14. jun 2006. godine na glavnom trgu

Pozivamo sve da takođe organizuju akcije podrške u svojim gradovima!

A evo i svežih informacija iz podzemnih medija Oaksake:

  1. juna je Glavna tužiteljka najavila premeštaj Flavija i Horacija Sose Viljavićencio, koje vlada naziva liderima APPO-a, iz visoko-bezbednosnog zatvora Toluka u zatvor u Oaksaki. Oni su uhapšeni početkom decembra prošle godine,a optuženi su za spaljivanje i uništavanje objekata. U najavi je revizija njihovog suđenja.

U sredu, 6. juna je Sekcija 22 sindikata radnika obrazovanja organizovala marš protiv novih zakona o privatizaciji svih socijalnih prava, penzija...Na kraju marša je zahtevano oslobađanje svih političkih zatvorenika/ca povezanih sa prošlogodišnjim nemirima.

Posle pomenutog mega-marša 14. juna će se održati okrugli sto na kome će se diskutovati predlozi vladinog sekretarijata i Ezekiel Rosales Karenja, delegata sindikata radnika obrazovanja. Planiran je bojkot „Gelagece“, velike zvanične proslave, i postavljanje info-pulta na zokalu.

Od 10. do 16. juna će biti organizovani narodni dani kulture kada će profesori razjasniti „sve učinjene napade na narod Oaksake i zahtevati kažnjavanje odgovornih lica“.

APPO će postaviti šator ispred kancelarija Glavne tužiteljke, blokirati glavne ulice i zahtevati oslobađanje zatvorenih drugova. Gustavo Adolfo Lopez je na pres-konferenciji najavio da će se šator postaviti u četvrtak 7. juna, a da će blokade ulica biti 11, 12, i 13. juna u raznim ulicama grada i to na 2 sata, od 12 do 14 časova.

  1. juna će biti održan sastanak na kome će se konstruisati čitava baza predloga o nacionalnoj solidarnosti, uz toleranciju i poštovanje ideoloških različitosti prisutnih grupa.

A 14. juna ćemo se na uličnim demonstracijama podsetiti početaka represije, pomenuti poginule u borbama, zahtevati povraćaj nestalih i oslobađanje zatvorenih lica. Naravno, jedan od glavnih zahteva je uklanjanje Ulises Ruiz Ortiza sa mesta guvernera i kažnjavanje odgovornih za represiju naroda Oaksake. Tog dana će simbolično biti promenjena imena ulica u znak sećanja na ubijene ljude.

"Poniendo ideasa tu conciencia"