Zagreb: Održano predavanje o antifa i antiautoritarnom pokretu u Rusiji

Ovog je četvrtka u sklopu Subverzija održano predavanje ruskog antifašista o antifašističkom i antiautoritarnom pokretu u Rusiji. Predavač je dugogodišnji antifašistički aktivist kojeg su nacisti zbog njegove aktivnosti pokušali likvidirati, ali im to nije uspjelo. Prije samog predavanja prikazan je petnaestominutni film o represiji nad antifašistima, a nakon toga održano predavanje na kojem je ispričana povijest i aktualna situacija u pokretu. Donosimo vam najvažnije sa ovog iznimno korisnog predavanja.

Nakon raspada Sovjetskog saveza došlo je do jačanja nacionalističkog pokreta pa je tako već 1993. godine bilo oko 50.000 aktivnih naci-skinheadsa. Većina tih nacista bila je u organizaciji koja se zvala "Rusko nacionalno jedinstvo", a bilo ih je posvuda, od Rusije do Kazahstana i Bjelorusije. Samo u Moskvi naoružanih pripadnika te organizacije bilo je više od tisuću. Država je shvatila da predstavljaju opasnost pa su tako državni organi odlučili poduzeti nešto. Maskirani i naoružani upali su u kuću vođe organizacije, predstavili su se kao antifašistu i zaprijetili da se mora ispričati za svoje istupe i stavove i reći da je pogriješio. On je moljakao i ispričavao se, a policija je sve to snimila i objavila. U javnosti je prikazano kao antifašistička akcija koja je imala velikog odjeka. Ostale čelnike te organizacije policija je preko medija ismijavala, za neke lažno objavila da su homoseksualci (što je njima bila ogromna uvreda) pa se organizacija raspala na sedam manjih i sve su izgubile na važnosti. 

Do 2004. godine situacija je bila loša i nije bilo alternative fašističkom nasilju. Godišnje je bilo ubijeno oko sto imigranata i studenata druge rase. Te godine dogodila se promjena, militantni antifašisti organizirani u grupe po deset ljudi su premlaćivali razno naci smeće i među nacističkim redovima se stvarala panika. Nitko nije znao tko su, nisu imali propagandu, novine ni web stranicu. Njihovu propagandu su radili upravo nacisti koji su na svojim web stranicama pisali o napadima. Naravno, nacisti su preuveličavali situaciju jer ih je bilo sram napisati da ih je pretukla grupa od 10 ljudi pa su izmišljali kako su to bili antifašisti sa strojnicama iza kojih stoji čečenska mafija. U sljedećih godinu dana glavni moto antifašistima je bio da nikome ništa ne govore što se pokazalo vrlo dobrim jer se većina naci smeća usrala, a neki su se opametili i postali antifašisti. 

U studenom 2005. godine nacisti su ubili Timura Kačaravu, antifašista koji je svirao u jednom poznatom bendu. Nakon toga su i oni mirni postali militantni antifašisti. Novinari su počeli izvještavati o situaciji, a antifašisti su izašli u javnost - intervjuima, izradom web stranice i slično. Tada su antifašisti prvi puta postali smetnja imperijalističkoj politici Vladimira Putina koja je antifašiste smatrala plaćenicima CIA-e koji bi mogli destabilizirati vlast i imala ih je na oku. 

Antifašisti su obranili i mnogo punk koncerata od napada naci smeća. Pratili su pankere do metroa kako bi se sigurno vratili kućama, a poslije svake gaže pristupilo bi nekoliko pankera. Antifašisti su i van koncerata mlatili naci smeće. Ljudi bi dojavili gdje se smeće okuplja, a antifašisti bi se skupili i premlatili ih. Prosječno bi bilo pet tuča tjedno, a neki su uzimali pauze s posla samo da bi pridonijeli borbi protiv fašizama.. 

Već 2007. godine policija postaje velik problem. Tajna policija napravila je spisak antifašista prema kojem je uhićivala ljude. Neki su otišli iz Rusije, a dvojicu s tog spiska su ubili nacisti. Nacista na ulicama tada ima jako malo, tek petstotinjak pozera, ali su zato pravi nacisti postali brutalniji nego ikad prije pa su oni postali svojevrsna urbana gerila. Postavljali bi bombe poznatim antifašistima, skupljali oružje i vršili napade. Znali su da se ne mogu upuštati u otvorene sukobe jer bi to bio masakr. 

Zato su kukavički ubijali antifašiste. Godine 2008. ubili su Fjodora Filatova, vođu moskovskih Trojan skinheadsa, a prošle godine ubili su odvjetnika Stanislava Markelova i novinarku Anastaziju Baburovu te Ivana Hutorskoja, izuzetnog antifašista i jednog od glavnih organizatora osiguranja na antifašističkim događajima i koncertima. 

I sada imamo stotinjak ubojstva godišnje ali je u tim ubojstvima sve veći udio antifašista, a sve manji imigranata, afrikanaca i azijaca. Nacisti više ne ulaze u otvorene sukobe nego napadaju manje grupe antifašista ili pojedince, najčešće pištoljima i puškama. 

Današnji antifašistički pokret u Rusiji se dijeli na domoljubne antifašiste i one antiautoritativne. Domoljubni antifašisti daju antifašizmu nacionalni karakter. 

Ove godine počela je izgradnja autoceste kroz šumu Khimki do St. Petersburga. Lokalno stanovništvo i udruge zelenih borile su se za očuvanje šume što nije odgovaralo vlasti i kapitalistima koji su platili nacistima da prebiju aktiviste. Nekoliko dana nakon toga organiziran je koncert nakon kojeg je dio ljudi "spontano" krenuo u prosvjed. Policija nije znala što da radi jer ih je bilo jako malo, a antifašisti su porazbijali prozore na zgradi administracije. Poslije nekoliko dana uhićeni su Maksim Solopov i Aleksej Gaskarov jer su bili poznati aktivisti koji nisu nikada skrivali lica pa je policiji bilo lako pronaći ih. Policija ih je strpala u zatvor gdje su proveli dva mjeseca. Za to vrijeme rađene su razne akcije solidarnosti nakon čega su pušteni da kod kuće čekaju suđenje. Prijeti im sedam godina zatvora, a jedini način da se izvuku od kazne je da cinkaju imena organizatora i drugih sudionika na što oni ne pristaju. 

Najveći problem antifašista u Rusiji danas nisu nacisti nego policija. Policija ima odjel protiv "ekstremizma", a svaka lijeva kritika za njih je ekstremizam i jednako ju tretiraju kao i naciste. Kao primjer njihove suludosti može poslužiti slučaj jednog mladića koji je na svom blogu pisao protiv policajaca za što je dobio tri godine uvjetnog zatvora. 

Glavna aktivnost ruskih antifašista je i dalje borba protiv naci smeća koje i dalje djeluje, ali su danas snage uravnotežene. Antifašisti izgrađuju infrastrukturu, pomažu sirotinji, beskućnicima te nezbrinutoj djeci, bore se za ljudska prava, a pomažu i uhićenim aktivistima skupljanjem pomoći i novca za odvjetnike.