Institucijski tumor

skulptura krhka
konstantno oblikovana
nikada svoja
u srebru zaleđena
povorka kruži
jedan si od njih
okovani u plitkosti
zaudarate na strah
groblje snova
duševne nakaze
bolujete bez nade
neizlečivi puzite...
![]()
Kiselina
dušu mi nagriza
zadah konformizma
um je u agoniji
pakao ne pihvata
u močvaru bežim
misli spaljujem
iz mrtvog sveta
izlazim i nestajem
druge dimenzije
zaborav me obuzima
živim i umirem
naličje beskraja

