Arhiva 2004–2011 · Novi sajt Kontrapunkta →

Pamflet

Novi fašistički napad na beogradsku omladinu

Pismo sugrađanke koja je napadnuta u autobusu na liniji 78, sinoć oko 21č.

Sinoć oko 9 sati u Beogradu kod  ž. stanice ja, N. Lj. i prijateljica T. Z. čekale smo tramvaj.

Nakon nekog vremena naišao je autobus 78 i rešile smo da idemo busom jednu stanicu. Samo jednu stanicu.

Kada smo ušle u bus videla sam da na staklu stoji nalepljen jedan plakat u koji svi gledaju. Na njemu je pisalo ” krv će se gradom liti, gej parade neće biti”…  Sledeće što sam uradila je bilo posmatranje ljudi koji gledaju u taj plakat. Shvatila sam da će taj plakat obilaziti grad ko zna koliko puta i poželela sam da ga skinem…To je ruglo koje ne treba da kruži gradom Beogradom.

Snimaju nepodobne... fašisti i

Snimaju nepodobne... fašisti i "volonter" Univerzijade u okolini Belvila

Pošto se približavala stanica na kojoj treba da izađemo mislila sam da je najbolje da to uradim jako brzo, i otišla sam do stakla i počela da ga skidam, ali odjednom, niodkuda, se pojavio taj mladić sa zlatnom brojanicom ili sl. i tetovažom pauka na laktu i krenuo da me gura i gura, i govori mi “lezbejko” i upitao me je zašto mi to smeta?! .. Ja sam mislila kako bi bilo ok da mu dam odgovor i to sam i uradila.  Rekla sam mu da je to ružno, baš ružno, na šta je on samo znao da mi kaže da sam Lezbejka i da psuje, i dalje me gurajući u staklo autobusa. Niko u autobusu nije odreagovao…Niko.

Ne mislim ja da su ljudi loši, nego da se plaše. Ja nisam lezbejka, ali to je najmanje bitno u celoj situaciji. Izašle smo iz autobusa, kad su se otvorila vrata, a on je urlao i dalje “lezbejke”. Ljudi su nas gledali kao da smo nešto krive.

Na Gazimestanu...Vidovdanski marš uz blagoslov... znak 3. SS divizije, srBski svetosavski nacionalisti, aktivisti

Na Gazimestanu... Vidovdanski marš uz blagoslov... znak 3. SS divizije, srBski svetosavski nacionalisti, aktivisti "narodnog" pokreta 1389. i gosti-fašisti iz Rusije

Ubrzo smo se našle u drugom autobusu gde sam videla moju prijateljicu koja je prebledela, drhti i zadržava suze, ali se plaši da me zagrli jer ko zna kakav se novi lik krije u ovom autobusu.

Nakon vožnje od 20-min došle smo kod nje kući, zatvorile vrata i napokon se zagrile…i rekle sve je u redu…

…Ali i nije baš, zar ne?!