Znači, ne glasaš
To se samo po sebi razumije, anarhisti ne glasaju. Konačno, ne želimo da povjeravamo nekome naše živote, želimo da ih živimo direktno. Zar se glasanje ne bi kosilo sa našim anarhističkim principima?
Ali šta znači biti anarhista/kinja? Koliko njih koristi tu etiketu dok, svakog dana, nastavljaju da odlaze na posao da bi mogli da plate stanarinu i račune, da održe kola u pokretu, i nahrane porodicu – nuklearnu koliko i struja koja napaja njihove stereo-uređaje, televizore i računare? Ili možda sjede po fakultetskim salama, stičući mnogobrojne diplome – pronalazeći svoje mjesto u hijerarhiji inteligencije...ali oni ne glasaju. Dalje, tu su i oni/e koji misle da su istupili/e iz društva tako što su izabrali/e da budu na dnu društvene ljestvice živjeći od milostinje i otpadaka, sakupljajući onoliko koliko im je dovoljno da kupe poslednji subkulturni artikal i sledeću jeftinu konzervu piva. Niko od tih ljudi ne glasa; mora da su anarhisti i anarhistkinje.
Naravno, biti anarhista/kinja u ovom društvu znači znati da je život pun protivuriječnosti. Nema lakih odgovora na pitanje kako je najbolje živjeti život u vječitom konfliktu sa autoritetima. Ali biti anarhista/kinja – ako bi to trebalo nešto da znači – nije pitanje uvjerenja, ciljeva ili ideala. To je odluka o odbijanju, u najvećoj mogućoj meri, da nam život bude određen od strane bilo kog autoriteta, odbijanje otuđenja nametnutog od strane društva.
Oni/e koji/e sebe nazivaju anarhistima/kinjama, ali nastavljaju da žive u pokornosti mogu isto tako i glasati. Oni/e koji/e sebe nazivaju anarhistima/kinjama, ali nastavljaju da se penju ljestvicama akademskog uspjeha isto tako mogu i glasati. Čak i oni/e koji/e su izabrali/e da zagrle dno ovog društva, živjeći od njegovih otpadaka i milostinje, mogu isto tako glasati ako tako definišu svoj revolt. Jer svi ovi izbori su prosto izbor mjesta koje će neko zauzeti unutar ovog društva prije nego izbor da mu se suprotstave. Isto toliko je ponižavajuće - koliko to može biti izbor gospodara, ako će neko/a živjeti kao rob ili robinja – i pokušaj da eventualno izaberemo blage, najdarežljivije gospodare sa najmanje zahtjeva. Ali da li je ispravno one koji/e su izabrali/e da žive kao robovi i robinje zvati anarhistima/kinjama?
Uzdržavanje od glasanja – ovo posebno odbijanje – ima značaja samo kao jedan od aspekata stvaranja života koji odbija svako zastupanje i pokušava da uništi sve autoritete i otvori najveće mogućnosti za samostvarajući život.