Novi Hrist
Jednog dana siđe Isus sa krsta ispred kog se neki vjernik na koljenima molio, i reče:
“Sine moj ti si budala. Prije nekoliko vijekova predviđao sam mir, a do mira nije došlo. Predviđao sam ljubav, a vi se ljudi još uvijek međusobno borite. Osudio sam svjetovna dobra, a vi revnosno gomilate bogatstva. Rekao sam da ste svi braća, a vi se odnosite jedni prema drugima kao prema neprijateljima. Među vama ima tirana, kao i ljudi koji dopuštaju da budu porobljeni. Prvi su rđavi, drugi su idioti. Bez pasivnosti ovih drugih, prvi ne bi postojali. Velika je svirepost nekih, još veća je rezignacija ostalih. Zašto patiš u tišini kada imaš brojčanu nadmoć... snagu pravde? To nije bio duh mojih kazivanja, mojih predviđanja! Ti, koji se držiš religija, ti si falsifikovao moja učenja! Porijeklo svog zla vidio sam u vlasti i u njenom organu, državi – zbog toga su me progonili. Nisam priznavao vlast Cezara, i razumio sam da ona podrazumjeva napad na ljudsku slobodu – zbog toga sam umro na krstu.” “Jedan od mojih omiljenih učenika, Ernest Renan, je govorio da sam bio anarhista. Ako biti anarhista znači biti partizan univerzalne ljubavi, uništitelj svake vlasti, protivnik svakog zakona, izjavljujem da sam bio anarhista. Ne želim da neki ljudi upravljaju drugima; želim da svi budete jednaki. Ne želim da neki rade, a da drugi, koji besposleni žive od njihovog rada, troše ono što oni proizvedu. Želim da svi zajedno radite na stvaranju izobilja za sve. Ne želim da postoje države, ni zakoni, ni vojske, ni vlasništvo, ni porodica. Želim da u svima vama bude toliko ljubavi tako da vam neće biti potrebni ni dželati ni sudije. Želim da na svu djecu gledate kao na sopstvenu, i da na sve žene gledate kao na ljudska bića; želim da budete jedna velika porodica, srećna, zdrava i stvaralačka.”
“Zašto niste tako činili od samog početka? Zašto ste toliko glupi da dopuštate da se međusobno uništavate? Zemlja je široka i plodna; zemlja može proizvoditi dovoljno da svi možete živjeti srećno; tehnologije su dostigle tako čudesan stepen razvoja da pametnom primjenom njenih otkrića, i onih higijenskih u fabrikama i rudnicima, rad može prestati biti bolan zadatak i može postati nestašna, zabavna aktivnost. Tada možete raditi svi zajedno, kao što na primjer danas svi uživate zajedno u sportu, a za tri sata ove vesele i dobrovoljne kreativnosti sve možete dobiti besplatno, sve koristi stvarnog društvenog života, koji danas samo nekolicina ima mogućnost da dobije. Više neće biti eksploatatora i eksploatatisanih, više neće biti vazala i gospodara, niti monarha i podanika. Sa nestankom vlasništva nestaće, takođe, i žeđi za bogatstvom, kao i pohlepa, rivalstvo između naroda, i lagano ubijanje miliona ljudi u ovim prljavim fabrikama.”
“Žena, bez vlasti supruga nad njom, neće podnositi tiraniju koju danas podnosi. Ljubav neće biti licemjerna formula koju odobravaju crkva i država; ona će postati otkrovenje u spontanoj, dobrovoljnoj strasti. Više neće biti potčinjavanja žena muškarcima, zbog toga što će ona u potpunosti postati sopstvena gospodarka, slobodna ličnost, i uopšte neće morati da se brine za budućnost svoje djece; niko neće lakomisleno osuđivati ljubav na vječnost, jer ljubav zavisi od volje i na nju svaklo i svaka odgovara po svom izboru.
“Neće biti različitih nacija, rijeke i planine više neće biti barijere, prepreke koje su učinile da ljudi više ne budu braća; sve granice koje danas razdvajaju narode na zemlji, više neće postojati, a okrutnih ratova koji se danas vode zbog njih više neće biti. Ono što smatraš da je danas nepravedno za neke, a pravedno za druge smatraće se štetnim za svakoga. Ubistvo će biti zločin, kao i rat. Nastupi i laži koje danas koristiš u ophođenju sa ljudima, sutra će biti osuđivani kao što im se danas aplaudira. Moralnost neće biti stvarana pomoću zakona niti nametnuta ljudima, a cvjetaće različitost želja.”
“Ne čini nečovječan čin zatvaranja drugog ljudskog bića u zatvorsku ćeliju; kao da će to biti način da se rješi problem koji je u stvari tvoj, a ne njegov. Prema nesrećnom čovjeku koji počini zločin trebalo bi da se odnosiš kao prema bratu koji se razbolio, a ne kao prema grešniku čije zlo samo pogoršavaš lišavajući ga slobode; slobode, koja je navjeća stvar među ljudima. Ako razlozi koji dovode do kriminala isčeznu, zar neće isčeznuti i kriminal? Da li bi bilo krađe da nema svojine? Da li bi bilo ljubomore bez monogamije, bez monopola nad ženama? Da li bi bilo borbi za vlast bez postojanja vlasti?
“Djeco moja, zašto ste toliki imbecili? Zašto su neki od vas toliki tirani, a neki ovce koje su se pomirile sa svojom sudbinom? Odbaci jaram pod kojim patiš, odbaci svaku tiraniju. Uništi ugnjetavanje pod kojim živiš porobljen. Jedini pravi bog, jedina vlast koja se može opravdati u narodu je, to ste vi. Ima vas više. Ako patite i umirete u fabrikama, to je samo zbog toga što ne ustajete da uzmete ono što je vaše – sve.”
“Ustani, ustani, sine moj! Nije vrijeme za besjede, vrijeme je za akciju, za borbu – ne za misticizam ili mirenje sa sudbinom. Duboko ste me povrijedili – od mene ste stvorili doktrinu. Ne daj legitimitet eksploataciji u moje ime. Oni koji profitiraju eksploatišući druge, koji održavaju vlast i vojske, nisu moji učenici.”
“Ustani i bori se za svoju slobodu!”
Hoze Martinez Ruiz
Objavljeno 1902. godine u anarhističkom listu “El Porvenir del Obrero".
Na engleski jezik, novembra 2003. godine, preveo Džordan Levinson.