Od dvosjeda do prosvjeda

ČETVRTI SVJETSKI RAT

Dražen Šimleša

Kada aktivisti i aktivistkinje žele neku grdu instituciju direktno pritisnuti, organiziraju se različiti tipovi aktivnoga djelovanja: od dugotrajnih kampanja, organiziranja peticija i lobiranja, proglašavanja bojkotiranja proizvoda ili usluga određenih institucija, pa sve do javnih prosvjeda i direktnih akcija. Kampanje su vjerojatno najzahtjevniji oblik aktivizma, jer uglavnom traju duže, a u sebi često uključuju nekoliko podaktivnosti. Tako na primjer, LGBTQ populacija u Hrvatskoj u svojoj borbi za dobivanje prava kao i ljudi koji prakticiraju uobičajenije oblike vođenja ljubavi i ljubavi uopće, koristi kroz jednu dugu kampanju nekoliko podaktivnosti: pravnu - za legaliziranje njihovih statusa, lobiranje – traženje prijateljski raspoloženih javnih ličnosti i političkih stranaka, akcije i prosvjedi – organiziranje aktivnosti tipa Gay Pride u Zagrebu, edukativne – brojni tematski dani i večeri gdje se ljudi upoznaju s takvom kulturom kroz film, predstave i umjetnost općenito. A čujte, sigurno tu i tamo nekoga i izbojkotiraju zbog homofobičnih stavova.

Isto bismo mogli rec'i i za kampanju protiv GMO-a koja traje vec' nekoliko godina u Hrvatskoj. Ekološke udruge koriste i prosvjede i direktne akcije, i peticije i lobiranje za utjecaj na politic(are, i edukaciju uz pomoc' ekološki svjesnih znanstvenika. Iz poglavlja o razlic(itim stavovima i motivima aktera alterglobalizacijskoga pokreta mogli smo vidjeti kako sami akteri vrlo c(esto iskljuc(uju jednu od ovih moguc'nosti. To je pravo glupo. Najuspješnije akcije gotovo uvijek ukljuc(uju nekoliko razlic(itih tipova aktivnosti. No, nama se doga?a da "nabrijanci" briju samo na direktne akcije i poneki prosvjed. Sve drugo je za "tetkice" i nije revolucionarno. Ma gdje c'eš vidjeti nabrijanca da lobira saborskoga zastupnika. Opet, s druge, strane imamo sve više profesionalnih birokrata u NGO svijetu koji više gledaju kako postic'i stepenicu više u svojoj karijeri, a manje komuniciraju s bazom. Kad kažem profesionalni birokrati, ne mislim na odre?ene položaje u civilnom sektoru, vec' na stav ili osjec'aj koji neki ljudi šire, a koji je puno bliži korporativnom svijetu, nego udruženjima gra?ana i gra?anki. Primjer s borbom protiv GMO-a nam upravo pokazuje kako je važno spajati razlic(ite metode. Važno je prosvjedovati i trgati usjeve zasa?ene GM sjemenom, ali tako?er treba priznati kako živimo u svijetu gdje neki ljudi donose zakone koji se odnose na sve nas i koje svi više ili manje poštujemo. U tom kontekstu jasno je kako je važno pronac'i neke "saveznike" na politic(kom polju, pa onda i lobirati. Ukoliko ta dva svijeta manje komuniciraju, manje su i šanse za opc'i uspjeh. Naravno, treba poštivati svac(iji izbor vlastitoga angažmana, ali je dobro ako se komunicira i postoji me?usobno povjerenje izme?u aktera koji koriste razlic(ite metode aktivizma.

Lobiranje je vrlo c(esto neuspješno jer je zbog njihove sve vec'e ovisnosti o korporacijama, a i sve manje etike, vrlo teško utjecati na politic(are. Tako?er, frustriraju mali pomaci i ogromno ulaganje energije pa i novca. Zato si mnoge grupe i organizacije niti ne mogu priuštiti lobiranje, vec' to najc(ešc'e obavljaju velike organizacije ili koalicije više njih. Ponekad je lobiranje samo pokušaj da ne nastane još vec'e zlo, a ponekad c(ak i obic(no skupljanje mrvica. Dugogodišnje lobiranje za oprost duga siromašnim zemljama nema neke prevelike rezultate, a opet c'e mnogi rec'i kako bi bez toga bilo još gore. Za konkretan sluc(aj nije pomoglo niti pokretanje najvec'e peticije u povijesti na našoj planeti kojom su ljudi cijelog svijeta sa svoja 22 milijuna potpisa zahtijevalo ukinuc'e duga. Peticije su stoga vrlo c(esto simbolic(nog karaktera, imaju emotivno znac(enje osjec'aja solidarnosti i povezanosti fizic(ki udaljenih ljudi, a treba ih koristiti u paketu s drugim metodama aktivizma.

Bojkoti su prilic(no raširena pojava u aktivistic(kom svijetu. Prilic(no je laka odluka bojkotirati odre?eni proizvod ili uslugu od institucije protiv koje želimo reagirati. I bojkoti su osjetljiva stvar i treba znati kada i kako ih koristiti. Ukoliko nisu dobro pripremljeni i organizirani, te fokusirani na "jaku" i aktualnu temu, vrlo je izvjesno da c'e bojkoti u kratkom roku sami utihnuti i nec'e imati prevelikog efekta. Jasno je kako mnogi ljudi bojkotiraju odre?ene proizvode iz c(istog osjec'aja zadovoljstva sa samima sobom. Volimo osjec'ati kako ne doprinosimo nekoj lošoj pric(i. To je u redu. No pored zadovoljavanja samih sebe, potrebno je razmišljati i o širem kontekstu naše odluke. Na primjer, radnici i radnice koji c'e, htjeli mi to priznati ili ne, prvi osjetiti nas c(in. Tu tako?er postoje nijanse za vec'inu nas. Vrlo je vjerojatno kako c'emo imati malo obzira ili suosjec'anja za radnike koji proizvode oružje, jer nam je lako predoc(iti povezanost te proizvodnje s patnjama ljudi širom svijeta.[61] S druge strane, nemamo nikakvih moralnih prava osu?ivati radnice koje na primjer, rade za Nike u jugoistoc(noj Aziji ili drugdje. Premda je jasno kako i Nike sudjeluje u "globalnom napadu na život", za vec'inu bi bilo prenategnuto uspore?ivati ga s ljudima koji proizvode oružje za okupaciju Iraka. Isto tako, kada su krenuli u svoju borbu protiv uprave Coca Cole koja ih je brutalno iskorištavala, radnici podružnice u Kolumbiji sami su apelirali na globalni bojkot protiv te korporacije. S druge strane, radnice Nikea su apelirale da se ne zapoc(ne s neorganiziranim i individualnim bojkotom Nikeovih proizvoda, vec' da se korporacije pritišc'e drugim metodama kako bi se njihovim radni i opc'eljudski položaj poboljšao. Tako su i nastale uspješne suradnje studentskih organizacija i radnic(kih sindikata, gdje bi se posredno krenulo u pritisak na sveuc(ilišta, jer su veliki kupci sportske opreme za svoje timove. Korporacije su puno više boje organiziranog pritiska, nego da ih par osoba bojkotira i drži to za sebe. Opc'enito se korporacije boje kad se ljudi udruže. Dakle, u konkretnim sluc(ajevima dobro je pitati same radnike i radnice što misle kako bi im bilo najbolje pomoc'i u borbi za njihova prava. Šire gledano, bojkot bi trebao imati za cilj mijenjati stvari, promijeniti ponašanje institucije koju bojkotiramo. Glavni cilj ne bi trebalo biti gledanje u ogledalo i tepanje samome sebi koja sam faca jer ne pijem ili nosim to i to. Dakle, ako su bojkoti organizirani u pogodnom trenutku od dobro organizirane grupe za pritisak imaju veliku šansu uspjeti. Na primjer, U nekim europskim zemljama Shellov profit zbog doga?anja u Nigeriji pao je za c(ak 70 posto. Shell je vrlo brzo shvatio kako bojkot može biti bolan.

Esso (koji je dio Exxona) je bojkotom u Europi zbog svog negiranja klimatskih promjena imao pad prometa za sedam posto. To možda ne zvuc(i mnogo, no u korporativnim krugovima se granica iznad 5 posto tumac(i kao podruc(je nakon kojeg poc(inje pad profita. Opet, za Exxon to ne znac(i puno, jer nije toliko orijentiran na Europu, kao na primjer Shell. Tako?er, mnogi c'e propitivati uspješnost bojkota, jer na primjer Shell i danas zaga?uje prirodu u Nigeriji i širom svijeta. Ondašnji bojkot je bio uspješan zbog situacije pune tenzija i emocija, jer je Shell bio direktno upleten u ubojstvo jednog svjetski poznatoga pjesnika. No, danas nemamo takav emotivno nabijen trenutak, a Shell još dodatno ulaže ogromne novce kako bi nas uvjerilo da su maltene humanitarna organizacija. To je perfidno, ali pali, jer mnogi vole da im se umiruje savjest i stvarnost. Tako?er, bojkot bez nu?enja realne i stvarne alternative jalov je posao. Na primjer, možemo s potpunom sigurnošc'u rec'i kako su gotovo svi europski potrošac(i stali na bojkotu Shella, ali nastavili mirno puniti naftu drugdje. Gdje je stvorena alternativa Shellu kojeg se bojkotiralo? Na pumpama BP-ja, pa c(ak i Essoa (Exxona), jer onda nije bio u fokusu kao danas? Jasno je kako svaku korporaciju boli kada je se lupi po džepu, ali isto tako ne postižemo puno ako prelijemo naše novce istom, a c(esto i gorem "suparniku". Tako je za vrijeme bojkota Nikeja od studentskih i drugih organizacija u SAD-u, glavninu kupaca preuzeo Reebok koji je imao isto odvratan odnos prema radnicima i radnicama u udaljenim zemljama. Ne samo to, Reebok se drznuo, buduc'i da nije bio u fokusu bojkota, stvoriti i nešto debilno poput Reebokove nagrade za ljudska prava koju su dijelili aktivistima zbog borbe za bolje radne uvjete ili ljudska prava. To je u rangu da Bush dijeli nagrade za obnovljive izvore energije ili stupanj demokracije u nekoj zemlji. Bojkot može biti uspješan u sluc(aju da ponudite vrijednu i stvarnu alternativu. Stoga studentske organizacije i radnic(ki sindikati sve više nude robu koja je proizvedena u dostojnim uvjetima za radnike i radnice. Jasno je kako bojkot nije lako organizirati, jer zapravo trebate utjecati na vrlo c(esto pasivnu i apatic(nu javnost, kojoj cijeli sistem tupi od malena kako je OK da bude pasivna i apatic(na. Trebamo se zapitati kakav je to svijet gdje potrošac(i u McDonald'su nakon potvr?ene vijesti da igrac(ke za taj restoran izra?uju po 16 sati dnevno djeca u Kini imaju odgovor kako to jest problem, ali nekako nije njihov te kako c'e oni i dalje nastaviti njupati u McDonald'su. Tako?er moramo biti svjesni upravo zbog ovakvih otežavajuc'ih okolnosti za bojkot da ga može uspješno pokrenuti i voditi samo dobro organizirana i predana ekipa. Nije dovoljno samo pozvati na bojkot i oc(ekivati da se stvari same od sebe kotrljaju. Jedna od najboljih kampanja danas na svijetu koja ukljuc(uje bojkot, a ima rezultate je World Bank Boycott Bonds, trenutno jedna od najjac(ih globalnih akcija aktivista i aktivistkinja. Za alterglobalistic(ki aktivizam jedna od najvažnijih kategorija je solidarnost, i ljudi su se uvijek pitali kako bi se iz Zapadnih zemalja najbolje moglo prosvjedovati protiv gomilanja nepravednog duga, odnosno kako bi se moglo pomoc'i siromašnim ljudima. Sami aktivisti i aktivistkinje su potražili inspiraciju u borbi protiv aparthejda u Južnoj Africi gdje se tako?er pozivalo na bojkot korporacija koje posluju u toj zemlji pomažuc'i rasistic(ki režim. Buduc'i da Svjetska banka 80 posto svojih godišnjih prihoda ostvari prodajom obveznica na tržištu, odluc(ilo se za poziv raznim društvenim skupinama i institucijama koje kupuju te obveznice i na taj nac(in financiraju rad Svjetske banke da jednostavno prestanu to raditi te da ih bojkotiraju. Ovdje je važno napomenuti kako se obveznice Svjetske banke uvijek prodaju jer su projekti Svjetske banke sigurni i profitabilni. Na iznena?enje ljudi koji su pokrenuli WBBB akciju odaziv je bio ogroman. Tako su se danas na bojkot kupovine obveznica Svjetske banke javno obavezali brojni sindikati i vjerska udruženja, sveuc(ilišta i fondacije, pa c(ak i mirovinski i investicijski fondovi te c(itava gradska vijec'a (npr. San Francisca ili Milwaukeeja). Svi su se oni obavezali kako iz etic(kih razloga nec'e dalje kupovati obveznice Svjetske banke i na taj nac(in pomagati njen rad. U Svjetskoj banci su posebno nervozni zbog ovakvoga oblika aktivizma, njima dosada nepoznatog, pogotovo u trenutku kada toliko novaca ulažu u šminkanje svog imidža. U prosvjedu upuc'enom tadašnjoj koordinatorici WBBB-a Europe Chelsea Mozen, koji je napisao William Rose, menadžer Svjetske banke za suradnju s NGO-ima zadužen za odnose s javnošc'u, istic(e se nevjerica zbog "opskurnih informacija" u brošuri WBBB-a. Stoga su danas nudi kao riješenje i investiranje u etic(ke fondove. Etic(ki fondovi se isto tako unaprijed obavezuju kako nec'e investirati svoj novac u ikakve radnje koje šire siromaštvo, odnose se diskriminacijski prema ženama ili zaga?uju prirodu. Imamo veliki porast takvih fondova, kao i porast ulaganja novaca u njih. Prošle je godine Rainforest Action Network nakon višegodišnje kampanje uspio prisiliti najvec'u banku na svijetu Citigroup da potpiše pro-ekološki ugovor o financiranju. Time se Citigroup obavezao kako nec'e financirati projekte koji mogu ugroziti važna prirodna podruc(ja, ukljuc(ujuc'i i sjec(u šuma u tropskim krajevima. Tako?er se nec'e financirati ilegalna sjec(a šuma. Objavljivati c'e izvještaje o emisiji staklenic(kih plinova za projekte koje financira te se obavezuju financirati programe obnovljivih izvora energije. U RAN su istakli zadovoljstvo što je Citigroup prva globalna banka koja se odrekla iskorištavanja fosilnih goriva u tropskim šumama. No, mnogi c'e rec'i kako se time Citigroup zapravo pere od bogac'enja špekuliranjem valuta do ubiranja ogromnih sredstava od zemalja u razvoju kada otplac'uju dugove. Problemi s etic(kim fondovima postoje. NPI Global Care Income i CSI Environ Trust su tako poc(etkom stoljec'a ulovljeni kako ulažu u Thames Water, najvec'ega britanskoga zaga?ivac(a koji je u to vrijeme osam puta kažnjavan zbog ugrožavanja rijec(nog života i zdravlja ljudi. Equitable Fund investira u BP o kojem je sve rec(eno. Stoga treba biti oprezan i istražiti gdje se zaista radi o etic(kom fondu, a gdje o greenwashu. Uostalom, Citigroupu nije smetalo da sudjeluje u stvaranju jednog od najgorih ekoloških i socijalnih projekata u ovom trenutku – naftovodu Baku-Tbilisi-Ceyhan gdje su jedni od kreditora BP-ju.

Danas se bojkot povezuje i sa sve vec'om moc'i potrošac(a. Na primjer, potrošac(i koji odluc(uju bojkotirati hranu dobivenu GMO-ima ili kozmetiku dobivenu muc(enjem životinja neovisno o odluci neke vlade, korporacije ili trgovac(kog lanca, c(ine takvu robu neprofitabilnom. No to je upravo jedan i od razloga slabosti bojkota, jer kao što smo rekli nama su danas potrebni odgovorni i aktivni gra?ani te gra?anke, a ne samo potrošac(i. Ovi potonji imaju manu. Naime, vole trošiti. Mnogi bojkoti koji su usmjereni na apeliranje potrošac(a pro?u neopaženo pored njih. Zakljuc(it c'emo kako bojkoti upravo zbog sve vec'e moc'i potrošac(a i utjecaja ekonomije rastu kao taktika aktivistic(ke scene. Samo u Britaniji korporacije su zbog bojkota izgubile 2,6 milijardi dolara. Dvije trec'ine ispitanika izjavilo je kako se nikad više nec'e vratiti bojkotiranom proizvodu neovisno radi li se o hrani, odjec'i, kozmetici ili nec(emu drugom. Više od 50 posto ispitanika izjavilo je kako su barem jedan proizvod bojkotirali iz etic(kih razloga (Ana Dasovic', Jutarnji list, 10.01.2004.). U SAD-u i EU gotovo 70 posto gra?ana istic(e kako na osnovu etic(kih razloga bojkotiraju hranu, pic'e i proizvode za osobnu njegu. Jasno je da prijetnje bojkotom ili sam c(in mogu biti jak alat u borbi protiv bahatih korporacija i institucija. Stoga nas ne treba c(uditi što su i unutar alterglobalistic(koga pokreta predlaže usvajanje programa globalnoga bojkota. Tako na primjer Arundhati Roy, jedna od najpoznatijih književnica u svijetu, a posljednjih godina više aktivistkinja, zagovara "novu strategiju nekooperacije" po uzoru na Gandijevu politiku prema Britaniji. To bi bile svojevrsne "sankcije ljudi planete Zemlje" prema samom Imperiju, prema svim korporacijama koje na primjer, profitiraju od rata u Iraku. Kako kaže: "Vikend protesti nisu dovoljni". Ne brinite se, nec'emo više o prosvjedima. Ovdje c'emo samo još jednom napraviti rezime o prosvjedima u odnosu na ostale taktike. Prosvjedi su iznimno važni kao taktika, jer tada svi zajedno izlazimo na ulicu i postajemo najvidljiviji. Zbog toga ih nikada ne smijemo napustiti kao oblik borbe. No, isto tako akteri pokreta moraju shvatiti kako prosvjedi koji traju dan ili dva nec'e riješiti probleme. Njihovo rješavanje zahtijeva gotovo svakodnevni angažman koji je vrlo c(esto nevidljiv i puno teži. Tako?er, akteri pokreta kao što smo vidjeli znaju upasti u vec' pripremljenu zamku igranja uloga. Policija c'e uvijek biti uspješnija u tom igrokazu. Prosvjedi uvijek trebaju ostati otvoreni kako bi ukljuc(ili ljude razlic(itih životnih stilova i stavova. Jedno od najvažnijih ciljeva prosvjeda trebalo bi biti iskazivanje solidarnosti i politic(koga stava raznolikih ljudi. Premda organizacija prosvjeda kao velikoga doga?aja zahtijeva unaprijed pripremljene i poznate obrasce, za iznena?enje nam uvijek ostaju direktne akcije koje su sastavni dijelovi prosvjeda. Prosvjedi su osu?eni na propast ako se ne mijenjaju taktike na njima, ako prestanemo biti maštoviti i puni iznena?enja za policiju. Direktne akcije su divna stvar. One su brze, dinamic(ne, mogu ukljuc(ivati mali broj ljudi, a ako su dobro pripremljene imaju ogroman efekt. One nam zaista pružaju dokaz kako smo živi, jer preuzimamo odgovornost za vlastiti život, postavljamo se aktivno, direktno prema nekom problemu, a ne c(ekamo da ga riješi država ili neko odozgo. Direktne akcije su vjerojatno energetski najnabijeniji oblik aktivizma, adrenalin frca na sve strane, a ako akcija uspije, srec'i i zadovoljstvu nema kraja. Nije sluc(ajno da smo naglašavali tolike direktne akcije u knjizi. One su najbolji odgovor na klasic(na aktivistic(ka pitanja: Ja/Mi, sada i tu radimo nešto. Premda mislim kako je jasno, nije naodmet ponoviti, direktna akcija ne smije ukljuc(ivati nanošenje fizic(ke boli bilo kojem živom bic'u. Za sve drugo c'emo lako.

S razvojem tehnologije polje direktne akcije prebacuje se i u tu dimenziju. Dapac(e, neki unutar pokreta tvrde da sistem toliko ovisi o tehnologiji da prosvjedi na ulici imaju manje smisla od prosvjeda u virtualnom svijetu. Premda nam je to pretjerano, ne može se porec'i kako novi mediji imaju sve vec'u ulogu u aktivizmu. Dapac(e, to je c(itav novi svijet s vrlo c(esto inovativnim i uspješnim alatima za borbu. Ne samo to, nego smo svjesni kako zaslužuju i posebno poglavlje, ali ja zbog nedostatka znanja i energije u ovom izdanju to nisam uc(inio. Svima onima koji su potkovani u tom svijetu ostaje poziv na suradnju i dopunu buduc'ih izdanja. Mi c'emo ipak spomenuti neke od najboljih oblika aktivizma unutar ove pric(e. A još su tu piratski radiji i nezavisne televizije, videoaktivizam, slobodni softveri (GNU/Linux, Mozilla....), slobodna enciklopedija wikipedia, hakerski aktivizam, ironiziranje svijeta reklama Adbustersa i slic(nih organizacija i tako dalje. Creative Commons je pric(a koja nam otkriva milijuna ljudi na ovoj planeti koji žele dijeliti… hm, pa svašta lijepega. CC je koncept koji nam otvara nove moguc'nosti ukoliko želimo podijeliti naše znanje, vještine ili proizvode s ostalima. Ne samo da je super fora kod CC-a što poštuje svac(iju individualnost, vec' je još bolja fora što poštuje i razlic(ite situacije ili kontekste u kojima se mi osobno nalazimo. Tako da kada poželimo nešto dijeliti s drugima, sami biramo koliko i na koji nac(in to želimo uc(initi. Odluka je potpuno na nama želimo li predati naše znanje ili proizvod uz uvjet da nas se imenuje kao autora ili autoricu, ili kao javno dobro bez ikakvih uvjeta; kao cjelinu unutar koje ne dozvoljavamo ikakve prerade ili kao djelo gdje dozvoljavamo prerade, ali pod uvjetom da osobe ukljuc(ene u preradu prihvac'aju istu licencu. Tako?er, možemo izabrati dozvolu korištenja našeg djela, ali samo u nekomercijalne svrhe. Dapac(e, možemo s obzirom na situaciju u kojoj živimo ogranic(iti pristup nekim djelima koja stvaramo ukoliko živimo od njih, a druga dati na korištenje kako god želimo. Za sada se CC uglavnom krec'e unutar prostora digitalnih i kompjuterskih tehnologija i medija. I tu se zaista doga?aju fantastic(ne stvari. No, naši prijatelji i prijateljice koje šire i stvaraju prostore slobode preko dugmic'a trebaju pomoc' i onih koji stišc'u druge stvari. Potrebna nam je mreža slobodnih prostora i tehnologija, gdje možemo slaviti vlastitu kreativnost i solidarnost. Od monopolizacije moc'i i znanja, od privatizacije resursa i profita, pored filmova i muzike, umjetnosti i znanosti treba istrgnuti i druga podruc(ja važna za naš život. Neoliberalna globalizacija ide ukorak s težnjom da se patentira sam život. Na bogatoj trpezi nudi se sve i to sada globalno. Time se želi poruc(iti kako je jedini ispravan sistem onaj u kojem c'e se patentirati tradicionalno znanje iz poljoprivrede i medicine, prirodna i kulturna bogatstva, c(itave stanice i geni, pa i bic'a. Stoga c'e nam u stvaranju slobode biti potrebni svi oni i one koje c'e c(uvati sjeme i bioraznolikost, proizvoditi bio-gorivo i vjetrenjac(e da ne ovisimo o ratovima za naftu, zastupati pravo svake osobe na vlastiti izbor koga c'e ljubiti, otvarati sigurne prostore za žrtve svih oblika diskriminacije i nasilja. Trebamo roditelje koji c'e sami birati kada imati i podizati djecu, obic(ne ljude odluc(ne da oc(uvaju javna dobra (vodu, školstvo, zdravstvo…) na korist svima. Trebamo svijet u kojem je pokloniti nešto stvar vrijednosti i osjec'aja, a ne odre?enog datuma. CC koncept nas uc(i ponovno uživati u poklanjanju i guštirati u drugima. Nedavno je jedan od novovjekovnih svec'enika Bill Gates sa svog oltara prokleo sve one koji zahtijevaju moguc'nost za drugac(iji pristup patentima i vlasništvu kao "new modern-day sort of communists". Lawrence Lessig, profesor prava na Stanford University i jedan od zaslužnijih za osnivanje i razvoj CC-a, istaknuo je prilikom svoga predavanja na festivalu Sloboda stvaralaštvu kako iza komunistic(koga sistema uvijek stoji velika partija i država. Lessig je zakljuc(io kako je Gates slijep da uvidi kako današnji ljudi koji se bore za drugac(iji svijet nisu komunisti, vec' komonisti (od engl. common – javno ili opc'e dobro). S oduševljenjem možemo rec'i: "Zbogom komunisti, dobro došli komonisti". Prije negdje oko mjesec dana Eben Moglen, tvorac GNU Opc'e javne licence i borac za slobodu u inforsferi, istaknuo je na svom predavanju u Novinarskom domu kako po prvi put imamo priliku sudjelovati i stvarati u sistemu zbog kojega nitko nije ubijen, nitko nije obješen, u sistemu koji ne priznaje kolateralnu štetu. Komonari i komonarke kažu samo: "Izvoli, posluži se, želiš li nešto od svega ovoga?". Pa ti onda biraj. Dok ne stvorimo konkretne alternative i sisteme unutar kojih se poštuje razlic(itost i pravo na izbor, ljudi koji upravljaju svijetom i dalje se imati cinic(an cerek na usnama. CC je pravi lijek protiv cinizma. Pijte ga slobodno. Uzdravlje…

Korporacije su ponekad manje osjetljive na prosjede, a više na c(istoc'u svojih logoa i marki, imidža i prezentacije, reklama i poruka. Njemac(ka antirasistic(ka mreža Kein Mensch ist Illegal radila je akcije protiv deportacije imigranata, ne samo zbog kršenja njihovih ljudskih prava te tjeranja na povratak u zemlje gdje su im životi ugroženi ili egzistencija upitna, vec' i zbog toga što je prilikom deportacija vrlo c(esto dolazimo do ozbiljnih povreda imigranata, pa c(ak i smrtnih sluc(ajeva. No, korporacija Lufthansa niti nakon brojnih prosvjeda nije htjela promijeniti svoju politiku i nastavili su s prevoženjem imigranata. Aktivisti su tada odluc(ili preokrenuti taktiku i poigrati se simbolima. Napravili su kopiju Lufthansinog imidža, brojne letke i brošure u kojima su najavili otvaranje posebne linije leta u Lufthansi nazvanoj Deportation Class. Reklamni primjerci su izgledali dizajnom i formom potpuno isto kao da ih je i sama avio-korporacija radila. Istaknulo se kako su u Lufthansi svjesni da moraju pružati vladi Njemac(ke usluge prevoženja imigranata, ali kako su posebno svjesni da imigrantima nije lako dok se voze lisicama vezani, s kacigama na glavi i povezom preko usta. U letku je istaknuto kako su svjesni da imigrantima nije baš najkomfornije tijekom leta, a komfornost je ipak Lufthansina najvec'a briga. Stoga su kroz Deportation Class, kao posebni klasu letenja, odluc(ili omoguc'iti imigrantima kao kompenzaciju jeftinije karte. Stvorena je c(ak i Internet stranica na kojima se mogu vidjeti odredišta i naruc(iti karte http://www.deportation-class.org. Letci i brošure su ostavljeni na Lufthansinim info-pretincima i štandovima na aerodromima, u putnic(kim agencijama i na turistic(kim sajmovima. Sluc(ajni prolaznici, poslovni partneri, novinari, turisti i najšira javnost odjednom su shvatili poruku prosvjeda protiv Lufthansine politike i poc(eli prosvjedovati protiv nje. Napadali su korporaciju da kako može biti tako bešc'utna i cinic(na pa još se i reklamirati prebacivanjem imigranata nu?enjem karte ispod cijene. Lufthansa je demantirala autorstvo nad letkom, ali se našla u problemima, jer nije mogla negirati realnost cijele pric(e. Iz korporacije su uobic(ajeno zaprijetili tužbom vlasniku Internet stranice, ali postigli su samo još vec'e širenje vijesti i podršku akciji. Lufthansa je doživjela ono što se u aktivistic(kim krugovima naziva "taktic(kim sramoc'enjem" i to je dovelo do zabrinutih pitanja dionic(ara Lufthanse na godišnjem okupljanju o moguc'em padu zarade zbog prijevoza imigranata pa je c(ak i neoliberalni c(asopis The Wall Street Journal pisao o neetic(nosti Lufthanse. Sve je to rezultiralo apelom Lufthanse njemac(kom ministru unutrašnjih poslova za izuzec'em iz daljnjih prijevoza imigranata, što su i dobili. Aktivisti bi se puno više muc(ili daljnjim prosvjedima u ovom sluc(aju, oni bi morali rasti u obimu i potenciranju konflikta. Tako?er nikada ne bi sami dobili ovakvu odluku njemac(kog ministarstva unutrašnjih poslova. Ovako su napali na najranjivijem podruc(ju globalnih korporacija – njihovom brandu. Pretjerano se poistovjec'ujuc'i ne sa samim proizvodom ili uslugom, vec' sa svojim logoom, simbolima i porukama, globalne korporacije su ostavile i veliki ranjivi prostor upravo u tim podruc(jima. U neku ruku aktivisti su ukrali ili bolje rec'i kidnapirali Lufthansin logo i suoc(ili je sa stvarnim posljedicama njihove politike na javnosti razumljiv nac(in (Lubbers, 2002).

Još nevjerojatniji primjer poigravanja sa simbolima neoliberalnog kapitalizma je projekt Yes Man. Naime, ljudi okupljeni oko projekta su zakupili Internet stranicu http://www.gatt.org, što je prethodnik WTO-a. Na stranici su objavili c(itav niz nepovoljnih c(injenica i podataka za WTO. Inac(e, takve stranice-podvale su uobic(ajena taktika pokreta. U svibnju 2000. godine na mail adresu stranice stiglo je najmanje oc(ekivano pismo adresirano na tada generalnog direktora WTO-a Michaela Moorea u kojem ga se poziva da do?e u Salzburg na konferenciju me?unarodnih pravnika za trgovinska pitanja. Aktivisti nisu mogli vjerovati kakva im se prilika pružila i preuzeli su uloge. Moore se javio i ispric(ao što ne može doc'i, ali je predložio dostojnu zamjenu dr. Andreasa Bichlbauera. Tako je zapoc(ela najlu?a pric(a testiranja povjerenja u jednu od najmoc'nijih institucija na svijetu WTO. Dr. Bichlbauer se pojavio u Salzburgu sa svojim asistentom i sa snimateljem koji je svaki njegov korak pratio kamerom. Organizatorima je objašnjeno kako je kamera sveprisutna zbog "suludih aktivista" koji predstavnike kapitalizma ga?aju pitama pa ih se ovako kamerom želi dobiti na djelu. Time je olakšano snimanje ove apsurdne pric(e. Bichlbauer je ispred WTO-a ispric(ao takvu gomilu gluposti i besmislica poput da treba ukinuti siestu u Španjolskoj i duge ruc(kove u Italiji kako bi se standardizirao radni sat ili kako bi u svijetu slobodne trgovine trebali razvijati demokraciju gdje jedan glas odre?uje jedan dolar, pa tko ima više para ima i više glasova. To bi kao potaklo konkurenciju i rast poduzetništva, jer bi svi imali razloga biti što bogatiji. Ono što je zaista nevjerojatno, a u neku ruku i zastrašujuc'e jest da nitko od prisutnih pravnika za trgovinska pitanja nije se usudio ili nije imao potrebu proturjec(iti uglednom predstavniku WTO-a. Jedino se jedna osoba iz Italije malo uvrijedila na opasku o dugim ruc(kovima. Nakon predavanja dr. Bichlbauer je c(ak hvalio Hitlerovu politiku slobodne trgovine bez ikakvog protesta od prisutnih. Kasnije se pojavio njegov prijatelj koji je odglumio novinara i uz poruku pravnicima kako je dr. Bichlbauer ipak izga?an pitama te je pitao jesu li možda iz njegovoga izlaganja primijetili razloge za napad pitom. Pravnici su rekli kako nisu ništa neobic(no primijetili u stavovima struc(njaka kojeg je poslao WTO. Kasnije je delegatima skupa poslana vijest kako je dr. Bichlbauer prvo obolio od otrova u piti, da bi ubrzo nakon toga i umro. Na kraju je cijela akcija provaljena i razotkrivena c(ak i u najvec'im svjetskim medijima poput New York Timesa. Ljudi iz Yes Mana su mislili da su se dobro zabavili i pokazali kako se slijepo vjeruje samoproglašenim autoritetima, ali doc(ekao ih je još zanimljiviji poziv. Europska podružnica jedne od najvec'ih televizijskih kuc'a CNBC pozvala je predstavnika WTO-a da debatira u emisiji uživo o globalizaciji pred prosvjede u Genovi 2001. godine. Tako je stvoren Granwyth Hulatberi, još jedan od važnijih struc(njaka WTO-a. TV kuc'i je objašnjeno da c'e se gospodin Hulatberi javiti iz studija u Parizu te c'e se snimka prenositi satelitom. Ljudi iz Yes Mana su iznajmili sobu s pogledom na Slavoluk pobjede i krenuli sa snimanjem. Sugovornici su bili voditelj emisije Nigel Roberts, aktivist Barry Coates iz World Development Movementa te Vernon Ellis iz konzultantske kuc'e Andersen. Imao sam priliku slušati predavanje ljudi iz Yes Mana i gledati snimke (koje možete skinuti na http://www.theyesman.org) i to izgleda suludo i zaista nevjerojatno kad ih svo c(etvero gledate na ekranu, u c(etiri manja dijela, ispod njih burzovni izvještaji, a oni kao ozbiljno raspravljaju, pa Andy, odnosno Granwyth Hulatberi krene: "Prosvjednici su jednostavno previše koncentrirani na realnost, na c(injenice i pokazatelje... Mi moramo pronac'i put da uvjerimo ne prosvjednike, vec' njihovu djecu da slijede mislioce poput Miltona Friedmana i Darwina i tak odalje, prije nego one koje prosvjednici c(itaju kao što su Trocki, Robespierre i Abbie Hoffman". Barry Coates je vrtio oc(ima i nije mogao vjerovati kakve idiote WTO šalje na javne rasprave, ali nitko nije primijetio da se radi o smicalici. Andy je poslije od CNBC-a dobio i kazetu s emisijom uz zahvalu na sudjelovanju. Ono što sve skupa c(ini blesavijim je to što je za vrijeme Andyjevog govora puštana snimka s prosvjeda protiv sastanka MMF-a i Svjetske banke iz Washington DC-ja godinu prije na kojima se jasno vidi Andy kako nosi transparent i prosvjeduje protiv tih institucija. Sljedec'i izazov bila je konferencija "Tekstil buduc'nosti" u Finskoj, no Andy i prijatelj Mike su odluc(ili otic'i korak dalje kako bi ispitali koliko daleko može ic'i ljudska poslušnost i konformizam. Tako su spremili specijalni program. Andy je facama okupljenim na konferenciji opet laprdao o tome kako je Gra?anski rat u SAD-u bio gubitak vremena, te kako je samo trebalo prirodno pustit da robovski rad zamijeni rintanje u neljudskim radnim uvjetima kao danas. Izlaganje koje je pripremio Andy ticalo se problema tekstilne industrije: problem nadgledanja radnika i problem njihove sklonosti odmaranju i ljenc(arenju. U jednom trenutku izlaganja Mike prilazi Andyju kao njegov asistent i strga mu odijelo ispod kojeg je zlatna pripijena odora. Tu zlatninu je krasio i ogromni napuhani penis povezan s cijelim odijelom na c(ijem vrhu je bio mali ekran. Službeni naziv odijela bio je "Privjesak za vizualizaciju radnika". Kroz powerpoint prezentaciju Andy je prikazivao scene menadžera ili direktora tvornice kako trc(i po plaži, vježba ili se jednostavno odmara, a cijelo vrijeme preko ekrana na ogromnom penisu može nadgledati radnike u tvornici. Andy je dobio ogroman pljesak bez ikakvog pitanja da kakve li su to gluposti. Izgleda da za najvec'e struc(njake i poslovne ljude iz sektora odjec'e glupost nema granica. Ili seže do vrha penisa. Dapac(e, dao je i intervjue u finskim novinama. Tek je poslije jedna gospo?a rekla Andyju kako je ipak uvrije?ena jer "izum" implicira da su direktori tvornica samo muškarci, ali da u biti ideja nije loša.

Andy se ovime šalio. Ali kao i c(esto puta, stvarnost je puno opakija od bilo c(ega što zamislimo. A opsesija vo?a, moc'nih i šefova da nadgledaju one ispod jest opaka. Tako u 2005. godini saznajemo kako sve više britanskih tvrtki prisiljava radnike na nošenje elektronske narukvice koje služe za nadgledanje radnika. Korporacije koje su uvelike poc(ele koristiti ovu tehnologiju su Tesco, Sainsbury's, Boots, Marks and Spencer i druge.

Cijela pric(a s Yes Manom je završila na konferenciji rac(unovo?a u Australiji. Na konferenciji Andy kao predstavnik WTO-a Kinnithrung Sprat objavio je ekskluzivnu vijest. Priznao je kako u WTO-u vec' dugo razmišljaju o radikalnim promjenama, kako su shvatili da korporativna globalizacija osiromašuje ljude te da ukidaju WTO. Na njegovo mjesto dolazi nova organizacija Trade Regulation Organization koja c'e držati korporacije odgovornima i staviti prednost zaštiti okoliša ili pravima radnika ispred trgovine i profita. Na video snimkama nevjerojatno je kako rac(unovo?e koji bi do prije nekoliko minuta javno hvalili sustav na kojem uživa WTO i bliske institucije, sada nakon što je autoritet proglasio da to ništa ne valja, pogo?eni strijelom slobode i hrabrosti predlažu Andyju rješenja za pravedniji svijet uz neskrivene reakcije oduševljenja što je WTO-u došao kraj. Je li moguc'e da ljudi žele bolji i pravedniji svijet, ali pasivno c(ekaju da dobiju mig odozgo, naivno c(ekajuc'i da se oni koji na njemu masno profitiraju samoukinu? Nakon konferencije poslano je na stotine adresa vijest ukinuc'u WTO-a, a c(ak je i kanadski parlament raspravljao o novim okolnostima. Andyju, Mike i drugima iz Yes Mana stizala su pisma oduševljenja i podrške za novi smjer koja su ubrzo zamijenila ona puna razoc(aranja i ljutnje, jer je iz pravoga WTO-a stigao demanti ukidanja. Yes Man je odgovorio da drugac(iji svijet je moguc', ali da c'e njegovo stvaranje ipak zapoc(eti odozdo. Nakon što je završila pric(a s WTO-om, ljudi okupljeni oko Yes Mana stvorili su novu Internet stranicu http://www.DowEthics.com koja je objavila informacije o odgovornosti Dow Chemicala za tragediju u Bhopalu i nepodmirene dugove prema oštec'enom stanovništvu. Naime, Dow je kupio Union Carbidge nekoliko godina nakon tragedije. Ovog puta dobili su poziv od BBC World Television da pric(aju kao predstavnici Dow korporacije na godišnjicu tragedije u Bhopalu. Zašto ne, pomisle oni, ionako je prošlo dosta vremena od pric(e s WTO-om, a oc(ito nekima nikad dosta. Andy se opet javljao iz studija u Parizu, ovoga puta s Eiffelovim tornjem iza sebe te kao predstavnik Dow korporacije Jude Finisterra objavivši ekskluzivnu vijest kako Dow prihvac'a punu odgovornost za tragediju te c'e isplatiti žrtve s 12 milijardi dolara odštete. Tako?er je obec'ao da c'e izruc(iti Indiji Warrena Andersona, bivšega direktora Union Carbidgea koji je tamo osu?en na 20 godina zatvora za višestruko ubojstvo. Andyja je bilo strah da ovime ne pruži žrtvama lažnu nadu, ali je prevladao osjec'aj kako c'e to ipak pojac(ati interes za cijeli sluc(aj, posebno u SAD-u gdje se c(esto takve informacije prešuc'uju u najmoc'nijim medijima. Za svega dva sata vijest je postala broj jedan na googlu. Dow je demantirao "svoju" promjenu, a BBC je pozvao Andyja ponovno u studio kako bi detaljno objasnio svoje namjere i razloge za ovakvu prevaru. Pric(a s Yes Manom nam pokazuje koliko se ljudi uc(e poslušnosti i pasivno slijede lažne autoritete kamo god ih oni uputili što je za bilo koje društvo najopasnija stvar koja se može dogoditi.