Veliki učitelj i pukovnik

IDEOLOZI OTPORA
Dr Džin Šarl, "Klauzevic nenasilnog ratovanja", ideolog Otpora, pisac čija je knjižica "Od diktature do demokratije" bila jedini neupitni vodič u "svetom ratu" protiv Miloševića, objasnio je posle oktobra 2000. godine da njegovi "ključni motivi nisu etičke prirode. To nema veze s pacifizmom. Akcija se bazira na analizi moći diktature i onda pronalaženju načina kako je slomiti utičući na poslušnost građana i stabilnost osnovnih institucija." Kako je Otpor došao do ove "biblije nenasilnih metoda", čiji je "stari zavet", od istog pisca, pod naslovom "Politika nenasilne akcije" izdat još 1973? Na kom su to kursu savremene filozofije mladi ljudi željni promena i društvene pravde sreli nauk dr Šarpa koji radi u instituciji "Albert Ajnštajn" u Bostonu? Da li se taj "apostol demokratije" proučava uz Habermasa, Deridu ili Rortija?

Ne, do ovog susreta došlo je uz pomoć nekoliko vašingtonskih NGO-a. Tako je nevladin organizacija National Endovment for Democracy te 1999. i naredne godine na "implementaciju" tih znanja ovde potrošila tri miliona dolara ("Otpor je bio najveći primalac"). Stotine hiljade dolara, kako je pisao "Njujork tajms magazin", Otpor je dobio za majice i bedževe, a "pretpostavlja se da su čelni ljudi Otpora dobijali pojedinačnu privatnu pomoć, ali se o ovome u Vašingtonu ne mogu dobiti nikakve informacije". Druga nevladina organizacija iz glavnog grada SAD International Republican Institute - potrošila je ovde u to doba 1,8 miliona dolara, što je opet bar petnaest puta manje od investicije USAID - organizovala je u luksuznom hotelu "Hilton" u Budimpešti od 31. marta do 3. aprila 1999. direktan susret 20 vodećih aktivista Otpora sa naukom dr Šarpa. Tu je "otporaše" preuzeo vodeći instruktor za "nenasilno ratovanje", veteran iz Vijetnama, penzionisani pukovnik američke vojske Robert Helvi.

I pukovnik i dr Šarl dolaze sa "Albert Ajnštajna", inače su stari "nenasilni ratnici", a Otpor im je samo bitka u dugom ratovanju za demokratiju po svetu. Veliki učitelj i Veliki majstor su, na primer, 1992. "nenasilno ratovali" po Burmi i Tajlandu, kao što su tu skoro "ohrabrivali" Iračane ljubitelje demokratije, i naravno Kurde a protiv "diktatorskog režima Sadama Huseina".

Dr Šarp još od 1965. u Centru za međunarodne odnose na harvardu istražuje ovakav pristup. "Albert Ajnštajn" je osnovan 1983. godine da bi "promovisao istraživanja, političke studije i obrazovanje za stratešku upotrebu nenasilne borbe protiv diktatura, rata, genocida". Šarpovo životno delo "Od diktature do demokratije" iz 1993. ima dodatni spisak "198 metoda nenasilne akcije". (Sve u čemu smo učestvovali je na tom spisku.) A da se sve ne bi svelo na uzbudljivo "traženje Ahilove pete" diktatora i golu destrukciju društva, kursevi su začinjeni podsećanjima na Gandija, Martina Lutera Kinga, kineske mudrosti iz dalekih vekova.

Izveštavajući o pukovnikovom radu sa Otporom, nevladina organizacija United States Institute of Peace, uz napomenu "da je strategija u nenasilnim akcijama isto toliko važna kao i u vojnim operacijama", citira se Mahatma Gandi koji zna da "sposoban general uvek ulazi u borbu tako što sam bira vreme i mesto za bitku".

U Otporu su, inače, voleli i cenili pukovnika. "Vrlo smo mu zahvalni za sve što je učinio za demokratiju u Srbiji", govorio je Srđa Popović krajem januara 2001. u Beogradu. Ali iskusni učitelj, koji je tada u beogradu bio kao predstavnik nevladinog američkog Instituta za mir, nije delio oduševljenje učenika. Ima tu još da se radi: "Nije dovoljno promeniti lidere, potrebna je kontrola rada policije i vojske... Ali to je posao za druge." "Klauzevic za nenasilno ratovanje" i "nenasilni vojnik" idu dalje. Toliko zemalja širom sveta još čeka "pravu demokratiju". Ideološki osvešćene, odlično istrenirane, prekaljene u ratu s jednim od najpoznatijih diktatora, ovenčane slavom i nagradama "srpske janičare globalizma" čekali su Gruzija, Belorusija, Ukrajina... U Avganistanu i Iraku nisu probali. Bin Laden i Sadam nisu čitali Gandija.

S. R.