S naksalitima kroz prašumu 3. deo
Važni ratovi vode se na najnevjerojatnijim mjestima. Ovdje u šumama Dantewade bukti bitka za dušu Indije.
Dandakaranya je dio onoga što Britanci, na svoj Bjelački način zovu Gondwana, zemlja Gonda. Danas je šuma podijeljena državnim granicama Madhya Pradesha, Chhattisgarha, Orisse, Andhra Pradesha, i Maharashtre. Stari je trik razdvojiti problematične skupine u odvojene administrativne jedinice. No, ovi maoistički Gonde ne obraćaju puno pozornosti na stvari poput državne granice. Karte u njihovim glavama izgledaju drugačije, i poput drugih šumskih bića, utabali su svoje putove. Ceste njima ne služe za hodanje, nego za prelazak, ili sve češće, za zasjede. Osim Gonda (dijele se na plemena Koya i Dorla) koji su većinska zajednica postoje i manja naselja drugih plemenskih zajednica. Zajednice koje nisu adivasi - trgovci i doeseljenici, žive na rubovima šume blizu cesta i tržnica.
U sjevernom Bastaru, Baba Bihari Das započeo je agresivnu kampanju za "vraćanje plemena pod okrilje hinduizma" što je uključivalo kampanju ocrnjivanja plemenske kulture, poticanje samoprijezira i uvođenje velikog hinduističkog dara - kaste.
PWG nisu bili prvi prosvjetitelji pristigli u Dandakaranyu. Baba Amte, slavni gandijevac osnovao je ašram i bolnicu za liječenje gube u Warori 1975. Ramakrishna Mission je počela otvarati seoske škole u udaljenim šumama Abhujmada. U sjevernom Bastaru, Baba Bihari Das započeo je agresivnu kampanju za "vraćanje plemena pod okrilje hinduizma" što je uključivalo kampanju ocrnjivanja plemenske kulture, poticanje samoprijezira i uvođenje velikog hinduističkog dara - kaste. Prvi preobraćenici, seoske poglavice i veliki zemljoposjednici - poput Mahendre Karme, osnivača Salwa Juduma - dobili su status Dwijija, dvorođenih, Brahmana. (To je naravno dobrim dijelom i prevara, jer nitko ne može postati Brahman. Kad bi mogli, dosad bismo već bili nacija Brahmana). No, taj se lažni hinduizam smatra dovoljno dobrim za plemenske narode, baš kao i lažne marke svega ostaloga - keksa, sapuna, šibica, ulja - što se prodaje na seoskim tržnicama. Kao dio[1] vala mijenjana su imena sela u zemljišnim knjigama, rezultat čega je da ih danas većina ima dva imena, narodno i državno ime. Na primjer selo Innar postalo je Chinnari. Na glasačkim su listama imena plemena promijenjena u hinduistička imena. (Massa Karma je postao Mahendra Karma.) Oni koji se nisu sklonili pod hinduističko okrilje proglašeni su "Katwama" (što ih je označilo kao Nedodirljive) da bi se kasnije uklopili u redove maoista.
PWG je prvo počeo djelovati u Južnom Bastaru i Gadchiroliju. Drug Venu detaljno je opisao te prve mjesece: kako su seljani bili sumnjičavi prema njima i kako ih nisu htjeli pustiti u svoje kuće. Nitko im nije htio dati hrane ni pića. Policija je proširila glasine da se radi o lopovima. Žene su skrile nakit u pepeo drvenih peći. Stupanj represije bio je vrlo visok. U studenom 1980. u Gadchiroli policija je otvorila vatru za vrijeme seoskog sastanka i pobila cijelu trupu. To je bio prvi takav "okršajni" pokolj u DK. Bio je to traumatičan korak unatrag, drugovi su se povukli preko Godavari i vratili se u Adilabad, međutim 1981. su se opet vratili. Počeli su organizirati plemenske narode da traže veću cijenu koja im se isplaćuje za listove tendua[2] od kojih se radi bidi[3]. Trgovci su tada nudili tri pesa (paisa) za svežanj od otprilike pedeset listova.[4] Bio je to izazovan posao, organizirati ljude kojima je ovakva vrsta politike potpuno strana, i povesti ih u štrajk. Na kraju je štrajk bio uspješan i cijena je poduplana na šest pesa (paisa) po svežnju. Stvarni uspjeh za partiju bio je to što je mogla demonstrirati važnost jedinstva i nov način političkog pregovaranja. Danas, nakon nekoliko štrajkova i agitacija, cijena svežnja tendu lišća je jednu rupiju. (Ne izgleda tako prema ovim cijenama, no promet u trgovini lišćem tendua broji se u stotinama crorea[5] rupija.)
Za svaku sezonu vlada raspisuje javni natječaj i daje investitorima dozvole za ekstrakciju fiksne količine tenduova lišća - obično između 1500 i 5000 standardiziranih vrećica poznatih kao "manak boras" ("standardne vrećice"). U svaku manak boru stane oko tisuću svežnjeva. (Naravno, nema načina da se osigura da koncesionari ne ekstrahiraju više od dozvoljenoga.) Kad tendu dođe na tržište prodaje se na kilograme. Nepreciznu matematiku i prepreden sustav mjerenja koji pretvara svežnje u manak borase pa u kilograme kontroliraju koncesionari, što ostavlja dovoljno mjesta manipulacijama najgore vrste. Najstrožijim izračunom profit po jednoj standardnoj vreći procjenjuje se na otprilike 1100 rupija (nakon što se partiji plati provizija od 120 rupija po vreći). Čak i prema takvim izračunima mali koncesionar (1500 vreća) zaradi oko 16 lakh rupija po sezoni, a veliki koncesionar zaradi do 55 lakh rupija. Realističnija procjena kretala bi se u višestruko većim brojevima. S druge strane Najveća Prijetnja Unutarnjoj Sigurnosti zaradi jedva toliko da preživi do sljedeće sezone.
Prekinuo nas je zvuk smijeha i pogled nam je pao na Nilesha, jednog od mladih drugova iz PLGA koji je pljeskajući se žurno hodao prema prostoru predviđenom za kuhanje. Kad se približio vidjela sam da nosi listovito gnijezdo ljutih crvenih mrava koji gmižu po njemu i grizu ga po rukama i vratu. Nilesh se također smije. "Jeste li ikad jeli mravlji chutney[6]?", ita me Drug Venu. Poznati su mi crveni mravi iz djetinjstva u Kerali, ugrizli su me, ali ih nikad nisam jela. (Chutney je bio ukusan. Ljut. S mnogo mravlje kiseline.)
Nilesh je iz Bijapura koji je u centru Salwa Judum operacija. Nileshov mlađi brat pridružio se Judumu; u jednom od svojih pljačkaških i paležnih pohoda postao je Časnik Specijalne Policije[7]. Živi u kampu Basagudua s njihovom majkom. Otac je odbio otići i ostao u selu. Posljedica toga je obiteljski krvni feud. Kad sam kasnije imala priliku razgovarati s njim pitala sam ga zašto je njegov brat to učinio. "Bio je vrlo mlad", kaže Nilesh. "Dobio je priliku divljati i nanositi bol ljudima i paliti kuće. Podivljao je i radio grozne stvari. Sad je zaglavio. Više se nikad ne može vratiti u selo. Neće mu biti oprošteno. On je svjestan toga."
Vratili smo se predavanju iz povijesti. Sljedeća velika partijina bitka, kaže Drug Venu, bila je protiv tvornice papira u Ballarburu (Ballarpur Paper Mills). Vlada je dala obitelji Thapar koncesiju na 45 godina na ekstrakciju 1,5 lakha tona bambusa uz iznimno visoke subvencije (trivijalne u usporedbi s boksitom, no svejedno). Plemenima je plaćano deset pesa (paisa) za svežanj od 20 bambusovih stapki. (Neću pokleknuti uobičajenim napastima usporedbe toga s profitom koji su Thapari ostvarivali). Dugim agitacijama, štrajkom koji su pratili pregovori s upravom tvornice papira u prisutnosti ljudi, utrostručena je cijena na 30 pesa (paisa) po svežnju. To su bili ogromni uspjesi za plemenske narode. Druge političke stranke su davale obećanja, ali nisu pokazivali nikakve znakove namjere ispunjenja obećanja. Ljudi su počeli prilaziti PWG-u i pitati mogu li se pridružiti.
Politika tendua, bambusa i drugih šumskih proizvoda je sezonska. Problem koji traje tijekom cijele godine, stvarno prokletstvo života tih ljudi je gazda nad gazdama, Ministarstvo šumarstva. Svako su se jutro službenici šumarije, čak i najmlađi među njima, pojavljivali u selu poput lošeg sna, sprečavajući ljude u oranju polja, skupljanju ogrjeva, skupljanju lišća, branju voća, ispaši stoke, u preživljavanju. Doveli bi slonove da pregaze polja i u prolazu bi razbacivali sjeme baboola (Acacia nilotica) kako bi uništili tlo. Ljude bi tukli, hapsili, ponižavali, uništavali im usjeve. S gledišta Ministarstva šumarstva to su ilegalni ljudi koji sudjeluju u neustavnim aktivnostima, a ministarstvo samo provodi vladavinu prava. (Seksualno iskorištavanje žena je samo dodatno razmetanje nad njihovim jadima.)
Ohrabrena sudjelovanjem naroda u tim borbama, partija je odlučila uči u sukob s Ministarstvom šumarstva. Ohrabrivala je ljude da preuzmu šumska područja i kultiviraju ih. Ministarstvo pravosuđa osvetilo se spaljivanjem novih sela koja su nastala u šumskim područjima. Nacionalni park u Bijapuru proglasili su 1986., što je značilo preseljenje 60 sela. Više od pola ih je bilo već iseljeno i izgradnja infrastrukture Nacionalnog parka u Bijapuru je počela kad se partija uključila. Demolirala je gradnju i zaustavila deložaciju preostalih sela. U par slučajeva uhvaćeni službenici vezani su za stabla i seljani su ih tukli. Bila je to katarzična osveta za generacije eksploatiranja. Na koncu se Ministarstvo šumarstva se povuklo. Između 1986. i 2000. Partija je redistribuirala 300 000 hektara šumskog zemljišta. Danas, kaže drug Venu, nema seljaka bez zemlje u Dandakaranyi.
Današnjim generacijama mladih ljudi Ministarstvo šumarstva je daleka uspomena, dio mitoloških priča o povijesti uzništva i poniženja koje majke pričaju svojoj djeci. Starijim generacijama sloboda od Ministarstva šumarstva znači istinsku slobodu. Mogli su je dodirnuti, okusiti ju. Ona im znači više nego što im je nezavisnost Indije ikad značila. Počeli su se okupljati oko partije koja se zajedno s njima borila.
.....
Ekipa od sedam trupa daleko je dogurala. Njihov utjecaj danas se rasprostire na 60 000 kvadratnih kilometara šume, tisuće sela i milijune ljudi.
No, odlazak Ministarstva šumarstva značio je dolazak policije. To je pokrenulo seriju krvoprolića: lažni policijski "okršaji", zasjede PWG-a. Redistribucijom zemlje došle su druge obveze: navodnjavanje, poljoprivredna produktivnost, problem rastuće populacije koja samovoljno raščišćava šumsku zemlju. Donesena je odluka da se razdvoji "civilni posao" od "vojnog posla".
Danas Dandakaranyom upravlja razrađena infrastruktura Jantana Sarkara (nadzornih vlada). Organizacijski principi preuzeti su iz Kineske revolucije i Vijetnamskog rata. Svakog Jantana Sarkara bira skup sela čija ukupna populacija može varirati od 500 do 5 000 ljudi. Ima devet odjela: Krishi (poljoprivreda), Vyapar-Udyog (trgovina i industrija), Arthik (ekonomija), Nyay (pravosuđe), Raksha (obrana), Hospital (zdravstvo), Jan Sampark (javni odnosi), School-Riti Rivaj (obrazovanje i kultura), i Džungla. Grupa Janatana Sarkara okuplja se u područna vijeća. Tri područna vijeća čine sektor. Dandakaranya ima deset sektora.
"Upravo smo osnovali i odjel Spasimo Džunglu." Kaže Drug Venu, "sigurno ste čitali vladino izvješće koje kaže da se šuma povećala na područjima pod naksalitskom upravom?".
"Ironično je", kaže Drug Venu, "prvi koji su imali koristi od partijine kampanje protiv Ministarstva šumarstva bili su Mukhiye (seoski glavari) - Dwij brigade". Iskoristili su svu svoju ljudsku snagu i sve resurse kako bi ugrabili što više zemlje dok su mogli, dok je išlo dobro. No, onda su ljudi počeli prilaziti partiji sa svojim "unutarnjim kontradikcijama", kako je to Drug Venu izvanredno formulirao. Partija je počela posvećivati pozornost problemima jednakosti, klase i nepravde unutar samog plemenskog društva. Veliki zemljoposjednici nanjušili su nevolju na vidiku. Što je utjecaj partije bio veći, to se njihov smanjivao. U sve većoj mjeri ljudi su s problemima dolazili partiji umjesto Mukhiyima. Stari oblici eksploatacije dovedeni su u pitanje. Bio je običaj da ljudi na prvi dan kiše obrađuju Mukhiyinu zemlju umjesto vlastite. Ta praksa je prestala. Prestali su im davati plodove prvog dana branja Mahue[8] kao i drugih šumskih proizvoda. Očito, nešto se moralo poduzeti.
Na scenu stupa Mahendra Karma, jedan od najvećih zemljoposjednika u regiji i u to vrijeme član Komunističke partije Indije (CPI). On je 1990. okupio skupinu Mukhiya i zemljoposjednika te započeo kampanju Jan Jagran Abhiyan (Kampanju za osvješćivanje naroda). Njihovo "osvješćivanje naroda" sastojalo se od oko 300 lovaca čiji je zadatak bio češljati šumu, ubijati ljude, paliti kuće i zlostavljati žene. Policijsku podršku osiguravala je vlada tadašnjeg Madhya Pradesha - Chhattisgarh još nije postojao. U Maharasthri je počela napadati slična organizacija, "Demokratski Front". Narodni rat uzvratio je u punom stilu Narodnog rata, ubojstvima nekolicine najozloglašenijih zemljoposjednika. U roku od nekoliko mjeseci Jan Jagran Abhiyan (Kampanja za osvješćivanje javnosti), "bijeli teror" - kako ga zove Drug Venu - izblijedio je. Mahendra Karma, koji je već bio član Kongresne stranke, pokušao je 1998. oživjeti Jan Jagran Abhiyan. Ovaj je put nestao i brže nego prvi put.
U ljeto 2005. nasmiješila mu se sreća. U travnju je BJP-ova [Bharatiya Janata Party] vlada u Chhattisgarhu potpisala dva MOU-a kojima se omogućuje izgradnja dviju integriranih čeličana (pod tajnim uvjetima). Jedan u vrijednosti od 7 000 crore rupija s Essar Steel in Bailadila, i drugi na 10 000 crore rupija s Tata Steel u Lohandigudi. Istog mjeseca Premijer Manmohan Singh izrekao je poznatu izjavu o maoistima kao "Najvećoj Prijetnji Unutarnjoj Sigurnosti" Indije. (Bilo je čudno to tada kazati jer je vrijedilo upravo suprotno. Kongresna stranka u Andhra Pradeshu je upravo bila nadmanevrirala maoiste, ostavljajući ih desetkovanima.) Izgubili su oko 1600 kadrova i bili su u potpunom kaosu. Premijerova izjava uzrokovala je nagli skok vrijednosti dionica rudarskih kompanija. Također je poslan i signal medijima da su maoisti legitimna meta bilo čijeg napada. U lipnju 2005. Mahendra Karma sazvao je tajni sastanak Mukhiya u selu Kutroo i proglasio Salwa Judum (Akciju Čišćenja). Prekrasan amalgman plemenske prizemnosti i Dwij/Nacističkog sentimenta.
Za razliku od Jan Jagran Abhiyana, Salwa Judum bila je operacija raščišćavanja terena, što je značilo preseljenje ljudi iz njihovih sela u kampove pokraj ceste gdje ih se moglo policijski nadgledati i kontrolirati. Vojnim rječnikom rečeno, to je Strateško preseljenje populacije.[9] Osmislio ga je General Sir Harold Briggs 1950. u vrijeme britanskog rata protiv komunista u Malayi. Briggsov plan postao je jako popularan u Indijskoj vojsci, upotrijebljen je u Nagalandu, Mizoramu, i u Telenganu. BJP-ov glavni ministar Chhattisgarha, Raman Singh, objavio je da što se njegove vlade tiče, seljani koji se nisu preselili u kampove, smatrat će se maoistima. U Bastaru, dakle, za običnog seljaka, ostati kući, živjeti uobičajenim životom, postalo je jednako sudjelovanju u opasnim terorističkim aktivnostima.
Uz metalnu šalicu crnog čaja, kao posebnu poslasticu, netko mi je dao slušalice i upalio mali MP3 player. To su oštećene snimke Gosp. D. S. Manhara, tadašnjeg bijpurskog SP-a [Načelnika Policije] koji putem bežične mreže izvještava mladog časnika o državnim i saveznim nagradama i poticajima koje dobijaju "jagrit" (osviještena) sela i ljudi koji pristanu preseliti se u kampove. Zatim mu daje jasne upute da se sela koja se odbiju "predati" spale, a novinari koji žele pisati o naksalitima trebaju biti usmrćeni na licu mjestu. (Čitala sam davno o ovome u novinama. Kad se priča pojavila, kao kazna - nejasno je kome - SP je prebačen u Državni odbor za ljudska prava.)
Prvo selo koje je Salwa Judum spalio (18. lipnja 2005.) bilo je Ambeli. Od lipnja do prosinca 2005. palili su, ubijali, silovali i pljačkali put kroz stotine sela u Južnoj Dantewadi. Centar tih operacija bio je okrug Bijapura i Bhairamgarha pokraj Bailadila gdje je trebala biti nova tvornica Essar Steela. Ne slučajno, to su sve bila maoistička uporišta gdje su Jantana Sarkari odradili odličan posao, pogotovo u izgradnji sustava za skupljanje kišnice. Jantana Sarkar postali su važna meta za napade Salwa Juduma. Stotine ljudi ubijeno je na najbrutalnije načine. Oko 60 000 ljudi preselilo se u kampove, neki dobrovoljno, neki zbog terora. Među njima, 3000 je imenovano Časnicima Specijalne Policije (SPO) na plaći od 1500 rupija.
Zbog takvih beznačajnih mrvica, mladi ljudi, poput Nileshovog brata osudili su se na doživotnu kaznu zatvora iza bodljikave žice. Zbog svoje okrutnosti mogli bi ispasti najvećim žrtvama ovog strašnog rata. Nikakva odluka Vrhovnog suda o raspuštanju Salwa Juduma ne može promijeniti njihovu sudbinu.
Preostale stotine tisuća ljudi nestali su s vladinog radara. (Međutim, razvojna sredstva za ta 644 sela nisu nestala. Što će se dogoditi s tim malim zlatnim rudnikom?) Mnogi od njih uspjeli su pobjeći u Andhra Pradesh ili Orissu kamo su obično migrirali kao najamni radnici u vrijeme sezone branja chillija. No, desetci tisuća pobjegli su u šumu, gdje su dan danas, žive bez skloništa, vraćajući se svojim poljima i kućama samo po danu.
U tijeku Salwa Juduma pojavilo se mnoštvo novih policijskih postaja i kampova. Ideja je bila osigurati sigurnosni pojas za "tiho preuzimanje" područja pod kontrolom maoista. Pretpostavka je bila da se maoisti neće usuditi napasti tako veliku koncentraciju sigurnosnih snaga. Maoisti su s druge strane shvatili da ako ne razbiju sigurnosni pojas, to će značiti napuštanje ljudi čije su poštovanje zaradili, i s kojima su živjeli i radili 25 godina. Uzvratili su serijom napada u sami centar sigurnosne mreže.
.....
PLGA je 26. sječnja 2006. (op.prev. Dan nezavisnosti) napao gangalauršku policiju i ubio sedam ljudi. Salwa Judumov kamp u Eraboru napadnut je 17. srpnja 2006., ubijeno je 20 ljudi, a 150 ranjeno. (Možda ste čitali o tome: "Maoisti su napali izbjeglički kamp koji je organizirala Chhattisgarška vlada kako bi osigurala sklonište mještanima koji su pobjegli iz selâ zbog naksalitskog terora.") Izbjeglički kamp Basaguda napali su 13. prosinca 2006. i ubili tri SPO-a i pozornika. 15. ožujka 2007. dogodio se najsmioniji od napada: 120 gerilaca PLGA napali su Rani Bodili Kanya Ashram, djevojački hostel pretvoren u vojarnu za 80 članova Chhattisgarške policije (i SPO-e) dok su djevojke koje su tamo i dalje živjele služile kao ljudski štit. PLGA je ušao u područje, napravio kordon oko područja u kojem su živjele djevojke i napao vojarnu. Poginulo je 55 policajaca i SPO-ova. Nijedna djevojka nije stradala. (Iskreni SP iz Dantewade pokazao mi je svoju PowerPoint prezentaciju sa zastrašujućim fotografijama spaljenih trupala i izvađenih utroba policajaca koji leže u ruševinama u zrak dignutih školskih zgrada. Bile su toliko jezive da je bilo nemoguće ne skrenuti pogled. Činilo se da je zadovoljan mojom reakcijom.)
Važni ratovi vode se na najnevjerojatnijim mjestima. Kapitalizam slobodnog tržišta pobijedio je Sovjetski Komunizam u ogoljelim planinama Afganistana. Ovdje u šumama Dantewade bukti bitka za dušu Indije.
Napad na Rani Bodili uzrokovao je pomutnju u zemlji. Organizacije za ljudska prava osudile su maoiste ne samo zbog nasilja, nego i jer su protiv obrazovanja i napadaju škole. No, u Dandakaranyi napad na Rani Bodili postao je legendom: o njemu su skladane pjesme, pisani stihovi i drame.
Maoistička protuofenziva razbila je sigurnosni pojas i dala ljudima prostora za disanje. Policija i Salwa Judum povukli su se u svoje kampove iz kojih sad izlaze - obično usred noći - samo u skupinama od 300 do 1000 u akcijama opsade i pretrage sela. Ljudi su se postupno, osim SPO-ova i njihovih obitelji, počeli vraćati u sela. Maoisti su ih dočekali i objavili da se čak i SPO-ovi mogu vratiti ukoliko se javno i iskreno pokaju za svoja djela. Mladi ljudi su počeli nahrupljivati u PLGA. (PLGA je formalno konstituirana u prosincu 2000. Posljednjih trideset godina njegove naoružane trupe postupno su prerasle u sekcije koje su prerasle u vodove koji su prerasli usatnije). Ubrzo nakon tiranije Salwa Juduma PLGA je mogao proglasiti snagu bataljona.
Salwa Judum nije samo izgubio, nego mu se sve odbilo od glavu.
Kao što znamo to nije bila samo lokalna operacija sitnih kriminalaca. Bez obzira na licemjerje u medijima, Salwa Judum je zajednička operacija Chhattisgarške vlade i Kongresne stranke koja je bila na vlasti u Središtu. Neuspjeh nije bio opcija. Ne dok svi ti MOU-i čekaju poput uvenulih udavača na bračnom tržištu. Vlada je bila pod strašnim pritiskom da osmisli novi plan. Osmislili su operaciju Zeleni lov. Salwa Judumovi SPO-ovi sada se zovu Koya komandosi. Angažirani su Chhattisgarške Oružane snage (CAF) (Chhattisgarh Armed Force, op. prev.), Centralna rezervna policija (CRPF) (Central Reserve Police Force, op. prev.) Granične sigurnosne snage (BSF) (Border Security Force, op. prev.), Indijsko-tibetanska granična policija (ITBP) (Indo-Tibetan Border Police, op.prev.), Centralne sigurnosne snage za zaštitu industrije (CISF) (Central Industrial Security Force, op.prev.), Sive pse (Grey Hounds), Škorpione, Kobre. I politiku afektivnog imena WHAM - Prodobivanje umova i srca (Winning Hearts and Minds, op.prev.).
Važni ratovi vode se na najnevjerojatnijim mjestima. Kapitalizam slobodnog tržišta pobijedio je Sovjetski Komunizam u ogoljelim planinama Afganistana. Ovdje u šumama Dantewade bukti bitka za dušu Indije. Mnogo je rečeno o sve dubljoj krizi Indijske demokracije i tajnim sporazumima velikih korporacija, najvećih političkih stranaka i sigurnosnog establišmenta. Ako bi trebalo napraviti brzu provjeru na licu mjesta, Dantewada je najbolje mjesto za to.
Radna verzija izvješća o Stanju agrarnih odnosa i nedovršenoj zadaći zemljišne reforme (1. dio) kaže da su Tata Steel i Essar Steel glavni financijeri Salwa Juduma. Budući da se radi o vladinom izvješću, njegovo objavljivanje u medijima izazvalo je pomutnju. (Je li to stvarno bila pogreška ili je netko dobio nježni tapšaj po ramenu od integrirane čeličane)
Obvezno javno saslušanje za tvornicu Tata Steel-a, koje je trebalo biti održano u Lohandigudi kako bi lokalni ljudi mogli prisustvovati, održano je 12. listopada 2009. mnogo kilometara dalje u maloj dvorani Kolektorata u Jagdalpuru, ograđeno ogromnim kordonom osiguranja. Unajmljena publika od pedeset plemenskih ljudi dovedena je u čuvanom konvoju u vladinim džipovima. Nakon sastanka, okružni kolektor čestitao je "narodu Lohandigude" na njihovoj kooperaciji. Lokalne novine prenijele su tu laž, iako su znali istinu (reklame su odradile svoje). Usprkos prigovorima seljaka, projekt pripajanja zemlje je počeo. Maoisti nisu jedini koji žele srušiti indijsku državu. Već nekoliko puta to su pokušali hinduistički fundamentalisti i ekonomski totalitarizam.
Zagovaratelje Nove Ekonomske Politike - kojima je lako reći, "Nema Druge Alternative" (TINA - There Is No Alternative, op.prev.) - trebalo bi pitati da predlože alternativnu Politiku Otpora. Konkretnu. Konkretno ovim ljudima u ovoj konkretnoj šumi.
Lohandiguda, pet sati vožnje od Dantewade, nije prije bilo naksalitsko područje. No, sada jest. Drugarica Joori (Đuri), koja je sjedila pokraj mene dok sam jela Chutney, radi u blizini. Rekla je da su se odlučlili na djelovanje nakon što su se po zidovima seoskih kuća počeli pojavljivati grafiti Naxali Ao, Hamein Bachao (Naksaliti, dođite i spasite nas). Prije nekoliko mjeseci Vimal Meshram, predsjednik seoskog panchayata[10] ubijen je na tržnici. "Bio je Tatin čovjek", kaže Joori. "Prisiljavao je ljude da se odreknu zemlje i prihvate kompenzaciju. Dobro je da su ga dokrajčili. I mi smo izgubili drugara. Upucali su ga. Žel'te l' još chapolija?". Njoj je samo 20 godina. "Nećemo dopustiti da Tata dođu ovamo. Ljudi ih ne žele." Joori nije u PLGA. Ona je dio Chetna Natya Manch (Svijest kazališne pozornice, op. prev.) (CNM), kulturnog krila partije. Pjeva. Sklada pjesme. Iz Abhujmada je. (Udana je za Druga Madhava. Zaljubila se u njegovo pjevanje kad je s CNM skupinom posjetio njeno selo.)
Čini mi se da bih sad već trebala nešto reći. O uzaludnosti nasilja, o neprihvatljivosti pogubljenja. No, što bih trebala predložiti da učine? Podignu tužbe? Naprave dharnu [protest, sit-in] u Jantar Mantaru[11], u New Delhiju? Skup? Da započnu štrajk glađu? Zvuči smiješno. Zagovaratelje Nove Ekonomske Politike - kojima je lako reći, "Nema Druge Alternative" (TINA - There Is No Alternative, op.prev.) - trebalo bi pitati da predlože alternativnu Politiku Otpora. Konkretnu. Konkretno ovim ljudima u ovoj konkretnoj šumi. Ovdje. Sada. Za koju stranku da glasuju? Kojoj demokratskoj instituciji u ovoj zemlji da se obrate? Na koja vrata Narmada Bachao Andolan (Pokret za spas Narmade, op. prev.) nije pokucao u dugom nizu godina borbe protiv Velikih brana na Narmadi?
FUSNOTE:
[1] skupni termin za pokrete koji propagiraju hinduistički nacionalizam
[2] Diospyros melanoxylon je autohtona indijska i šrilankanska vrsta cvjetnice iz obitelji Ebanacea. U području jugoistočne Indije poznata je pod nazivom Temburini, ili po hindskom imenu - Tendu. U Orissi i Jharkhandu poznat je kao Kendu. U Indiji se koristi kao papir za motanje duhana za pušenje.
[3]Jeftina cigareta (tanka cigareta punjena duhanom zamotana lišćem tendua i zavezana konopčićem na jednoj strani, op. prev.)
[4] 100 (pesa) paisa = 1 indijska rupija; Rs. 45 = $1 (cca.)
[5] 1 lakh = 100,000; 1 crore = deset milijuna (100 lakhs). (100 crorea je jedna milijarda, znači u milijardama rupija, op.prev. )
[6] Chutney je gusti umak od mješavine začina i povrća. Obično je začinjeni dodatak glavnom jelu. Chutneyi mogu biti slatkasti i kiseli te svježi ili ukiseljeni (op.prev.).
[7]Special Police Officer - SPO (op. prev.)
[8] Madhua Longifolia, mahwa ili mahua je indijska tropska biljka šioko rasprostranjena po ravnicama i šumama srednje i sjeverne Indije. To je zimzeleno brzorastuće drvo koje može narasti do 20 metara u visinu. Raste u indijskim državama Jharkhand, Uttar Pradesh, Bihar, Madhya Pradesh, Kerala, Gujarat i Orissa. Ulje je ljekovito za kožu, ali se može koristiti i kao gorivo. Kao "illipe" koristi se kao slatkiš u čokoladama. Sjemenke koje ostanu nakon prerade u ulje odlično su gnjojivo. Cvjetovi se koriste za proizvodnju alkoholnog pića koje se pije u tropskoj Indiji. Kora drveta ima medicinska svojstva. Zbog korisnosti mnoge ga plemenske zajednice smatraju svetim drvetom (op.prev).
[9] "Strategic Hamleting", hamlet - zaseok. Metoda borbe protiv komunističkih pobuna metodom preseljenja populacije (op.prev).
[10] "Panchayat" je doslovno skupština (yat) pet (panch) starješina koje je odabrala seoska zajednica. Tradicionalno takve su skupštine rješavale sporove između pojedinaca i sela. Danas su decentralizirane administrativne jedinice seoske razine.
[11] "Instrument i formula", zvjezdarnica i kalendar. Izgrađen za vrijeme Mogula, nedavno dodan na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Mjesto na kojem se ljudi okupljaju kako bi izrazili svoje zahtjeve. Često se uspoređuje s londonskim Hyde parkom.