S naksalitima kroz prašumu 4. deo
Pobunjenici su veći gandhijevci od svih gandhijevaca, i imaju manji karbonski otisak od svih prosvjetitelja klimatskih promjena.
Mrak je. Kamp je pun aktivnosti, ali ja ne vidim ništa. Samo svjetleće točke u pokretu. Teško je reći jesu li to zvijezde, krijesnice ili maoisti u pokretu. Mali Mangtu se pojavio niotkud. Saznala sam da je on jedan iz grupe od desetero djece koji su dio prve grupe Mlade Komunističke Pokretne Škole (Young Communists Mobile School, op.prev.) koju se uči čitati i pisati i podučava ih se osnovnim komunističkim principima. ("Indoktrinacija mladih umova!", vrište domaći korporativni mediji. Na TV-reklame, koje ispiru djeci mozak prije nego što uopće mogu misliti, ne gleda se kao na oblik indoktrinacije) Mladim komunistima nije dozvoljeno nošenje oružja ili uniforma. No, oni prate trupe PLGA sa sjajem u očima, poput obožavateljâ nekog rock benda.
Mangtu me uzima pod svoje u blago svojatajućoj maniri. Napunio mi je bocu vodom i rekao da spakiram torbu. Čuje se zviždaljka. Plavi šator od jhilli-ja je rastavljen i složen u točno pet minuta. Čuje se još jedan zvižduk i svih 100 drugova postroji se u liniju. Pet redova. Drug Raju je zapovjednik operacije. Poziv na pokret. (There's a roll call.) I ja sam u liniji, izvikujem svoj broj na zapovijed Drugarice Kamle. (Brojimo do 20 i onda počinjemo od jedan, jer većina Gonda zna brojiti samo do 20 ‒ 20 im je dosta. Možda bi i nama trebalo biti.) Chandu je sad u maskirnom i nosi automatsku pušku STEN. Tihim glasom Drug Raju brifira grupu. Sve je na gondiju, ništa ne razumijem, ali raspoznajem riječ RV. Kasnije mi Raju objasni da to znači rendez-vous! To je sad gondska riječ. "Imamo RV točke (točke sastanka) za slučaj napada ako se ljudi moraju razbježat da znaju gdje se regrupirati." Nema šanse da razumije količinu panike koju ovo izaziva u meni. Ne zbog toga što se bojim da se po nama puca, nego što me strah da ću se izgubiti. Smjerovno sam disleksična, sposobna izgubiti se na putu od vlastite sobe do kupaonice. Što da radim u 60 000 kilometara kvadratnih šume? Kud puklo da puklo, ja ću se držati za pallu (rub sarija - metaforično: za skute, op.prev.) Druga Rajua.
Prije pokreta, prilazi mi Drug Venu: "OK Drugarice. Napuštam vas". Iznenađena sam. Izgleda mi poput malog komarca u vunenoj kapi i japankama, okružen stražom, trima ženama i trima muškarcima. Teško naoružanima. "Zahvalni smo vam Drugarice što ste došli skroz ovamo", reče. Još jednom rukovanje, stistak šake. "Crveni pozdrav drugarice" Nestaje duboko u šumi on, Čuvar Ključeva. U tren oka, kao da nikad nije ni bio tu. Malo sam tužna. Ali moram poslušati sate snimljenog materijala. Kako se dani pretvaraju u tjedne, srest ću mnoge ljude koji popunjavaju kostur koji mi je on nacrtao i dodaju mu detalje. Krećemo u suprotnom smjeru. Drug Raju, koji na kilometre miriše na jod, s osmijehom kaže: "Otišla su mi koljena. Mogu hodati samo uz punu šaku tableta protiv boli."
Drug Raju govori savršen hindski i bezizražajnim licem priča najsmješnije priče. Radio je kao odvjetnik u Raipuru 18 godina. I on i supruga Malti bili su članovi lokalnog ogranka partije. Krajem 2007. jedan od glavnih ljudi partije u Raipurskoj mreži uhićen je i mučen te je na kraju postao doušnik. Vozali su ga po Raipuru u policijskom vozilu i tjerali da prokaže svoje bivše kolege. Drugarica Malti bila je jedna od njih. Uhićena je 22. siječnja 2008. zajedno s nekolicinom ostalih. Glavna optužba protiv nje je da je na adrese nekoliko članova parlamenta poslala CD-ove koji su sadržavali dokaze o zlodjelima Salwa Juduma. Njezin slučaj se rijetko pojavljuje pred sudom jer policija zna da im je slučaj klimav. Ali Novi Chhattisgarhški Posebni zakon o javnoj sigurnosti (CSPSA) omogućava policiji da je drži bez jamčevine nekoliko godina. "Vlada je uposlila nekoliko bataljuna Chhattisgarške policije da čuva Članove Parlamenta od njihove vlastite pošte", kaže drug Raju. On nije uhićen jer je tada bio na sastanku u Dandakaranyi. Otad je ovdje. Njegovo dvoje školske djece koji su ostali doma sami podrobno je ispitivala policija. Naposlijetku su spakiranih stvari otišli živjeti kod strica. Drug Raju je tek prije nekoliko tjedana dobio prve vijesti o njima. Otkud mu snage, ta sposobnost da zadrži taj gorki humor? Što je to što, usprkos svemu što su pretrpjeli, sve njih tjera naprijed? Njihova vjera i nada - i ljubav - prema partiji. Susrećem se neprestano s tim, na najdubljim, najosobnijim razinama.
Što se potrošnje tiče, "pobunjenici" su veći gandhijevci od svih gandhijevaca, i imaju manji karbonski otisak od svih prosvjetitelja klimatskih promjena. Dosad, imaju čak i gandhijevski pristup sabotaži; prije nego se policijsko vozilo spali, svaki iskoristivi dio se izvadi za neku drugu uporabu.
Krećemo se u jednoj koloni sada. Ja i sto "bešćutnih nasilnih" krvožednih pobunjenika. Bacila sam pogled malo po kampu prije nego smo otišli. Nema znakova da je ovdje boravilo sto ljudi, osim nešto pepela na mjestu gdje su gorile vatre. Nevjerojatna mi je ova vojska. Što se potrošnje tiče, veći su gandhijevci od svih gandhijevaca, i imaju manji karbonski otisak od svih prosvjetitelja klimatskih promjena. Dosad, imaju čak i gandhijevski pristup sabotaži; prije nego se policijsko vozilo spali, svaki iskoristivi dio se izvadi za neku drugu uporabu. Upravljač se izravna i od njega se napravi cijev za bharmaar, od dijelova tapeciranih umjetnom kožom naprave se torbice za municiju, a od akumulatora solarni punjač. (Novi naputak centralnog komiteta kaže da se konfiscirana vozila ne kremiraju nego zakapaju kako bi ih se moglo uskrsnuti u slučaju potrebe.) Razmišljam da napišem dramu - Gandhi, nabavi si pištolj? Ili će me linčovali za to?
Hodamo po mrklom mraku i mrtvoj tišini. Samo ja imam baklju, uperenu prema dolje, tako da jedino što vidim u krugu svjetla koje baca su gole pete drugarice Kamle u pohabanim crnim japankama, koje mi pokazuju gdje točno da stavim nogu. Ona nosi 10 puta više tereta nego ja. Svoj ruksak, pušku, ogromnu torbu s namirnicama na glavi, jedan od velikih lonaca i dvije ramene torbe pune povrća. Torba na njenoj glavi je u savršenom balansu tako da se može spuštati niz padine i skliske kamene putove bez da je uopće dodiruje. Ona je čudo! Ispostavilo se da je pred nama dugačak put. Zahvalna sam na predavanju iz povijesti, jer osim svega ostaloga, moje su noge dobile i cijeli dan odmora.
Nema ništa ljepše od noćnog pješačenja šumom. I radit ću to iz noći u noć.
.....
Nema ništa ljepše od noćnog pješačenja šumom. I radit ću to iz noći u noć.
Idemo na proslavu stogodišnjice Bhukmal pobune u kojoj su Koye ustale protiv Britanaca. Bhukmal znači potres. Drug Raju kaže da će ljudi danima zajedno hodati kako bi došli na proslavu. Mora da je šuma puna ljudi u pokretu. Proslave su u svim dijelovima DK. Privilegirani smo jer Drug Leng, Majstor Ceremonije pješači s nama. Na gondskom Leng znači "glas". Drug Leng je visoki sredovječni muškarac iz Andhra Pradesha, kolega legendarnog i voljenog pjevača i pjesnika Gadara koji je 1972. osnovao radikalnu kulturnu organizaciju Jan Natya Manch (JNM). S vremenom je JNM postala i službeno dijelom PWG-a i u Andhra Pradeshu su privlačili publiku koja se brojila u desetcima tisuća. Drug Leng pridružio im se 1977. i sam postavši poznatim pjevačem. Živio je u Andhri u vrijeme najvećih represija, u eri "okršajnih" ubojstava u kojima su prijatelji umirali gotovo svaki dan. Njega samog jedne je noći iz bolničkog kreveta pokupila žena Načelnica Policije maskirana kao liječnica. Odveli su ga u šumu izvan Warangala kako bi bio "okršen"[1]. No, na njegovu sreću, kaže Drug Leng, vijest je došla do Gadara koji je uspio podignuti uzbunu. Kad je PWG odlučio osnovati kulturnu organizaciju u DK 1998., Drug Leng postavljen je na čelo Mancha. I sad je tu, pješači sa mnom, noseći maslinasto zelenu košulju i iz nekog razloga, ljubičastu pidžamu s rozim zekovima. "CNM sada broji 10 000 članova", rekao mi je. "Imamo 500 pjesama, na hindskom, gondskom, chhattisgarhskom i halbiju." "Izdali smo zbirku sa 140 svojih pjesama. Svi pišu pjesme." Kad sam prvi put razgovarala s njim, zvučao je vrlo ozbiljno i vrlo tvrdoglavo. Narednih dana, sjedeći oko vatre, i dalje u istoj pidžami, priča nam o vrlo uspješnom teluškom filmskom redatelju (svom prijatelju), koji uvijek glumi naksalite u svojim filmovima. "Pitao sam ga", rekao je Drug Leng na lijepom teluškom s hindskim naglaskom, "zašto misliš da su Naksaliti uvijek ovakvi?" - napravio je vještu karikaturu muškarca u polučučnju, koji izgleda kao da ga netko proganja i dubokog koraka izranja iz šume s AK 47, i dobrano nas nasmijao.
Nisam sigurna veseli li me proslava Bukhmala. Bojim se da ću vidjeti tradicionalne plemenske plesove sputane maoističkom propagandom, uzbudljivim retoričkim govorima, i poslušnom publikom sjajnih pogleda. Stigli smo na odredište dosta kasno navečer. Podignut je privremeni spomenik, bambusova skela omotana u crvenu tkaninu. Na vrhu, iznad srpa i čekića maoističke partije su luk i strijela Janatana Sarkara, omotani u srebrnu foliju. Prikladno, hijerarhija. Pozornica je ogromna, također privremena, na čvrstoj skeli prekrivena debelim slojem žbuke od blata. Po tlu su već razbacane male logorske vatrice, ljudi su počeli pristizati i kuhaju svoje večernje obroke. Samo su siluete u mraku. Probijamo se kroz njih (lalsalaam, lalsalaam, lalsalaam) i nastavljamo hodati još petnaestak minuta dok ponovno ne uđemo u šumu. U novom logorištu, ponovno se moramo postrojiti. Još jedna prozivka. A zatim upute za stražarske položaje i "kutove gađanja"- odluke o tome tko će pokriti koje područje u slučaju policijskog napada. Točke RV-a su ponovno fiksirane. Izvidnica je već stigla i kuha večeru. Za desert Kamla mi donosi divlju guavu koju je ubrala putem i poput vjeverice skrila za mene.
Od zore je vidljivo kako se sve više i više ljudi okuplja radi današnje proslave. Osjeća se zujanje nakupljenog uzbuđenja. Ljudi koji se nisu dugo vidjeli, ponovno se sastaju. Čujemo zvuk testiranja mikrofona. Zastave, banneri, plakati, male trokutaste zastavice nanizane na špagu. Pojavio se plakat sa slikama pet ljudi ubijenih u Ongnaar onog dana kad smo stigli.
Pijem čaj s Drugaricom Narmadom, Drugaricom Masse i Drugaricom Roopi. Drugarica Narmada priča da je mnogo godina radila u Gadchiroli prije nego je došla u DK i postala glava Krantikari Adivasi Mahila Sanghathan (KAMS - Revolutionary Adivasi Women's Organization - Revolucionarna organizacija plemenskih žena). Roopi i Masse koje su bile gradske aktivistice u Andhra Pradeshu pričaju mi o dugim godinama borbe žena unutar partije, ne samo za svoja prava, nego i da cijela partija uvidi da je ravnopravnost spolova ključna u snu o pravednom društvu. Govorimo o 1970-ima i pričama žena unutar naksalitskog pokreta koje su bile razočarane svojim muškim drugovima koji su sebe doživljavali velikim revolucionarima, ali su također bili sputani patrijarhatom i šovinizmom. Masse kaže da su se stvari uvelike promijenile od tada, iako se još moraju mijenjati. (U Centralnom Komitetu Partije i Polit Birou još nema žena.)
Oko podneva stiže još jedan kontigent PLGA. Ovom je na čelu visoki, vitki muškarac dječačkog izgleda. Ovaj drug ima dva imena - Sukhdev i Gudsa Usendi - nijedno od njih nije njegovo. Sukhdev je ime voljenog druga koji je mučen i ubijen. (U ovom ratu jedino su mrtvi dovoljno sigurni da bi se njihova prava imena mogla koristiti). Što se Gudsa Usendija tiče, mnogo drugova je bilo Gudsa Usendi u nekom trenutku. (Prije nekoliko mjeseci to je bio Drug Raju). Gudsa Usendi je ime partijskog glasnogovrnika za Dandakaranyu. I premda je Sukhdev ostatak putovanja proveo sa mnom, ne znam kako bih ga ponovno našla. Iako bih prepoznala njegov smijeh bilo gdje. Kaže da je došao u DK '88. kad je PWG odlučio preusmjeriti trećinu svojih snaga iz Telengana u DK. Lijepo je odjeven, "civilno" (gondski za "civilnu odjeću") kao opozicija "haljini" (maoistička uniforma) i mogao bi proći za mladog rukovoditelja. Pitam ga zašto nije u uniformi.
Kaže da je putovao i da se upravo vratio iz Keshkal Ghatsa pored Kankera. Postoje izvješća o ležištima boksita - tri milijuna tona - na koje je kompanija naziva Vedanta bacila oko.
Bingo! Pogodak u sridu za moj instinkt.
Sukhdev kaže da je išao tamo mjeriti ljudima tlak. Da vidi jesu li se spremni boriti. "Sada žele trupe. I oružje." Zabaci glavu unatrag i zaurla od smijeha. "Rekao sam im - nije to tako lako, bhai (braćo)." Prema zalutalim šaptajima razgovora i lakoći kojom nosi AK-47, zaključujem da je visoko rangiran u PLGA.
.....
Stiže šumska pošta. Ima i keksić za mene! Od Druga Venua je. Na sasvim malenom komadiću papira, složenom i presloženom, napisao je riječi pjesme koje mi je obećao poslati. Drugarica Narmada se smije dok ih čita. Ona zna tu priču. Datira iz 1980ih kad su ljudi počeli vjerovati partiji i prilaziti joj sa svojim problemima - svojim "unutarnjim kontradikcijama", kako ih je opisao Drug Venu. Žene su bile među prvima koje su prišle partiji. Jedne večeri, jedna starica, sjedeći pokraj vatre, ustala se i otpjevala pjesmu za Dada log. Pripadala je plemenu Maadiya, među kojima je bilo uobičajeno da žene skinu bluze i ostanu golih grudiju nakon što se udaju.
Jumper polo intor Dada, Dakoniley
Taane tasom intor Dada, Dakoniley
Bata papam kittom Dada, Dakoniley
Duniya kadile maata Dada, Dakoniley
Kažu da bluze zadržati ne smijemo, Brate, Dakoniley
Prisile nas da ih skinemo, Brate, Dakoniley
Kako zgriješile smo, Brate, Dakoniley
Svijet se promijenio, nije li, Brate, Dakoniley
Aatum hatteke Dada, Dakoniley
Aada nanga dantom Dada, Dakoniley
Id pisval manni Dada, Dakoniley
Mava koyaturku vehat Dada, Dakoniley
Ali, kad na tržnicu idemo, Brate, Dakoniley
Polugole hodamo Brate, Dakoniley
Ovaj život ne želimo, Brate, Dakoniley
Predcima našim reci to, Brate, Dakoniley
Bilo je to prvo žensko pitanje protiv kojeg se partija odlučila boriti. Trebalo je to odraditi delikatno, kiruškim alatom. Partija je 1986. osnovala Adivasi Mahila Sanghathana (AMS) (Žensku plemensku organizaciju) koja se razvila u Revolucionarnu organizaciju plemenskih žena (KAMS) i danas broji 90 000 registiranih članova. Moguće je da je to najveća ženska organizacija u zemlji. (Usput budi rečeno, sve su maoistkinje, svih 90 000. Hoće li biti "zbrisane"? A 10 000 članova CNM-a? Oni također?) KAMS vodi kampanje protiv prisilnih brakova i otmica. Protiv običaja prisile žena da dok menstruiraju žive izvan zajednice u kolibi u šumi. Protiv bigamije i nasilja u obitelji. Nisu dobile sve bitke, ali koje feministice jesu? Na primjer, u Dandakaranyi žene čak ni danas ne smiju sijati sjeme. Na partijskim sastancima muškarci se slože da to nije pošteno i da s tim treba prestati. No, u paksi, jednostavno to ne dopuštaju. Stoga je partija odlučila da će žene sijati na zajedničkoj zemlji koja pripada Jantana Sarkaru. Na toj zemlji one siju sjeme, uzgajaju povrće i grade male brane.[2] Polu-pobjeda, ne cijela.
Partija je 1986. osnovala Adivasi Mahila Sanghathana (AMS) (Žensku plemensku organizaciju) koja se razvila u Revolucionarnu organizaciju plemenskih žena (KAMS) i danas broji 90 000 registiranih članova. Moguće je da je to najveća ženska organizacija u zemlji.
S rastom policijske represije u Bastaru, žene KAMS-a postale su značajna snaga koja se okuplja u stotinama, ponekad tisućama kako bi se fizički sukobile s policijom. Samom činjenicom da KAMS postoji promijenili su se tradicionalni stavovi i oslabili su mnogi tradicionalni oblici diskriminacije prema ženama. Mnogim mladim ženama pridruživanje partiji, pogotovo PLGA-u, postao je način bijega od okova vlastitog društva. Drugarica Sushila, starija činovnica u KAMS-u priča o bijesu Salwa Juduma prema ženama KAMS-a. Kaže da je jedan od njihovih slogana bio Hum Do Bibi layenge! Layenge! (Imat ćemo dvije žene! Hoćemo!) Mnoga silovanja i zvjerska sakaćenja žena usmjerena su upravo prema članicama KAMS-a. Mnoge mlade žene koje su svjedočile takvim divljaštvima prijavile su se u PLGA, tako da danas žene čine 45 posto njihovog kadra. Drugarica Narmada poslala je po neke od njih koje nam se ubrzo pridruže.
Drugarica Rinki ima vrlo kratku kosu. Bob frizura, kako bi se reklo na gondskom. To je vrlo hrabro od nje, jer ovdje "bob frizura" znači "maoist". Policiji to je dovoljan dokaz za izdati nalog za smaknuće. Selo Drugarice Rinki, Korma, napao je Salwa Judumov Naga bataljun 2005. U to je vrijeme Rinki bila dijelom seoske milicije. Kao i njene prijateljice Lukki i Sukki koje su također bile članice KAMS-a. Nakon što su im spalili selo, Naga bataljun uhvatio je Lukki i Sukki i još jednu djevojku, grupno su ih silovali te ih ubili. "Silovali su ih na travi", kaže Rinki, "ali kad je bilo gotovo, tamo više nije bilo trave." Prošlo je mnogo godina otada, Naga bataljuna više nema, ali dolazi policija. "Dolaze kad trebaju žene, ili kokoši."
Ajitha je također ošišana na bob frizuru. Judum je došao u Korseel, njeno selo, ubili su troje ljudi tako što su ih utopili u nallahu (mali kanal ili otvoreni odvod). Ajitha je bila u miliciji i pratila je Judum iz daljine na mjesto blizu sela Paral Nar Todak. Gledala ih je kako siluju šest žena i pucaju muškarcu u grlo.
Drugarica Laxmi koja je prekrasna djevojka s dugim pletenicama, priča mi kako je gledala Judum kako pali trideset kuća u njenom selu Jojor. "Tada nismo imali nikakvog oružja", kaže, "nismo mogli učiniti ništa osim gledati". Pridružila se PLGA-u nedugo potom. Laxmi je jedna od 150 gerilaca koji su 2008. tri ipo mjeseca pješačili kroz džunglu do Nayagarha u Orissi, kako bi provalili u policijsku oružarnicu odakle su konfiscirali 1200 pušaka i 200 000 komada streljiva.
Drugarica Sumitra pridružila se PLGA-u 2004., prije nego je Salwa Judum počeo sa svojim bješnjenjima. Pridružila se, kaže jer je htjela pobjeći od doma. "Žene se kontrolira na sve načine", rekla mi je. "U našem selu djevojčice se ne smiju penjati na stablo, a ako se popnu, moraju platiti kaznu 500 rupija ili kokoš. Ako muškarac udari ženu i ona ga udari natrag, ona mora dati selu kozu. Muškarci provode mjesece u lovu u brdima. Ženama nije dozvoljeno da se približe plijenu, najbolji dio mesa ide muškarcima. Ženama nije dozvoljeno jesti jaja." Dovoljno dobar razlog za pridružiti se gerilskoj vojsci?
Sumitra priča priču o dvije svoje prijateljice, Telam Parvati i Kamli koje su radile s KAMS-om. Telam Parvati bila je iz sela Polekaya u Južnom Bastaru. Kao i svi drugi i ona je gledala kako joj Salwa Judum pali selo. Zatim se pridružila PLGA-u i otišla raditi u Keshkal ghats. Ona i Kamla su 2009. upravo bile završile s organizacijom Marša za proslavu Dana žena osmog marta. Dijelile su malu kolibu odmah izvan sela Vadgo. Policija je okružila kolibu i počela pucati. Kamla je uzvratila paljbu, ali je poginula. Parvati je uspjela pobjeći, ali je nađena mrtva sljedeći dan.
To se dogodilo lani na Dan žena. A evo medijskog izvještaja iz nacionalnih novina od ovogodišnjeg Dana žena.
Pobunjenici Bastara bore se za ženska prava
Sahar Khan, Mail Today, Raipur, 7. ožujka, 2010.
Iako je vlada dala sve od sebe u borbi protiv maoističke pošasti u zemlji dio Chhattisgarhških pobunjenika trenutno ima važnijih stvari na umu od golog opstanka. Međunarodni dan žena je pred vratima, maoisti u Bastaru pozvali su na tjedan dana "proslave" za borbu za ženska prava. Plakati su postavljeni i u Bijapuru koji je dio Bastarskog okruga. Samoprozvani prvaci za ženska prava zaprepastili su policiju. Bastarski Glavni inspektor (IG) (Inspector-general, op.prev.) T. J. Longkumer rekao je kako "nikad nije vidio takav žar kod naksalita koji vjeruju samo u nasilje i krvoproliće".
Izvješće dalje kaže:
"Mislim da maoisti pokušavaju nadmašiti našu vrlo uspješnu Jan Jagran Abhiyaan (Kampanju za osviješćivanje naroda). Kampanju koja je još u tijeku započeli smo s ciljem pridobivanja javne potpore za operaciju Zeleni lov (Green Hunt), koju je lansirala policija kako bi iskorijenila ljevičarski ekstremizam", kaže IG.
Ovaj koktel neznanja i malicioznosti nije neuobičajen. Gudsa Usendi, kroničar partijske sadašnjosti, zna o ovoj temi više od većine ljudi. Njegov mali kompjuter i MP3 snimač su puni medijskih izjava, poricanja, ispravaka, partijske literature, listâ mrtvih, TV isječaka, audio i video materijala. "Kad si Gudsa Usendi, najgore je", kaže, "izdavati pojašnjenja koja nikad ne budu objavljena. Imamo debelu knjigu neobjavljenih demantija, o lažima koje o nama govore." Govori bez ikakvog traga indignacije, u stvari, čak kao da se pomalo zabavlja.
"Koja je najsuludija laž koju ste ikad morali poreći?"
Pokušava se prisjetiti. "2007., morali smo objaviti izjavu koja je glasila 'Nahi bhai, humney gai ko hathode say nahin mara.' (Ne brate, nismo zatukli krave čekićima.). 2007., vlada Raman Dingha objavila je Gai Yojana (goveđi plan), izborno obećanje, svakom urođeniku (adivasiju) po krava. Jedan dan TV kanali i novine izvijestili su da su naksaliti napali krdo krava i zatukli ih do smrti - čekićima - jer su antiHindu, antiBJP. Možete zamisliti što se dogodilo. Poslali smo demanti. Jedva da ga je netko prenio. Kasnije se ispostavilo da je muškarac kojem su krave date da ih dalje distribuira lupež. Prodao ih je i rekao da smo ga zaskočili i pobili krave."
A najozbiljnija?
"Ah, tih ima na desetke. Oni ipak provode kampanju. Kad je Salwa Judum tek osnovan, prvi dan napali su selo Ambeli, spalili ga i svi su - SPO-ovi, Naga bataljun, policija - krenuli prema Kotrapalu... sigurno ste čuli za Kotrapal? To je poznato selo. Spaljeno je dvadeset i dva puta jer se odbija predati. Kad je Judum stigao u Kotrapal, naša milicija ih je dočekala. Pripremili su im zasjedu. Poginula su dva SPO-a. Milicija je uhitila sedmero, a ostali su pobjegli. Sljedeći dan novine su izvijestile da su naksaliti masakrirali jadne adivasije. Neki su rekli da smo ih pobili na stotine. Čak su i respektabilni časopisi poput Frontlinea objavili da smo ubili 18 nedužnih adivasija. Izjavio je to čak i K. Balagopal, borac za ljudska prava, koji je inače pedantan kad su činjenice u pitanju. Poslali smo demanti. Nitko ga nije objavio. Kasnije je Balagopal u svojoj knjizi priznao grešku...Ali, tko je primijetio?"
Pitala sam što se dogodilo sa sedam zarobljenih ljudi.
"Područno vijeće koje se zove Jan Adalat (Narodni Sud). Prisustvovalo mu je 4000 ljudi. Čuli su cijelu priču. Dva SPO-a su osuđena na smrt. Petero ih je upozoreno i pušteno. Ljudi su odlučili. Čak i s doušnicima - koji postaju sve veći problem - ljudi poslušaju slučaj, priče, priznanja i kažu: "Iska hum risk nahin le sakte" (Nismo spremni riskirati vjerujući ovim ljudima.), ili "Iska risk hum lenge" (Spremni smo riskirati vjerujući ovim ljudima.). Tisak uvijek izvještava o ubijenim doušnicima. Nikad o mnogima koji su pušteni. Nikad o ljudima koje su ti isti doušnici ubili. Zato svi misle da se radi o nekoj krvožednoj proceduri u kojoj se uvijek svi budu ubijeni. Ne radi se o osveti, radi se o opstanku i očuvanju budućih života... Naravno da postoje problemi, počinili smo strašne greške, u zasjedama smo čak ubili krive ljude misleći da se radi o policajcima, ali stvari nisu tako prikazane u medijima."
Zastrašujući "Narodni Sudovi". Kako ih možemo prihvatiti ili odobravati ovaj oblik grube pravde?
S druge strane, što s lažnim i ostalim "okršajima" - najgorim oblikom brze pravde - na temelju kojih policajci i vojnici od indijske vlade dobijaju medalje za hrabrost, novčane nagrade i vanredna promaknuća? Što više ubijaju, više su nagrađivani. Zovu ih "Hrabrim srcima", "stručnjacima za okršaje". Nas zovu "Protudržavnima", one od nas koji se usude sumnjati u njih. A što je s Vrhovnim sudom koji je drsko priznao da nije imao dovoljno dokaza da osudi na smrt Mohammeda Afzala (koji je 2001. optužen za napad na parlament), ali ga je svejedno osudio jer će "kolektivna svijest društva biti zadovoljena samo ako se počinitelju dodijeli kapitalna kazna"?
U slučaju Kotrapalskog Jan Adalata, Kolektiv je barem bio fizički prisutan da sam donese odluku. Nisu je donijeli sudci koji su odavno izgubili doticaj sa stvarnim životom i koji pretpostavljaju da govore u ime odsutnog kolektiva.
Pitam se što su stanovnici Kotrapala trebali učiniti? Poslati po policiju?
Fusnote:
[1] "Okršajna ubojstva": Indijska medijska izvješća u eufemizmima govore o ubojstvima pobunjenika od strane države. Obično se izvijesti da su pobunjenici ubijeni u "okršaju" s policijom; otud fraza "okršajna ubojstva" koja je danas, nakon desetljeća borbe i ugušenih ustanaka postala idiomatska.
[2] "Check dam" - male i/ili privremene brane koje se grade od vreća pijeska, ili materijala nađenih u prirodi, za navodnjavanje i sl.