Arhiva 2004–2011 · Novi sajt Kontrapunkta →

Kiosk

"Seks-hoteli jači od Tojote

U Japanu 17.000 "ljubavnih hotela" godišnje obrne 36 milijardi dolara, glavni trik je opremanje kupatilaTOKIO - Procene su da japanski "ljubavni hoteli" godišnje naplate najmanje četiri hiljade milijardi jena (36 milijardi dolara), što je gotovo četiri puta više od prošlogodišnjeg operativnog profita "Tojote", najvrednije firme u Aziji. Većina korisnika 17.000 japanskih "ljubavnih hotela" su stari između 20 i 27 godina, od kojih najveći broj živi sa roditeljima zbog visokih stanarina.

Čim se probude, zaposleni grabe svoje durbine i kreću na skriveno mesto, odakle mogu da broje parove koji posećuju neki od sveprisutnih japanskih "ljubavnih hotela". Tajne brojke se svakog dana prenose poslodavcu - of-šor firmi MHS, čiji vlasnik Miro Mijatović ima viziju da uplovi u široku reku novca koja ističe iz japanskih hotela koji prodaju sobe na sate.

- To je legalan posao koji pravi dobre pare, i to je ozbiljan deo japanske privrede - kaže Mijatović. On ima razlog da bude optimista. Dok se za prosečan hotel smatra da je popunjenost od 70 odsto za uvažavanje, prosečna popunjenost ljubavnog hotela je 260 procenata. I dok sudbina većine preduzeća zavisi od skokova i padova u privredi, "ljubavni hoteli" - kao i ostali poslovi vezani za seks, pokazali su se otpornim na ekonomske cikluse. Drugi žive u porodicama od više generacija u kućama od papirnih zidova i koriste ljubavne hotele kao mesto za trenutak privatnosti. Gotovo sve sobe su opremljene karaoke mašinama i televizorima. Neke imaju i svećnjake. "Ljubavni hoteli' pružaju i tematske ponude od, na primer, "Pepeljuge" do "Božića svakog dana".

- Nije sve oko seksa. Reč je o celokupnom doživljaju - kaže predstavnik "Kato grupe", jedne od vodećih hotelskih operatera u Japanu, koja planira da svoju imperiju ljubavnih hotela poveća na 100. Dok cena za dvokrevetnu sobu u nekom od vodećih hotela u Japanu košta do 30.000 jena (268 dolara) za noć, zagrejani parovi plaćaju 3.000 jena za "odmor" od dva sata i najmanje 8.000 jena za noć u "ljubavnim hotelima", koji su u zemlji prisutni u jednoj ili drugoj formi od 17 veka. U MSH-u kažu da prosečan boravak para u sobi iznosi 45 minuta, što omogućava brz obrt, uz visoko efikasno osoblje, kojem treba 15 minuta da sobu očisti i dovede u savršen red.

- Trik je u tome da se soba vrati na tržište što je pre moguće - kaže Mijatović. Jedina krupna investicija je kupatilo, koje guta većinu novca potrebnog za renoviranje hotelske sobe. Ali, to je neophodno da bi se zadovoljila glavna ciljna grupa ove industrije: japanska žena.

- Ako se ženi kupatilo ne svidi, od posla nema ništa - kaže Mijatović. Jakuze Velike međunarodne i domaće ulagačke firme još nisu pokušale da krenu u sličnu investiciju u Japanu u strahu da će se naći u zagrljaju sa privrednom delatnošću koja se često povezuje sa japanskim jakuzama, gangsterima, koji, kako cene analitičari, imaju bar petinu udela u hotelima.

- Kada ulažete u nekretnine na dug rok, onda su veliki izgledi da će te se na nekoj tački sresti sa jakuzama - kaže jedan tokijski advokat.

- Malo je međunarodnih institucija koje su voljne da se ponesu sa takvim rizikom za poslovi ugled. (BETA) Hrvatski biznismen ulaže 16 miliona dolara u istočnjačku seks industriju KUNE ZA JAPANSKE "LJUBAVNE" HOTELE Miro Mijatović, hrvatski biznismen, uložiće 16 miliona dolara u četiri "ljubavna" hotela, a taj bi projekat utro put većem, od sto miliona dolara. Jedini kamen spoticanja je loš ugled industrije u koju je rešio da uloži novac. Investiraće u neki od ljubavnih hotela širom Tokija u kojima se, po tradiciji, sastaju ljubavni parovi. Velike međunarodne i domaće ulagačke firme još nisu pokušale da krenu u sličnu investiciju u Japanu u strahu da će se naći u zagrljaju s privrednom delatnošću koja se često povezuje sa japanskim jakuzama, gangsterima koji, kako cene analitičari, imaju bar petinu udela u hotelima. "Kada ulažete u nekretnine na dug rok, onda su veliki izgledi da ćete se na nekoj tački sresti sa jakuzama," kaže jedan tokijski advokat." Malo je međunarodnih institucija koje su voljne da se ponesu sa takvim rizikom po poslovi ugled," izjavio je on agenciji AP. Zabrinut da se to ne dogodi njemu, Mijatović namerava da ulaže u hotele na periferiji Tokija kako bi izbegao kvartove crvenih lampiona, čuvenih po rasprostranjenoj prostituciji i dekadenciji. Ipak, Mijatović, Hrvat sa državljanstvom Australije i 14 godina iskustva u Japanu, kaže da su "ljubavni" hoteli zdrava investicija sve dok se drže podalje od veza sa organizovanim kriminalom.

- To je legalan posao koji pravi dobre pare, i to je ozbiljan deo japanske privrede - kaže Mijatović. On ima razloga da bude optimista. Dok se za prosečan hotel smatra da je popunjenost od 70 odsto podatak vredan uvažavanja, prosečna popunjenost "ljubavnog" hotela je 260 procenata. I dok sudbina većine preduzeća zavisi od skokova i padova u privredi, ljubavni hoteli - kao i ostali poslovi vezani za seks - pokazali su se otpornim na ekonomske cikluse. Ceni se da japanski "ljubavni" hoteli godišnje naplate najmanje četiri hiljade milijardi jena (36 milijardi dolara), što je gotovo četiri puta više od prošlogodišnjeg operativnog profita Tojote, najvrednije firme u Aziji. Većina korisnika 17.000 japanskih "ljubavnih" hotela su stari između 20 i 27 godina, od kojih najveći broj živi sa roditeljima zbog visokih stanarina. Drugi žive u porodicama od više generacija u kućama papirnih zidova i koriste "ljubavne" hotele kao mesto za trenutak privatnosti. Gotovo sve sobe su opremljene karaoke mašinama i televizorima. Neke imaju i svećnjake. "Nije sve oko seksa," kaže predstavnik Kato grupe, jedne od vodećih hotelskih operatera u Japanu, koja planira da svoju imperiju ljubavnih hotela poveća na sto objekata. "Reč je o celokupnom doživljaju, kaže on. Dok je cena za dvokrevetnu sobu u nekom od vodećih hotela u Japanu do 30.000 jena (268 dolara) za noć, zagrejani parovi plaćaju 3.000 jena za "odmor" od dva sata i najmanje 8.000 jena za noć u "ljubavnim" hotelima, koji se u zemlji prisutni u jednoj ili drugoj formi od 17. veka. Mijatović kaže da je prosečan boravak para u sobi 45 minuta, što omogućava brz obrt, uz visoko efikasno osoblje kome treba 15 minuta da sobu očisti i dovede u savršen red.

BETA

http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/arhiva/...