Psihopatija i Politika
Psihopatija, kao mentalni poremećaj, igra veliku ulogu u ljudskom društvu. Ljudska bića su svakodnevno izložena manipulaciji od strane onih koji pate od ovog ‘oboljenja’. Pri svemu tome moramo imati na umu da psihopatija ima i neke osobine "zaraznog" oboljenja, tako da će i normalni ljudi moći u sebi prepoznati neke "simptome" karakteristične za taj poremećaj. Naravno, ovdje se ne radi o prenosu "uzročnika", nego određenih ‘simptoma’ u smislu karakternih crta, osobina, načina razmišljanja i ponašanja, od strane psihopata na normalne ljude. Sam mehanizam "prenošenja" bolesti takođe je interesantan, tako da se može čak metaforično reći da većina nas već sada u sebi nosi taj "virus", odnosno, neke njegove ‘varijante,’ ali od našeg imunog sistema uveliko zavisi da li će se i u kojoj mjeri to oboljenje manifestovati.
Većini ljudi kad čuju pojam – psihopat, odmah na pamet pada neki serijski ubica tipa Hanibala Lectora iz filma Kad jaganjci utihnu. Međutim, čini se da kad se o ovom problemu radi, stvar nije baš tako jednostavna. Psihopate su često inteligentni ljudi koji ne dolaze u sukob sa zakonima. Oni mogu čak i da ih pišu a mogu da budu i predsjednici država, generali, doktori, sveštenici, advokati, sudije, sportisti, glumci itd.
U generalnom smislu, možemo reći da je jedna od glavnih psihopatskih osobina - jedna opsesivna potreba za nametanjem svoje volje, stavova, ideja ili iluzija drugima, s ciljem da bi se oni kontrolisali. S obzirom da se radi o individuama koje su opsjednute sticanjem vlastite moći i kontrolom drugih, ne bi trebalo biti nikakvo čudo što će se mnogi od njih odlučiti na to da se bave politikom, religijom ili drugim djelatnostima uz pomoć kojih mogu ostvariti tako nešto. To su ljudi koji teže ostvarenju svog cilja po SVAKU CIJENU. Nakon što uspiju da se popnu na vrh piramide vlasti, oni se okružuju sa sebi sličnima koji su im istovremeno lojalni, što podrazumijeva jedan proces – negativne selekcije kadrova.
Neke psihopate tokom naše istorije dolazile su i još uvijek dolaze na prijesto država po samom pravu naslijeđa, kao što je to slučaj s tzv. "kraljevskim lozama" ("plava krv") jer koliko je poznato, psihopatija je takođe i nasljedno oboljenje, dok drugi, opsjednuti vlašću, bezobzirno gaze sve na svom putu do nje. Stvar komplikuje to što usljed tendencije običnog čovjeka da se identificira sa svojim vođama, uskoro započinje proces ‘psihopatizacije’ naroda, koji je uveliko potpomognut medijima, koji su pod njihovom kontrolom. Tako običan čovjek nakon određenog vremena izložen ‘mentalnoj obradi’ (ispiranje mozga i programiranje svijesti) poprima nove osobine, te mjenja način rezonovanja i ponašanja.
Glavne karakteristike su im sljedeće: 1. Uvijek nastoje da se stvari rade onako kako oni misle da treba i jedino im je njihova ‘pobjeda’ na pameti. 2. Ambiciozni su kad se radi o sticanju moći i dominaciji nad drugima. Oni uvijek teže da budu oni koji su gore i da kontrolišu druge. Koriste cijeli jedan arsenal suptilnih i efikasnih strategija kako bi zadobili prednost u međuljudskim odnosima. 3. Mogu da budu veoma kulturni, šarmantni i zavodljivi. Oni znaju kako da dobro izgledaju i kako da pobjeđuju, ‘otapajući’ našu odbranu. Oni znaju šta će vam reći kako bi vi zaboravili na onaj svoj ‘osjećaj u stomaku’ koji vam govori da im nipošto ne vjerujete, a onda im dali sve ono što oni žele. 4. Mogu da budu beskrupulozni, podmukli, i osvetoljubivi borci. Znaju kako da kapitaliziraju na svakoj čovjekovoj slabosti a pojačaće svoju agresivnost ukoliko primjete da se posrnuli. Oni znaju kako da uhvate čovjeka u momentu kad je ovaj nesvjestan i nepripremljen. Ukoliko smatraju da ste ih u nečemu nadmašili ili da ste dobili više od njih, oni će to pokušati da preokrenu u svoju korist ili da vam se osvete. Oni bitku ne smatraju završenom sve dok oni ne pobijede. 5. S obzirom da nemaju savjesti, ne postoji ništa što može da ih koči. Oni znaju da razlikuju ispravno od pogrešnog, ali ne dopuštaju ničemu da im stoji na putu do onoga što žele. Prema njima, cilj uvijek opravdava sredstvo. Tako, su skloni da varaju i sebe i druge u vezi onoga što stvarno rade. 6. Eksploatišu ljude s kojima su u vezi. Gledaju na ljude kao na pijune u njihovoj životnoj igri. Gnušaju se svake slabosti i iskorištavaju svaku slabost koju nađu kod protivnika.
Psihopate često nalazimo među nacionalnim vođama ili nacionalističkim i vjerskim fanaticima koji su sposobni da svojim fanatizmom "zaražavaju" druge, a onda manipulišu njima kako im to odgovara. Kad se psihopata npr. zadesi u okviru neke religijske hijerarhije, njegove lične želje i ciljevi automatski se pretvaraju u – Božje, a kad je ostvarenje Božjih ciljeva u pitanju, onda se to radi po SVAKU cijenu i sva sredstva su dozvoljena. Inkvizicija je samo jedan od primjera na osnovu kojeg se može vidjeti koliko daleko to može da ide.
Psihopate još od rane mladosti primjećuju da se razlikuju od većine drugih ljudi a imaju sposobnost da se međusobno prepoznaju i udružuju. S tim u vezi, oni često spadaju među one koje nalazimo u kojekakvim polutajnim i tajnim društvima tipa masonskih, rozenkrojcerskih itd… te uz pomoć tih društava, slično ćelijama raka, napreduju kroz sve pore društvenog sistema i zauzimaju ključne funkcije, protežirajući jedan drugog. Takvih primjera imamo bezbroj. Na primjer, G.W. Bush je u nekoliko navrata izjavljivao kako mu je Bog lično savjetovao da napadne Irak!? Jedna osoba bliska Hitleru je tvrdila da se on budi po noći vrišteći i grčeći se. Oni koji su malo dublje proučavali istoriju, mogli su saznati da je i Staljin imao slične napade. Koliko miliona ljudskih života, razaranja, patnje i stradanja su nas do sada koštale ovakve individue?!? Možemo li bar mi doći pameti ako već oni ne mogu?! Možemo se i zapitati, da li bi uopšte došlo do onog nedavnog krvoprolića na Baklanu, da su oni naši nacionalni lideri na vrijeme bili podvrgnuti psihičkom pregledu? Da li bi ijedan od njih prošao jedan pošten psihički pregled?!
Skraćeno izdanje priredio: LuDisT