Rim: Bombaški napad na ambasade – provokacija italijanske države?

Mediji izveštavaju da je “Jedna osoba je povređena kada je paket-bomba eksplodirala u ambasadi Čilea u Rimu, neposredno pošto je slična naprava teško ranila službenika u švajcarskoj ambasadi u glavnom gradu Italije.” Izveštavaju i da su “anarhisti preuzeli odgovornost”, odnosno “Neformalna anarhistička federacija”.

Tokom 70ih godina u Italiji, u vreme velikih radničkih i studentskih protesta, socijalnih borbi, država je serijom terorističkih napada – koje su izvodile njene fašističke grupe – pokušavala da uguši socijalni bunt, izazove strah i paniku u masama, “podstakne” zahteve za čvršćim zakonima i “policijskom akcijom zarad uspostavljanja reda” među običnim svetom, a krivicu za napade prebaci na anarhističke (i radikalno levičarske) grupe. Akcije su delom izvođene i u okviru tajne mreže, za koju su kapitalističke “antifašističke zemlje pobednice” regrutovale desničare, fašiste i naciste iz Drugog svetskog rata kao i mlađe generacije (nekima od njih su nakon 80ih dali demokratske maske i mesto u evropskom parlamentu).

“Jedan od prvih incidenata ispirisanih Operacijom Gladio desio se 12. decembra 1969., bombaškim napadom na Banca Nazionale del’Agricultura na milanskom Piazza Fontana. U napadu je ubijeno 16 ljudi, a ranjeno je 88. Policija je istog trenutka uhapsila i okrivila anarhiste. Ipak, policija je na kraju otkrila prave počinioce – dvojicu fašista: Franka Fredu i Đovanija Venturu. Ventura je bio u bliskom kontaktu sa pukovnikom Gvidom Đanetinijem iz SID (deo tajne službe), koji je energično podržavao MSI. Suđenje Venturi i Fredi je odlagano 12 godina, a kada su konačno osuđeni na doživotne kazne, prigovor je i to poništio.” (NATO teroristička mreža)

Napadi na ambasade u Rimu desili su se u vreme velikih socijalnih protesta i borbi sa jedne strane,  te napada države i kapitala sa druge. Na stotine hiljada studenata/kinja izlazi na ulice Italije, šire se i radnički protesti, protesti imigranata, zatvorenika; pojačavaju se fašistički napadi na imigrante, rasistički zakoni zbog kojih izbeglice i imigranti nastavljaju da umiru na granicama tvrđave Evrope ili se zatvaraju u neki od brojnih logora ili privatnih zatvora u Italiji (Grčkoj…)…

A onda, u vesti o napadu na ambasade u Rimu, BBC dodaje: “Veruje se da su anarhističke grupe izazvale i veliko nasilje do kojeg je na ulicama Rima došlo prošle nedelje, tokom protesta protiv premijera Silvia Berluskonija.”

Ako su anarhisti već značajno prisutni u masama/socijalnim borbama, i ako znamo da se socijalni odnosi “ne mogu dići u vazduh”,  kome su bombe, onda, zaista potrebne?

U nastavku sledi tekst “Tko anarhistima smješta bombaške napade?” (objavljen 2009. u novinama Ispod Pločnika), koji otkriva neke detalje u vezi famozne “Neformalne anarhističke federacije” i sličnim incidentima koji su se desili u prošlosti. Ista tema obrađena je u tekstovima/komentarima “Bombaški napadi na ambasade u Rimu; anarhisti ili…” (Molly’s Blog) i “Čuvajte se državnih anarhista” (Nihil presss)

Tko anarhistima smješta bombaške napade?

Drugi put u posljednjih šest godina iz Italije dolazi vijest o bombaškom napadu koji su navodno izveli anarhisti i to, ni manje, ni više, već «Neformalna anarhistička federacija», koja, pazite sad slučajnosti, na talijanskom ima istu skraćnicu (FAI), kao i Anarhistička federacija Italije, organizacija koja djeluje javno, otvoreno i ne izvodi napade koji nasumično ugrožavaju. Ono što posebno upada u oči je činjenica da su svi napadi s tim potpisom izvedeni na način da šire paniku, nazivi akcija su posve apsurdni i smiješni, a akcije upućuju na to da je sve policijska namještaljka, što nije rijetka pojava u Italiji (pa i drugdje).

Onima koji možda nisu pročitali spornu vijest, koja je u Italiji dovoljno jako odjeknula da zasluži prevođenje i u Hrvatskoj, prensoimo osnove informacije… Mainstream mediji su objavili vijest o bombaškom napadu na milanskom sveučilištu, gdje je krivo spojenih dva kilograma dinamita izazvalo manju eksploziju i nije nanesena nikakva šteta. Odgovornost za napad preuzela je fantomska grupa Neformalna anarhistička federacija (Federazione Anarchica Informale – FAI). U letku koji je pronađen FAI preuzima odgovornost za postavljeni eksploziv, a letak je naslovljen sa “Operacija Eat the Rich” i najavljuje napade na centre u kojima su pritvoreni imigranti prije nego ih se identificira i izbaci iz Italije. Traži se zatvaranje tih centara.

Navodna organizacija FAI potpisala se i na omotnici u kojoj je bila lisnica s eksplozivnim prahom i koja je otkrivena na stolu direktora Centra za identificiranje i deportaciju u mjestu Gradisca d’Isonzo pokraj Gorizije. Omotnica je imala marke, ali ne i pečat pošte, a u lisnici je bio prah koji se koristi za petarde. Prema navodima medija, voditelj centra Luigi del Ciello refleksno je i brzo reagirao bacivši omotnicu na pod pa da mu nije eksplodirala u rukama i nije ozlijeđen.

To su događaji koji su se odigrali 16. prosinca 2009. godine, a upravo su se po istom scenariju odigrali događaji u prosincu 2003. godine, kada je pismo-bombu primio Romano Prodi, koji je također ostao neozljeđen, iako je bomba izgorjela (kako navode mediji) u njegovom domu. Za taj napad odgovornost isto preuzima fantomska Neformalna anarhistička federacija.

I dok su za nekoga tko ne poznaje anarhistički pokret, ideje, strategije i uopće odnose unutar pokreta, to možda posve normalne vijesti, ovdje sve smrdi na policijsku namještaljku. Počevši od naziva, odnosno skraćenice FAI (ujedno i skraćeni naziv za Federazione Anarchica Italiana) koja očito za cilj ima diskreditaciju najstarije anarhističke organizacije u Italiji, koja okuplja velik broj članova i simpatizera. Već 2003. godine FAI je osudio ovakvo korištenje te skraćenice i u svojoj izjavi za javnost rekao kako «samo policija ili njeni suradnici mogu na ovakav način izložiti anarhiste represiji».

I dok FAI s opravdanom sumnjom tvrdi da je riječ o policijskoj podvali, na što ukazuje više od jedne činjenice, pogledajmo što još govori tome u prilog.

Uopće sam naziv «Operacija Eat the Rich» je više nego smiješna i ako ste ikada bili u prilici vidjeti policijsku interpretaciju onoga što antagonistički pokreti rade, jasno je da će upravo ovakav naziv biti izabran. Sjetite se samo snimaka policijskih vježbi i «razbijanja» prosvjeda, gdje «prosvjednici» nose transparente s najapsurdnijim natpisima. Ovo nije niti vrijedno daljnjeg razmatranja.

Drugo je odabir imena. Osim diskreditacije postojeće organizacije, što smo već obrazložili, uopće ideja «neformalne federacije» je posve nespojiva s idejom organizacije za koju se anarhisti zauzimaju. Dok su jedni organizairani u federaciju, koja je bazirana na ideji masovne, javne, velike organizacije, drugi su, poput insurekcionista, na koje se očito ovom akcijom djelomično (djelomično, jer se napada i FAI) cilja, okrenuti neformalnoj organizaciji, no to je pak nespojivo s idejom federacije, koja je u svojoj naravi formalna. Postoji niz naziva koji su se tu mogli naći, no federacija nikako.

Jednako važan je i odabir ciljeva te ishodi ovih akcija. Čak i ako bi mogli reći da je napad na Romana Prodija direktan, zapravo nije o tome riječ, jer pismo je mogao otvoriti netko od ukućana, a s druge strane, riječ je o političaru koji je daleko liberalniji od mnogih koji su u ovom slučaju bili bolja meta. Možda to ništa ne dokazuje, no dovodi policijske i medijske tvrdnje u sumnju.

Također, izbor posljednje mete je posve nelogičan. Zašto bi bilo koja anarhistička organizacija organizirala napad na sveučilište, gdje anarhističke ideje pronalaze podršku među studentima i profesorima, a navodno su time pokrenuli kampanju protiv centara za deportaciju (zatvora za «ilegalne» useljenike). Kakve uopće veze ima sveučilište s tim centrima?

Logika iza ovih napada je i više nego apsurdna i upravo zato možemo govoriti o podmetanju. Osnovna ideja je diskreditirati anarhistički pokret, okrenuti društvo protiv svih anarhista, protiv talijanske federacije, koja je izrazito vidljiva, a čije ime (skraćenica) se sada pojavljuje u medijima i povezuje s terorističkim napadom koji je bio usmjeren na slučajne prolaznike. Sve do sad navedeno upućuje na ovakav zaključak. Država na sve načine pokušava kriminalizirati anarhistički pokret, ali i pokret za zaštitu prava useljenika, protiv kojih je aktualna vlast u Italiji objavila rat.

Takav scenarij potvrđuje i Anarhistička federacija Italije u svojoj reakciji na najnoviju policijsku provokaciju, gdje otvoreno prozivaju policiju i tvrde da država i njene institucije ne mogu i ne žele tolerirati obilježavanje pokolja koji su počinili u Milanu 1969. prije točno četrdeset godina, kada su ubili anarhistu Giuseppea Pinellija (o čemu je i nobelovac Dario Fo napravio dramu) i podmetnuli bombu u antianarhističkoj akciji na trgu Fontana ubivši 16 i ranivši 88 ljudi (više o slučaju Piazza Fontana i Pinelliju na http://www.katesharpleylibrary.net/f7m14m). Upravo u trenutku kada su anarhisti u Milanu i cijeloj Italiji obilježavali ove tragične događaje, policija opet podmeće eksploziv i širi paniku.

U svojoj izjavi za javnost, FAI poziva na prestanak širenja dezinformacija, pogotovo novinare, čija uloga bi trebala biti širenje informacija, a ne autoritarne propagande.

Ovaj slučaj još jednom pokazuje da su država i njeni poslušnici najveći teroristi. Nasilje, zastrašivanje, ugnjetavanje, neravnopravnost, autoritarnost, osobna korist… sve su to metode državnog terorizma, a upravo protiv toga se anarhisti bore.