TERMINATOR TEHNOLOGIJA
ekonomski/politički interesi vezani uz GMO
Dovoljan je i kratak san da se probudimo u svijetu u kojemu je ta tehnologija preplavila naša polja i supermarkete, pa sada imamo možda posljednju priliku izboriti se za budućnost drugačiju od one koju nam pripremaju proizvođači GMO i s njima povezani centri moći
- piše Ivan Šamija
Terminate the terminator!
U posljednjih nekoliko godina pojmovi, pitanja i nedoumice vezane uz genetički modificirane organizme (GMO) polako su infiltrirali medijski prostor i ušli u svakodnevni rječnik hrvatskih građana. Svejedno, teško se oteti dojmu da se informiranost naših građana u smislu stvarne kompetencije za davanje informiranog (ne)pristanka (da se poslužim popularnim terminom iz nekih drugih bioetičkih rasprava) nije nimalo povećala. Stoga bi bilo poželjno jasnije artikulirati politička pitanja vezana uz GMO i takve ih postaviti građanima. Upravo je u tome smislu globalna kampanja protiv komercijalizacije terminator tehnologije koja je upravo u jeku dobar primjer politizacije pitanja GMO kojom se iznose na vidjelo temeljni ekonomski i politički interesi pobornika GMO.
BORBE OKO IMENA
Što je ta terminator tehnologija koja je digla na noge nevladine udruge i aktivističke grupe širom svijeta? Radi se o genetskoj modifikaciji biljaka kojom se njihovo sjeme u drugoj generaciji čini sterilnim. Sam termin «terminator tehnologija», iako može zvučati kao proizvod muške autistične fantazije znanstvenika, skovale su nevladine udruge koje su njime htjele upozoriti na svu monstruoznost i opasnost te tehnologije. Terminator tehnologija poznata je i pod nazivom «tehnologija genetskog ograničavanja upotrebe» (Genetic Use Restriction Technology, skraćeno GURT), koji su smislile tvrtke koje od te tehnologije žele ostvarivati zaradu.
Već se iz nesuglasica oko imena tehnologije mogu iščitati interesi vezani uz nju, pa čak i predvidjeti strategije borbe za njih. Naime, to neodređeno, komplicirano, dosadno, neseksi i nimalo zastrašujuće ime «tehnologija genetskog ograničavanja upotrebe» ima za očiti cilj stvoriti percepciju te tehnologije kao samo još jedne u nizu tehnoloških sofistikacija kojima se javnost ne bi trebala zamarati. Manevar sličan onoj omiljenoj mantri zaštitnika GMO: «GMO su tek tehnološko sofisticiraniji oblik križanja i oplemenjivanja biljaka, pa se javnost ne treba brinuti i može stvar prepustiti sigurnim rukama neutralne znanosti i brižne države».
Termin GURT uz samu terminator tehnologiju pokriva i neke druge vrste genetskih modifikacija koje se postižu sličnim genetičkim tehnikama. Time se pobornicima komercijalizacije te tehnologije omogućuje skretanje rasprave s pitanja tko će imati i kakvu korist a tko štetu od te tehnologije, na njima ugodniji teritorij znanstveno-tehnoloških rasprava koje javnosti prije ili kasnije postanu nerazumljive i dosadne, gotovo uspavljujuće. A dovoljan je i kratak san da se probudimo u svijet u kojemu je ta tehnologija preplavila naša polja i supermarkete. I kada se upitamo kako se to moglo dogoditi reći će nam da smo mi sami našom društveno-političkom pasivnošću i nezainteresiranošću dali pristanak za to.
KAKO SE ZARAĐUJE OD GMO
Dakle, pokušajmo isplivati iz mutnih voda samo naizgled bistrog znanstveno-tehničkog diskursa u koje nas mame zagovornici komercijalizacije terminator tehnologije i odgovoriti na, po mišljenju autora ovog teksta, ključno pitanje u raspravi o terminator tehnologiji: tko će, na kakav način i po koju cijenu imati korist od terminator tehnologije, odnosno njene komercijalne primjene.
Da bismo jasno odgovorili na to pitanje potrebno je sagledati strukturu globalnog tržišta GM biljkama. Među službenim podacima o strukturi tržišta GM biljkama za ovu je raspravu posebno zanimljiv onaj da se od ukupno 81 milijun hektara, koliko je u cijelom svijetu 2004. godine bilo prekriveno GM usjevima, čak 81 posto odnosilo na biljke genetski modificirane da budu otporne na određene herbicide. Ako ste pratili javnu raspravo o GMO, možda se pitate gdje su tu riža genetski modificirana da proizvodi provitamin A i tako riješi problem pothranjenosti i druge zdravstvene probleme stanovništva trećeg svijeta ili razne biljke genetski modificirane tako da uspijevaju u nepovoljnim uvjetima koje se nude kao moguće rješenje problema gladi u svijetu? Njih nema ni među preostalih 19 posto GM usjeva. Možda ste naivno pomislili da te biljke čekaju u laboratorijima da se usavrše i temeljito ispitaju njihovi mogući nepovoljni utjecaji na okoliš i ljude koji će ih konzumirati. Nažalost, ni to nije točan odgovor.
Za pravi odgovor na ovo pitanje treba stvari sagledati iz perspektive proizvođača GM biljaka, što će reći prihvatiti logiku profita pod svaku cijenu. Tada nam postaje bjelodano jasno da treći svijet koji bi mogao biti životno zainteresiran za ovakve GM biljke zbog svoje niske kupovne moći jednostavno nije zanimljivo tržište. GM riži obogaćenoj provitaminom A mjesto je tek u odjelu za marketing i odnose s javnošću proizvođača GMO, kao prilično djelotvornom sredstvu za popravljanje imidža tvrtki, ali i cjelokupne industrije GMO, te za diskreditiranje protivnika.
Zašto su proizvođačima GMO baš biljke genetski modificirane da budu otporne na herbicide posebno zanimljive kao izvor zarade? Najveći proizvođači GM biljaka ujedno su i proizvođači herbicida i oni plasiraju na tržište biljke genetski modificirane tako da budu otporne upravo na njihove herbicide. Vrlo domišljato. Međutim, i dalje postoji opasnost slobodne volje kupaca koji možda neće shvatiti svu poduzetničku domišljatost ovakvog paket-aranžmana. Kako bi «sačuvali» kupce od «iracionalnog» razmišljanja koje bi moglo potkopati njihov tako genijalan plan zarade, proizvođači herbicida i GM biljaka otpornih na te herbicide sastavili su ugovore po kojima se kupci obavezuju da će na GM usjevima koristiti isključivo herbicide istog proizvođača te da će za svaku sljedeću sjetvu ponovo kupovati GM sjeme od iste tvrtke, a neće koristiti sjeme spremljeno nakon žetve GM usjeva.
TKO ĆE ZARADITI...
Tu sada u igru ulazi terminator tehnologija kao dodatna garancija da zemljoradnik neće iskoristiti sjeme GM biljaka za sljedeću sjetvu i tako smanjiti zaradu proizvođaču. Možda se pitate zašto je proizvođačima GM biljaka toliko stalo do terminator tehnologije kada je ona uz ovakve ugovore redundantni mehanizam ostvarivanja zarade. No, iako terminator tehnologija osigurava istu zaradu koja je već osigurana ugovorima, ona to čini na način mnogo elegantniji za tvrtke, odnosno podmukliji za zemljoradnike. Naime, s terminator tehnologijom tvrtke su pošteđene pravnih i sudskih sporova sa zemljoradnicima koji se usude posaditi sjeme dobiveno nakon žetve GM biljaka i tako liše tvrtku moguće zarade. Koliko god ti pravni sporovi tvrtkama redovito ne donose financijsku štetu, budući da im je pobjeda gotovo zagarantirana zakonodavstvom koje je prilagođeno njihovim interesima (barem u SAD-u, gdje se nalaze sjedišta većine tvrtki proizvođača GM biljaka i gdje je zasijano oko 60 posto svih svjetskih GM usjeva), oni štete imidžu tvrtke. Uz terminator tehnologiju tvrtke se također ne moraju brinuti kako kontrolirati poštuju li kupci njihove ugovore, kada je na ovaj način potpuna kontrola ugrađena u sam proizvod.
I opet je ovaj oblik kontrole putem terminator tehnologije puno bolji za imidž tvrtke, budući da više nije potrebno fizički upadati na privatne posjede zemljoradnika i protiv njihove volje uzimati sjeme za kontrolu. Za proizvođače GM biljaka terminator tehnologija ima kao sredstvo osiguravanja maksimalne zarade još jednu značajnu prednost u odnosu na pravne mehanizme. Naime, ugovori koje sklapaju proizvođači GM biljaka i herbicida sa zemljoradnicima i koji ih dovode u gotovo feudalni odnos pravno su utemeljeni na patentnim pravima koja se odnose na tehnologiju genetske modifikacije. No, patentna prava imaju rok trajanja najčešće 20 godina. Tu terminator tehnologija tvrtkama dolazi kao slamka spasa od bauka njima nepoželjne budućnosti u kojoj su znanje i inovacija neka vrsta javnog dobra, a ne više monopol i izvor samo njihove zarade. Jer terminator tehnologija vrlo podmuklo i lukavo osigurava dugotrajni monopol kakvog se pravnim mehanizmima ne može zaštititi čak ni u okviru korporacijama maksimalno naklonjenog tržišno-liberalnog zakonodavstva SAD-a.
...A TKO ĆE NASTRADATI
Iako su navedene koristi od terminator tehnologije za proizvođače u najvećoj mjeri ekonomske prirode, štete od nje mogu biti širih i dalekosežnijih razmjera. Po mnogim procjenama, više od 1,4 milijarde ljudi, uglavnom stanovnika trećeg svijeta, preživljava koristeći sjeme skupljeno nakon žetve za sljedeću sjetvu. Čuvanje i razmjena sjemena tim ljudima nije samo najisplativiji oblik poljoprivrede, za njih je to dio kulture, tradicije i odnosa s prirodom. Dokidanje takve prakse do kojeg može dovesti terminator tehnologija moglo bi dovesti do propasti lokalnih mikroekonomskih odnosa, tradicionalnih sustava znanja i poljoprivrede koja se temelji na načelima održivog razvoja. Sagledana na takav način, terminator tehnologija postaje sredstvom suvremenog kolonijalizma.
Posebno je zabrinjavajuće to što se terminator-tehnologijom represija i nadzor premještaju iz sfere javnog i političkog života u sam genetski kod organizama. Jer koliko god fanatični vjernici slobodnog tržišta pokušali predstaviti njegove zakone ponude i potražnje kao pravedne i nepobitne zakone same prirode, oni se vrlo često provode, nameću i održavaju putem represije. No, represija sama rađa otpor, i što je vidljivija u javnosti, to je mogućnost i snaga kritike sustava koji se održava tom represijom veća. I kada tako sagledamo stvari, u terminator tehnologiji možemo prepoznati nagovještaj zastrašujuće kapitalističke (anti)utopije u kojoj ljudi s odobravajućim smiješkom dopuštaju korporacijama i vladama da im dokidaju slobodu i krše prava, budući da su mehanizmi kojima se to provodi toliko nevidljivi i sofisticirani, a linije sukoba složene i zamućene, da je otpor i građanski neposluh gotovo nemoguće zamisliti.
KRONOLOGIJA SUKOBA
Sada imamo možda posljednju priliku ne dopustiti komercijalizaciju terminator tehnologije i na taj se način izboriti za budućnost drugačiju od one koju nam pripremaju proizvođači GMO i s njima povezani centri gospodarske i političke moći.
Kako bismo shvatili zašto je pitanje terminator tehnologije sada vjerojatno aktualnije nego ikada ranije, potrebno je ukratko prikazati kronologiju sukoba oko komercijalizacije terminator tehnologije. Terminator tehnologija izašla je iz tame laboratorija na svjetlo javnosti u drugoj polovici devedesetih godina 20. stoljeća, kada su neke nevladine udruge otkrile patente odobrene za terminator tehnologiju tvrtci Delta and Pine Land Company i Ministarstvu poljoprivrede SAD-a. Budući da su patenti redovito samo korak na putu do komercijalne primjene, pokrenuta je kampanja protiv komercijalizacije te tehnologije. Uspjeh te kampanje očitovao se kada su Monsanto i Astra Zeneca (danas Syngenta), jedni od najvećih proizvođača GM biljaka, 1999. godine javno obećali da neće komercijalizirati terminator-tehnologiju. Nimalo obvezujuće obećanje koje je popravilo imidž tih tvrtki i sigurno im donijelo dodatnu zaradu. Konvencija o biološkoj raznolikosti 2000. godine donijela je takozvani de facto moratorij kojim se preporuča svim potpisnicama Konvencije da ne dopuste ispitivanje u okolišu i komercijalizaciju terminator tehnologije.
Tada je izgledalo da je bitka dobivena i pažnja javnosti se odmakla od problema terminator tehnologije. Međutim, cijelo su vrijeme proizvođači usavršavali terminator tehnologiju i štitili buduću komercijalnu primjenu brojnim patentima. Zanimljivo je da se među nositeljima patenata na terminator tehnologiju nalaze i oni isti Monsanto i Syngenta koji su obećali da tu tehnologiju neće komercijalizirati. I onda je došla veljača 2005. i sastanak Pomoćnog tijela za znanstvene, tehničke i tehnološke savjete Konvencije o biološkoj raznolikosti u Bangkoku, na kojemu su predstavnici kanadske vlade pokušali prekinuti de facto moratorij. Taj očito pomno pripremljen podmukli blitzkrieg ipak nije uspio i moratorij je i dalje ostao na snazi, ali taj je događaj označio početak ofenzive zagovaratelja komercijalizacije terminator tehnologije.
Ta se ofenziva, između ostalog, provodi i intenzivnom i agresivnom kampanjom kojom se terminator tehnologija promiče kao moguće rješenje problema prijenosa svojstava GM biljaka na biljke koje nisu genetski modificirane. Takav prijenos svojstava jedna je od najvećih opasnosti kojima GM biljke prijete okolišu, što u najgorem scenariju može dovesti do katastrofalnih i nesagledivih posljedice za čitav ekosustav. Međutim, terminator tehnologija iz više razloga nije dobro rješenje ovog problema. Njena učinkovitost u sprečavanju prijenosa svojstava na okolne biljke upitna je. Također, teško je prihvatiti kao najbolje rješenje problema koje može prouzročiti jedna tehnologija drugu sličnu, ali još sofisticiraniju tehnologiju koja sama može uzrokovati dodatne probleme. Ova kampanja zagovaratelja komercijalizacije terminator tehnologije dobar je primjer «greenwashinga», sve popularnije marketinške strategije kojom se imidž cijele tvrtke ili u ovom slučaju pojedini proizvod lažno pokušavaju predstaviti kao ekološki prihvatljivi, iako im je jedina svrha ostvarivanje zarade, često i po cijenu nepovoljnog utjecaja na okoliš koji se svim sredstvima pokušava zataškati ili opovrgnuti.
JOŠ IMA NADE
Ovakva ofenziva zagovornika terminator tehnologije digla je na noge brojne nevladine organizacije i aktivističke grupe širom svijeta koje su pokrenule zajedničku globalnu kampanju protiv komercijalizacije terminator tehnologije. Među organizatorima te kampanje su i ETC Group (Action Group on Erosion, Technology and Concentration), GRAIN, Via Campesina te Third World Network. Kampanja je u velikoj mjeri usmjerena prema konferenciji stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti koja će se održati od 23. do 31. ožujka 2006. u Curitibi u Brazilu; ondje će se raspravljati o terminator tehnologiji i to je prilika da se jednom zauvijek zabrani njena komercijalizacija.
Informacije o tome kako sami možete pomoći ili se priključiti kampanji možete saznati na stranici www.banterminator.org. Zato, ne budite lijeni, posjetite web-stranicu kampanje i ne prepustite bezobzirnim interesima multinacionalnih kompanija proizvođača GMO da po vlastitim mjerilima kreiraju vašu budućnost.