Istaknuti hrvatski filmski redatelj, glumac, performer, multimedijalni i konceptualni umjetnik Tomislav Gotovac umro je večeras u zagrebačkoj bolnici Rebro, priopćeno je iz Hrvatskog filmskog saveza (HFS).

Tomislav Gotovac rođen je 1937. u Somboru u Vojvodini, a 1941. seli s roditeljima u Zagreb.

Izlagao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama kod nas i u svijetu, a 2007. dobio je nagradu HDLU-a za životno djelo.

Dugogodišnjim dosljednim radom u području eksperimentalnog filma i performansa, Tomislav Gotovac postao je jedan od najznačajnijih hrvatskih suvremenih umjetnika. Njegova ljubav prema filmu traje još od djetinjstva koje je proveo gledajući filmove filmske klasike u zagrebačkim kinima.

Nakon završene srednje škole i godine provedene na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu neko vrijeme radi činovničke poslove, no 1967. upisuje režiju na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu.

Počinje izvoditi performanse, poput "Šišanja i brijanja" (1970., 1971.) te "Gledanja televizije" (1980.), kojima svakodnevne akcije prenosi u sferu umjetničkog postupka.

Godine 1972. sudjeluje na snimanju filma Lazara Stojanovića "Plastični Isus" zbog čijeg mu je subverzivnog sadržaja zabranjeno diplomirati sve do 1976. godine.

Godine 1971. protrčava gol beogradskom Sremskom ulicom, što će ponoviti deset godina kasnije u zagrebačkoj Ilici performansom "Zagrebe, ja te volim" kada je gol trčao po centru grada i ljubio asfalt.

Filmske postupke Tomislava Gotovca obilježava strukturalistički pristup mediju. Sam Gotovac filmove gleda nebrojeno puno puta, dok radnja i likovi ne padnu u drugi plan, a filmski jezik počne progovarati samim filmskim postupcima.

Eksperimentalnim filmovima, primjerice, "Prijepodneva jednog fauna" (1963.) i "Kruga" (1964.), Gotovac naglašenim ponavljanjem postiže ujednačen ritam kojim prikazuje uglavnom osobnu povijest.

Principe montaže koristio je Gotovac i u likovnom izrazu 60-tih godine. U tom razdoblju nastaju kolaži, kojima umjetnik bilježi svoju svakodnevicu. Oni su, kako tvrdi Ješa Denegri, poput intimnih dnevnika, na njima se nalaze kino ulaznice, zgužvani papiri, kutije šibica, karte gradskog prijevoza, ostaci cigareta, bliski i osobni predmeti koji su bili dio umjetnikovog života.

Kao statist "s posebnim zadatkom" nastupio je u nizu filmova autora Lordana Zafranovića, Zorana Tadića, Francija Slaka, Dušana Makavejeva i Bate Čengića. (H)

 

Umro je Tom Gotovac, najveći hrvatski performance umjetnik

Pamtit ćemo ga po velikoj karizmi, zaraznoj energiji i rečenici koju je ponavljao: ‘Sve je movie'  

ZAGREB - U 74. godini života preminuo je Tomislav Gotovac, najveći hrvatski performance umjetnik i veliki filmski redatelj. Umjetnost i život kod Gotovca bili neraskidivo povezani.

Pred nekoliko godina promijenio je ime u Antonio G. Lauer, uzevši djevojačko prezime majke koja ga je poticala na umjetnost, i osjetivši potrebu da prekine sa svime od ranije, no za nas je ostao jedinstveni Tomislav Gotovac.

Jedan je od rijetkih koji su doslovno svake sekunde svojeg života proživjeli umjetnost. Bio je beskompromisan do kraja, i veliki perfekcionist, koji je svaki svoj performance promislio do najsitnijeg detalja, bilo da je od jutra do mraka danima živio nasred Trga bana Jelačića, ili se gol odlazio kupati u fontanu na Trgu žrtava fašizma. Imao je veliku karizmu.

Obožavao je američke filmove, jazz i Glenna Millera. Volio je klasičnu, Velasqezovu i Michelangelovu umjetnost, i operu, slušao je Čajkovskog: "Veliki avangardni umjetnici uvijek su nadahnuti klasikom" govorio je.

U svojim je umjetničkim nastupima često koristio tijelo. Najpoznatiji je performance iz 1981. godine pod nazivom "Zagreb, volim te", kada je gol hodao po centru Zagreba i ljubio pločnik. Ovaj hommage Howardu Hawksu fotografijama su ovjekovječili Ivan Posavec, Mio Vesović i Boris Turković.

Svi današnji performance umjetnici kunu se u njegov opus, kao predvodnika cijele generacije među njima je i Marina Abramović. Gotovčevi radovi trenutno se nalaze na nekoliko izložbi po svijetu, među njima je i centar George Pompidou u Parizu, koji pokazuje najbolje od umjetnosti Istočne Europe. Bio je jedini umjetnik (uz Mladena Stilinovića) koji nas je predstavljao na Venecijanskom bijenalu na poziv glavnog kustosa.

Iz njegove je biografije zanimljiv podatak kako je sve do trideset i neke godine radio kao službenik u banci, pa u bolnici, kako ga je iz današnje perspektive posve teško zamisliti. No, šesdesetih godina počinje snimati eksperimentalne filmove. Najpoznatije je iz razdoblja "Poslijepodne jednog fauna" iz 1963. godine. Riječ je o dokumentarcu, njegovom filmskom manifestu sastavljenom od tri sekvence snimane fiksnom kamerom: bolnički balkon s pacijentima, zid i ulično raskrižje. U istom se razdoblju Gotovac počinje baviti i fotografijom, kolažima, nešto ranije i performanceima i oblikuje svoj stil koji razvija u slijedećim godinama. Diplomirao je režiju na Akademiji u Beogradu

Prije mjesec dana umjetnik je završio prvo na skrbi u Dugoj Resi, gdje je u lošijim uvjetima proveo dulje vrijeme, što je javnosti u početku bilo nepoznato, dok nije stigao od njegovih kolega stigao alarm o nebrizi za velikog umjetnika, a potom je prebačen na bolju skrb, na Srebrnjak, pa Rebro. Iako je i u tim trenucima Gotovac ostao svoj i držao se iznad situacije, to nije Gotovac kojeg želimo pamtiti. Želimo ga pamtiti po filmovima "Glenn Miller 2000", po performanceima kao što su "Foxy Mister", po njegovoj zaraznoj energiji i po rečenici koju je često izgovarao: "Sve je movie".

Godine 2007. dobio je nagradu Hrvatskog društva likovnih umjetnika.

Otišao je veliki Gotovac i u umjetnosti više ništa neće biti isto. Iza sebe je ostavio suprugu Zoru i kćer Sarah.