Susjedi iz pakla

LJUBLJANA - Jože, Tadej, Srečko i Hendrik ponedjeljak prijepodne, uz Union, krate na terasi Zadružnog doma u Ambrusu, jednom od brdovitih sela 30-ak kilometara od Ljubljane i jednom od onih za koje dio stanovnika slovenske metropole vjerojatno nije ni čuo. A ovih dana za Ambrus je čula i Europa, nakon što su Ambrušani u subotu navečer pokrenuli pravu revoluciju - na lokalnu cestu koja vodi prema njihovu selu postavili su balvane i naoružali se tko je čime stigao kako bi spriječili povratak romske obitelji Strojan. Došle su i stotine policajaca, intervenirali su i specijalci: Strojani su vraćeni u Postojnu, oglasio se i Janez Janša, a Ambrus je dospio na naslovnice...

Cijela priča zbog koje je Slovenija ovih dana na udaru brojnih organizacija za ljudska prava te zbog koje se ta članica Europske Unije sramoti pred europskom i svjetskom javnosti kao netolerantna  zemlja počela je prije mjesec dana.

Početak sukoba

Tada je, bolje rečeno, bio početak kraja netrpeljivosti u selu u koje su se Strojani doselili prije 12 godina. Za Strojane svi “domači” znaju, što i ne čudi kad se spomene podatak da Ambrus, uključujući okolne zaseoke, ima 300-tinjak stanovnika. Oko tri puta više od toga bilo ih je u subotu na barikadama...

• Zavrnit ćemo im vratovima. Povratka nema - odlučna je četvorka sa zadružne terase koja je u subotu također sudjelovala u pobuni. Oni ne vjeruju da “pet Ciganov vrti vladu”. Sramota, složit će se.

Usuglašeni su i u odgovoru na pitanje zašto ne daju Strojanima da se vrate svojoj kući? Jednom od njihovih sumještana Strojani su uzeli peć, koju je ovaj tražio nazad, pa su se posvađali. “Cigani” su ga presreli automobilima i počela je tučnjava, a Ambrušanin je završio u bolnici te je još u komi. Sve je to bilo unazad mjesec dana, a tučnjava je tada prvi put dignula Ambrušane na noge koji su otjerali 30 članova obitelji Strojan iz njihove kuće, smještene u šumi uz cestu prema selu.

Siromašan kućerak, sklepan od svega i svačega, par kokoši i koju gusku, sada čuva slovenska policija. Njih šest. Ostaje nejasno čuvaju li je od Ambrušana ili pak od Strojana... Lokalna tučnjava inicirala je međunarodni incident čijih razmjera Ambrušani zasigurno nisu potpuno svjesni. Svoju spremnost za osvetu uopće ne dovode u pitanje te su itekako ponosni time što su stvar uzeli u svoje ruke. Napadnuti Jože Šinkovec još je, dakle, u komi, što im, čini se, samo daje dodatnu potvrdu kako su bili u pravu. No, slučaj Šinkovec posljednji je moment u cijeloj priči i Ambrušani će ga predstavljati kao krunski dokaz zašto neće dopustiti povratak “Ciganov”.

• Ubijaju i kradu. Kradu kosilice, kokoši. Ne smiješ im se suprotstaviti jer će ih deset doći na tebe - tvrde stanovnici Ambrusa. Dodat će tu još i pokoji ekstremno crni detalj, npr. da siluju... Lako se stoga može dobiti dojam da neugledna skupina Roma terorizira lokalno stanovništvo.

Svi su protiv nas

Jedina činjenica koja će jednako zvučati i s jedne i s druge strane jest da su Strojani vlasnici zemlje na kojoj su donedavno živjeli. To je itekako bitan podatak s obzirom na to da svjetske agencije s pravom prenose vijest kako mještani ne dopuštaju Romima da se vrate na svoje vlasništvo. No, samu romsku obitelj to čak i manje zanima. U derutnim i vlažnim sobama nekadašnje vojarne u Postojni čekaju i planiraju povratak na svoje. Tamo su smješteni nakon incidenta unazad mjesec dana, a u subotu su, kažu, krenuli domov.

• Mi samo to možemo napravit. Idemo nazad svojoj kući i ne trebamo ništa drugo. Mi imamo svoje i šta će meni neka druga parcela. I ako nas ubiju, neka nas ubiju kod naše kuće - kaže Mirko Strojan, jedan od odraslih članova obitelji čiju većinu čine žene i djeca. Svi žele ponovo u Ambrus, premda znaju što domaći susjedi misle o njima te s kakvom se odmazdom suočavaju. Istoga su bili svjesni i prošle subote pa su svejedno krenuli nazad. Prije su obavijestili policiju koja ih je zaustavila putem i zatražila da ne idu dalje, da pričekaju. Prizor stotina okupljenih ljudi i barikade prizor je od kojeg su još u šoku. Sigurni su da je njihov povratak “procurio” iz same policije, gdje radi jedan od lokalnih Ambrušana koji ih, kažu, nikad nije volio. Ipak, nisu očekivali baš takav bijes.

Hladni hodnici

• Hajde da je to bio miran prosvjed. Da imamo table što hoćemo od te države. Oni ništa od toga nisu imali i samo su prijetili - uznemireno je objašnjavao Strojan koji se od smrti oca brine o obitelji. Posebno frustrira činjenica da je protjeran sa zemlje koju im je, kaže, novcem od skupljanja staroga željeza priuštio pokojni otac. Iako nisu živjeli u nikakvom velebnom zdanju, bogatstvu, niti komforu, sasvim ljudski su posebno osjetljivi na osjećaj vlastitog i onoga što im pripada. Zato i ne čudi frustracija koju im izaziva život među hladnim vojnim zidinama propale zgradurine na kojoj cijela nisu čak ni ulazna vrata.

Najviše se boje za djecu, odnosno njihovo zdravlje, premda upravo mališani, čini se, najbolje sve to podnose. Hladne vojne hodnike pretvorili su u svoje igralište. Tu su još i štenci rotvajlera te omiljeni im ljubimac, pas Pikica. Ne razumiju zašto se tu nalaze, ne znaju da su svjetska vijest, a ni tko je Janša koji se također morao pozabaviti njima. Slovenski premijer, naime, reći će Strojan, do njih je došao putem ministra Zvera (ministar obrazovanja, op. a.) i obećao im “zamijeniti zemlju za drugu parcelu”.

• Mi se slažemo s tim. Ali ne tamo negdje na granici s Italijom. Hoćemo u istoj općini, a bili smo zadovoljni i onim što su nam nudili u Ljubljani. No, ljudi su se tamo pobunili da nas ne žele, tako da ni od toga ništa - priča Mirko koji ne krije da je s Ambrušanima došlo do sukoba. Njegova verzija je ipak bitno drukčija... Tučnjavu koja je na kraju pokrenula cijelu priču ne poriče i žao mu je.

Čemu služi policija

• Ali nismo se mi sukobili! Došao nam je jedan prijatelj koji je bio u zatvoru i on se potukao. Lupio je jednog seljaka palicom u glavu. I to čovjeka koji je bio dobar za našu družinu i s kojim nikada nismo imali problema - nastavlja Strojan i dodaje koliko mu je žao. Isto tako ne poriče ni neke druge probleme koji su im donedavno bili svakodnevica uz cestu prema Ambrusu. Priznaje da su imali problema i da su mještanima stvarane neprilike. No, kako kaže, Ambrušani ne razumiju da im to nisu radili oni te da im “ništa krivo nisu učinila djeca”.

• Neprilike su im stvarali naši mulci. Ali i za to je policija, a ne da oni to sami rješavaju - ističe Strojan.

Slovenija u siječnju uvodi euro, a istog mjeseca dijelom Unije postaju Rumunjska i Bugarska, što znači da će osam milijuna Roma postati stanovnicima EU. Bit će najveća manjina starog kontinenta, ali i brojniji od naroda nekih samih država članica. Ni Strojan, niti četvorka iz zadruge s tim podacima ne barataju. Jedni osvetnički ne dopuštaju drugima povratak, a Romi u Postojni ne žele, niti će ostati. Reći će: “Mi gremo domov”.

• Ne znamo kako će se ovo riješiti, ali sigurno idemo nazad. Ako ne nađu nekakvo rješenje, čekat ćemo još par dana u Postojni - najavljuje Mirko Strojan. A tada će “družinu u kombi i vozi kući”...