Ubistva i dalje pod velom tajne
Kristijan Klar, jedan od malobrojnih, još zatvorenih "rafovaca", pripadnika nekadašnje terorističke organizacije ekstremne ljevice, "Frakcije Crvene armije" (RAF - Rote Armee Fraktion), odbio je da sa predsjednikom republike Horstom Kelerom razgovara o političkim ubistvima iz 70-ih godina, za koje su odgovorni članovi RAF, kao da je riječ o slučajevima iz domena običnog kriminala. "Nisam htio da prihvatim tu tezu zato što bi time bilo iskrivljeno političko tumačenje istorije RAF", izjavio je Klar izdanju ljevičarskog nedjeljnika "Frajtag" povodom ljetošnjih razgovora s Kelerom.
On je ocijenio da su razgovori s Kelerom bili dio izvjesnog scenarija, pošto je poznato da je Keler zagovornik upravo takvog viđena nekadašnje "gradske gerile" - da tu nije riječ ni o kakvoj politici, već o običnom kriminalu.
Keler je početkom maja prošle godine odbio zahtjeve za pomilovanje bivših "rafovaca" Kristijana Klara i Brigite Hogefeld. Klar je 1985. godine, zbog više ubistava, osuđen na doživotnu robiju pred Višim zemaljskim sudom u Štutgartu. Ta kazna mu ističe najranije početkom 2009. godine, pošto u Njemačkoj, "večita robija" nikad, ili skoro nikad, nije stvarno vječita. Klar je, u intervjuu "Frajtagu", izjavio da posle oslobođenja želi da živi kao sav normalan svijet, poštujući pravo i zakone. Ovaj bivši "rafovac", asketskog izgleda, nije se, međutim, ni sada izvinio članovima porodica žrtava RAF.
"To što su i osobe koje su bile napadnute imale svoje ljudsko okruženje, razumljivo je samo po sebi", rekao je Klar, "priznajući" da je ta ljudska tuga opravdana.
Klar, čije su izjave, bez obzira na njegovu dugogodišnju robiju i nestanak RAF, iznova u žiži interesovanja njemačke javnosti, predstavlja jednu od najkontroverznijih ličnosti te nekadašnje terorističke organizacije.
Nedavno se navodno došlo do novih saznanja, po kojima Klar nije ispalio smrtonosne hice na tadašnjeg njemačkog državnog tužioca Zigfrida Bubaka.
Bubakov sin Mihael je, u jednom otvorenom pismu, iako sumnjajući u pouzdanost informacija, napisao da "prema saznanjima sa područja RAF" Klar nije, izgleda, ispalio smrtonosne hice na njegovog oca 7. aprila 1977. godine.
Klar je, naime, optužen da je zajedno s Brigitom Monhaupt planirao i izveo atentat na Bubaka. Monhaupt je, za razliku od Klara, puštena minulog ljeta (posle 24 godine robije) na uslovnu slobodu i, prema pisanju njemačkih medija, živi u pokrajini Baden-Virtemberg. U njenom slučaju se, međutim, nije radilo o pomilovanju, već o, "sudskoj odluci zasnovanoj na određenim pravnim činjenicama" i analizama stručnjaka, po kojima se Monhaupt više ne smatra terorističkom opasnošću.
U cijeloj priči o nekad moćnim "rafovcima" je jednu od ključnih uloga, prema nepotvrđenim podacima, imala i Titova Jugoslavija. Monhaupt, koja "na duši" nosi puno optužbi za ubistva ljudi, bila je 1978. godine uhapšena baš u bivšoj Jugoslaviji i za njeno izručenje u Njemačku je tadašnja jugoslovenska vlada, kako se priča, zahtijevala razmjenu osam Hrvata u egzilu, što je Njemačka odbila. Krajem iste godine su, Monhauptova i još par njenih "rafovaca" dobili pravo da iz Jugoslavije otputuju u zemlju po izboru.
U Njemačkoj se, prema medijima, u zatvoru od pripadnika RAF-a nalaze još Klar, Eva Haule i Brigite Hogefeld.
Predsjednik Keler je, zajedno sa odlukom da odbije Klarov zahtjev za pomilovanje, odbio i zahtjev Hogefeldove, koja pripada takozvanoj "trećoj generaciji rafovaca". Ona će svoju doživotnu kaznu (zbog ubistva jednog američkog vojnika i bombaškog napada na američku vazduhoplovnu bazu kod Frankfurta), služiti do najranije 2011. godine.
RAF je, sudeći prema dokumentaciji, zvanično prestao da postoji prije desetak godina. U Saveznu kriminalističku službu je 10. aprila 1998. godine stigao jedan dopis na osam strana, procijenjen kao autentičan, u kojem je RAF objavio svoje samoukidanje.
"RAF je nastao prije više decenija, 14. maja 1970. godine, u jednoj oslobodilačkoj akciji. Danas mi završavamo taj projekat. Gradska gerila u vidu RAF je sada istorija...", pisalo je, između ostalog, u tom dopisu.