Neznanje je moć: Ko to od Mostara pravi grad slučaj?
Nedavno smo na mostarskom web portalu Bljesak.info mogli pročitati nepotpisani tekst pod nazivom "Tko to od Mostara pravi grad slučaj". U njemu je anonimni autor, u najboljem orvelovskom maniru, u samom uvodu objasnio da je obilježavanje Dana oslobođenja Mostara od fašizma čista provokacija, da su partizani bili najgnusniji zločinci, da su za nazive mostarskih ulica Jure Francetića (komadant Crne legije), Mile Budaka (tvorac rasnih zakona u NDH), Vokića i Lorkovića (poznate ustaše) krivi Bošnjaci na čelu sa SDP-om, a da su se preživjeli komunisti, uhljebljeni u sarajevskim medijima, nakon glodanja kostiju Sanje i Uge Vlaisavljević, malo odmarali prevrčući leš zvani Mostar.
Mladi antifašistički (čitajte komunistički, preporučuje autor) aktivisti Kre(A)ktive su čistili nacističke znakove sa zidova i antifašističkih spomenika na Bulevaru zato što smo u predizbornoj godini i dodaje da su oni koji čiste antifašističke spomenike otkrivena lica isti kao i maskirani neonacisti koji su ih kamenjem i molotoljevim koktelom pokušali napasti jer su, kao što znamo, fašizam i antifašizam isti. Najveći mostarski antifašisti su po mišljenju nepoznatog autora HDZ BiH i borbeni mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić, a to nevezano za predizbornu godinu.
Neznani junak je svom, podužem, tekstu propustio pomenuti masovne zločine i genocid koji su počinile Ustaše, te zločinački karakter marionetske Nezavisne Države Hrvatske u kojoj nije bilo mjesta za Jevreje, Srbe, Rome, antifašiste i mnoge druge. "Zaboravio" je navesti i ko je mostarske ulice nazvao po najgorim ustaškim zločincima (upravo HDZ BiH).
Noć ili dvije nakon objavljivanja ovog teksta, grupa huligana upada u Čardak kulu u Mostaru (nacionalni spomenik pod zaštitom UNESCO), razbija i krade inventar i na zidu urezuje "UM" (skr. za Ultras Mostar) i "Mi smo ustaše". Ovo nije prvi takav incident. Nedavno su vandali iz istih krugova išarali i Stari Most .
Svaka građanska reakcija na dijelovanje nasilničkih grupa, u pravilu desno orijentisanih, se u određenom broju medijskih kuća sistematski i svijesno proglašava lijevim (žele da čitamo komunističkim) ekstremizmom, izjednačava ih se sa napadačima i optužuje za izazivanje provokacija i incidenata. Pri tome se cilja na dodatnu pasivizaciju javnosti (svi su isti), na cementiranje podijela (sistematsko negiranje zajedništva svih naroda u antifašističkoj borbi je u funkciji toga), a sve da bi skrenuli pažnju sa suštine, dugogodišnje beskrupulozne pljačke ovog naroda u kojoj učestvuju političke elite i medijski tajkuni, a kojoj se u nacionalne torove podijeljeni građani neće suprotstavljati. Prihvatiti da je uredu da nas pljačkaju dok su "naši" bilo bi isto kao da prihvatimo pedofiliju ili silovanje dok su u krugu porodice.
Gradske vlasti sačinjene od političkih partija koje manje ili više otvoreno koketiraju sa fašizmom, koje ne obilježavaju Dan oslobođenja Mostara, koje forsiraju segregaciju u obrazovnom sistemu, najviši državni dužnosnici koji imaju poveći broj krivičnih prijava, a i dalje zauzimaju najodgovornije funkcije, huligani koji će po narudžbi praviti incidente i prebijati nepoželjne, unajmljeni novinari spremni popljuvati svaku inicijativu koja budi nadu i poziva na zajedništvo i mir, oni su ti koji od Mostara prave grad slučaj.
Robert Jandrić (Kre(A)ktiva)