Pomešali crkvu i državu
M. Z. RADONJIĆ 02.08.2004, 19:39:24
BEOGRAD - Posle kritike stručne javnosti, iz Prednacrta zakona o slobodi vere, crkvama, verskim zajednicama i verskim udruženjima “iščezla” je odredba o imunitetu sveštenika od krivičnog gonjenja, koji bi mogao da ukine samo Vrhovni sud. Preostala je, zato, skrivena u Članu 16, odrednica da sveštenik ne može da odgovara zbog propovedi koju je održao. Uz to, Članom 15. propisano je i da ne može biti pozvan da svedoči o okolnostima koje je saznao prilikom nečije ispovesti.
Saradnik Beogradskog centra za ljudska prava Vidan Hadži-Vidanović u razgovoru za “Novosti” upozorava, međutim, da je i ovakav imunitet nedovoljno ograničen i potpuno nekontrolisan. Tako bi sveštenik bez bojazni mogao da u propovedima raspiruje i - versku mržnju, što je u suprotnosti čak i sa načelima predstavljenog dokumenta. Nikakav imunitet, kaže, ne bi trebalo ni da postoji. Tajna ispovesti već je zaštićena Zakonikom o krivičnom postupku, a slobodu propovedi brane ustavna načela o slobodi govora. Prednacrt zakona, bez koga smo, inače, živeli godinama, izaziva još dosta nedoumica među stručnjacima. Toliko, da se čuju i zahtevi da se ovaj dokument u potpunosti odbaci. Ministar vera Milan Radulović u sredu je rekao da su izmene moguće, ali da “duh zakona” neće menjati. Kritičari, međutim, traže, da se zameni upravo - suština predloženog rešenja.
Sociolog Mirko Đorđević smatra da Prednacrt zakona vodi klerikalizaciji društva u Srbiji, pa ga zato treba i - odbaciti. Isto misli i Vidan Hadži-Vidanović.
- Odredba o imunitetu sveštenika je najviše napadana, ali je ceo Prednacrt veoma sporan. Suština ovakvih zakona svuda u svetu je da obezbedi punu odvojenost crkve i države, ravnopravnost verskih zajednica, slobodu veroispovesti i versku toleranciju. Duh ovog zakona, međutim, krši sva ova četiri principa - kaže ovaj mladi istraživač.
Crkvi se ovim Prednacrtom, objašnjava, omogućava da utiče na pravni sistem zemlje. Tako se, recimo, plaćanjem penzijskog, zdravstvenog i invalidskog osiguranja sveštenika iz državnog budžeta, praktično priznaje da su oni - državni službenici, a sedam privilegovanih crkava - javne organizacije.
- Zašto bi, na primer, ateista - poreski obveznik iz svog džepa finansirao penzije sveštenika? - pita se Hadži-Vidanović.
On dodaje da je odvojenost crkve od države ugrožena i mnogim drugim odredbama: recimo, u Članu 13, gde piše da su nadležni u školama, državnim ustanovama, bolnicama, vojsci, policiji, zatvorima, i na sličnim mestima, dužni da omoguće vršenje verskih obreda u njima, između ostalog - i na predlog Crkava i verskih zajednica! Tako je crkveni zahtev “na mala vrata” postao - zakon! Ovakva moć crkve - da se “izbori” za crkveni obred, čak i ako većina članova nekog kolektiva ne pripada toj konfesiji, ili uopšte ne veruje u boga - prema našem sagovorniku, grubo narušava slobodu veroispovesti.
Neprihvatljiva je, smatra Vidan Hadži-Vidanović, i neravnopravnost između priznatih “crkava i verskih zajednica” (ukupno sedam) sa jedne, i “verskih udruženja” sa druge strane, čime se narušava sloboda veroispovesti kao isključivo privatno pravo pojedinca. A kada nema ravnopravnosti, obično nestane i - verske tolerancije.
Opasnosti koje prete našem društvu i državi, ako se ovakav zakon usvoji, su višestruke, napominje Hadži-Vidanović. Osim unutrašnjih trvenja, zagarantovani su i problemi sa Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.
- Brojne su odluke ovog suda koje nalažu poštovanje slobode veroispovesti - kaže on. - Neka autori novog zakona prouče 56 presuda, uglavnom protiv Grčke i Turske, da ne bi uvukli zemlju, protiv koje je u Strazburu već podignuto 700 tužbi, u nove neprilike.
OSEĆANJA I INTERESI
JEDAN od spornih članova u Prednacrtu je i 69. Tamo piše i da će Ministarstvo vera odbiti da upiše u registar versko udruženje “ukoliko njegova doktrina ili primena doktrine vređa osećanja i zajamčena prava i interese neke od crkava i verskih zajednica...”
Neravnopravnost “viših” i “nižih” verskih organizacija je tako postala - očigledna.
DOBAR, ALI...
SANDŽAČKI muftija i rektor Univerziteta u Novom Pazaru Muamer Zukorlić ocenio je da Prednacrt novog zakona nudi poboljšanja statusa crkava i verskih zajednica u Srbiji. On je “neprihvatljiva izrazito hrišćanska terminologija, koja je u opticaju, i iz koje se jasno vidi da tekst preferira primat Srpske pravoslavne crkve”.
POVRATAK U 1941!
KRALJEVINA Jugoslavija nije bila uzorna demokratska, ali ni dosledno sekularna zemlja. Uloga crkve u životu društva bila je prevelika (samo su sveštenici venčavali!), a savremen koncept ljudskih prava u svetu - nije ni postojao. Tvorci Prednacrta zakona, ipak, izvode pravni subjektivitet i status sedam “glavnih” crkava kao javnih organizacija upravo iz statusa koji su imale - pre rata. Time nas, smatra Vidan Hadži-Vidanović, vraćaju u 1941. godinu.

