"Riazor Blues" - navijači Deportiva su žestoki ljevičari

Vrlo su aktivni u borbi protiv ekstremne desnice i svakog oblika rasizma, te često na tribini istaknu prekrižen kukasti križ. Bore se i protiv nereda na stadionima, a na njihovoj internetskoj stranici može se pročitati apel da se ne bacaju nikakve stvari na teren. PIŠE TONI BILIĆ

Real Club Deportivo de La Coruña, kako glasi puno ime Hajdukova protivnika u prvom pretkolu ovogodišnjega Kupa UEFA-e, osnovan je 2. ožujuka 1906. godine, pet godina prije splitskog “majstora s mora”. Klub nije odmah imao epitet “real” (“kraljevski”), no dodijelio mu ga je španjolski kralj Alfonso XIII. tri godine nakon osnutka.

La Coruña je smještena na krajnjem sjeverozapadu Španjolske, na obali Atlantskog oceana, u pokrajini Galiciji. Tamošnji stanovnici vrlo su ponosni na svoje galicijsko podrijetlo, te svoj grad nazivaju La Coruña, kako mu glasi ime na galicijskom jeziku. Deportivo, ili Depor, kako ga skraćeno zovu, iako je star 102 godine, svoje je najveće uspjehe zabilježio tek na prijelazu iz prošlog stoljeća u ovo. U sezoni 1999./2000. osvojena je jedina titula španjolskog prvaka, a Kup kralja im je pripao dvaput, 1995. i 2002. godine. Sva tri puta Deportivo je osvojio i Superkup.

Slučajno ili ne, uspjesima je prethodilo osnivanje prve organizirane skupine navijača Deportiva, “Riazor Bluesa”. Njih je 1987. godine osnovala brojna grupa mladih ljudi, koji su dotad neorganizirano pratili i bodrili klub. Nazvali su se po stadionu Riazor, koji, pak, ime nosi po obližnjoj plaži. Naravno, “blues” je zbog plave boje, one koja, zajedno s bijelom, čini prugasti Deporov dres.

 

“Blanquiazules”, odnosno “bijelo-plavi”, u to vrijeme nisu bili osobito uspješni, te su igrali u drugoj španjolskoj ligi. No, 1991. godine su osvojili drugo mjesto i ušli u Primeru, gdje su ostali i do dana današnjeg. Nakon povijesne titule prvaka 2000. godine, Deportivo je prvi put zaigrao u Ligi prvaka, gdje je ostao narednih pet sezona, igrajući ravnopravno s najjačim svjetskim momčadima. Nikome u prvoj polovici tekućeg desetljeća nije bilo lako doći na Riazor, a klub je dobio i nadimak “SuperDepor”.

SuperDepor

Najveći međunarodni uspjeh kluba postignut je 2004. godine, kada je Depor igrao u polufinalu Lige prvaka, pregazivši u četvrtfinalu veliki Milan s 4:0, nakon poraza 1:4 u prvom susretu. “Bijelo-plavi” su čak bili blizu finala, u polufinalu su tijesno ispali od kasnijeg europskog prvaka Porta. To je ujedno bio i Deporov vrhunac, uslijedio je pad u prosječnost i sredinu prvenstvene ljestvice.

 

Prošlu su sezonu završili na devetome mjestu, što im je donijelo Intertoto kup, kroz koji su stigli do nastupa protiv Hajduka. Kraj “zlatne ere” Deportiva zapravo ne iznenađuje, jer klub iz La Coruñe nema budžet poput velikana s kojima se nekoliko godina hrabro borio za trofeje. Politika kluba uvijek je bila kupovati jeftine perspektivne igrače, stvaranje momčadi bez zvijezda, a igračke plaće su ograničene. S uspjesima kluba krajem devedesetih godina prošloga stoljeća, i navijačka grupa “Riazor Blues” postajala je sve brojnija. “Riazor Blues” su deklarirani ljevičari, te se na njihovim transparentima redovito može vidjeti crvena zvijezda petokraka, a nerijetko i lik Che Guevare. Vrlo su aktivni u borbi protiv ekstremne desnice i svakog oblika rasizma, te često na tribini istaknu prekrižen kukasti križ. Bore se i protiv nereda na stadionima, a na njihovoj internetskoj stranici može se pročitati apel svim pristašama Deportiva da ne bacaju nikakve stvari na teren, uz poruku “Ako volite klub, ne bacajte predmete”.

Uz to, zanimljivo je da se na njihovoj tribini često pojavljuje i turska zastava! Radi se o tome da ih navijači Celte iz obližnjeg Viga, koji su njihovi daleko najljući rivali, ali i neki drugi, pogrdno nazivaju Turcima. No, “Riazor Blues” na to se nisu uvrijedili, nego su, štoviše, prihvatili nadimak “Los Turcos”. Takva reakcija navijača Deportiva mogla bi se usporediti s prihvaćanjem pogrdnog naziva “tovari” od Hajdukovih navijača, tako da je “tovar”, ili magarac, postao jednim od zaštitnih znakova pristaša splitskih “bijelih”, iako ga, doduše, nema na koreografijama koje priređuju članovi Torcide.

Navijači Celte, “Celtarras”, najžešći su protivnici Deporovim navijačima, iako su jedni i drugi po političkom opredjeljenju ljevičari. No, od prošle sezone dvije navijačke grupe više nemaju priliku za obračun na utakmicama jer je Celta 2007. godine ispala u drugu ligu, gdje je prošle sezone bila tek na 12. mjestu. Osim Celtinih, najveći neprijatelji su im navijači madridskog Reala, poznati kao desničari. Deporovim navijačima jedna od najdražih pobjeda njihova kluba je trijumf nad Realom u Madridu u finalu španjolskoga Kupa kralja, 6. ožujka 2002. godine. Ono zbog čega im je ta pobjeda toliko slatka je činjenica da su Madriđani tu večer slavili stogodišnjicu kluba. Sve je bilo spremno za dvostruko slavlje, no “bijelo-plavi” su ga pokvarili pobjedom 2:1, ponijevši pobjednički pehar u La Coruñu. Domaći Real je imao momčad punu zvijezda (Zidane, Figo, Roberto Carlos, Raul...), no gosti su slavili, izazvavši veliko slavlje na ulicama La Coruñe.

Ta “mitska” pobjeda Deportiva u španjolskim je medijima nazvana “centenariazo”, aludirajući na proslavu sto godina Reala. Naziv je odabran po uzoru na finalni susret Svjetskog prvenstva 1950. godine na Maracani u Rio de Janeiru, koji je nazvan “maracanazo”, zbog jednako neočekivanog poraza domaćeg Brazila od Urugvaja.

 Torcidino naguravanje

Čim se doznalo da im je protivnik u Kupu UEFA-e Hajduk, na forumu navijača Deportiva pojavili su se brojni komentari, a gotovo su svi bili složni da Deportivo nije imao sreće sa ždrijebom, jer je dobio najtežeg od mogućih protivnika, barem najzvučnijeg. Ipak, većina je optimistična, no predviđaju da će biti teško. Kažu da se Hajduka ima zašto respektirati, iako se ne radi o europskom gigantu. 

Neki, pak, naglašavaju kako nemaju što tražiti u Kupu UEFA-e ako se budu bojali momčadi kao što je Hajduk. Mnogima nije drago što gostovanje na Poljudu 28. kolovoza pada samo tri dana prije prvog prvenstvenoga kola, protiv Reala na Riazoru. Zato se neki nadaju da će već u prvom susretu uvjerljivo svladati Hajduka, kako bi u uzvratu u Splitu mogli igrati opuštenije, te odmarati neke igrače. Rijetki već razmišljaju o odlasku u Split, iako ima onih koji kažu kako im je draže da su izvukli Hajduk, nego na primjer izraelski Hapoel, jer im Split predstavlja atraktivnije gostovanje. Dobro su informirani, spominju da su treneri Hajduka u prošloj sezoni bili u Španjolskoj poznati Sergije Krešić i Robert Jarni, te da je sadašnji trener bivši igrač Barcelone Goran Vučević. Od igrača ističu pojačanje Senijada Ibričića, te mladog napadača Nikolu Kalinića, te su postavljeni isječci s YouTubea s igrama njih dvojice. Postavljeni su i linkovi za YouTube isječke o Torcidi, za koju je rečeno da se zna sukobiti s policijom gdje god dođe.

 

To je potkrijepljeno snimkom Torcidina naguravanja s talijanskom policijom ispred stadiona u Genovi prije godinu dana. Neki posjetitelji navijačkog foruma kažu kako očekuju oko 500 torcidaša na Riazoru, te da ne vjeruju da će oni imati problema sa svojim domaćinima.

Nema huligana

Huligana u španjolskom nogometu nema mnogo, a razlog je vjerojatno u visokim novčanim, pa i dugogodišnjim zatvorskim kaznama za izgrednike. Uz to, i cijene ulaznica su skupe. Navijači Deportiva prijatelji su s navijačima Athletica iz Bilbaa, odnosno skupinom Tripuslelak Taldea, pristašama baskijskog separatizma. “Riazor Blues” imaju i svoje podružnice daleko od La Coruñe.

Jedna od njih nalazi se u New Yorku, a sjedište joj je u restoranu nazvanom upravo “Riazor Blues”. Deporovi navijači organizirani su i u druge, manje skupine, kojih ima popriličan broj. Imena nekih od njih su “Inferno Turko” (“Turski pakao”) i “7 Bebeto”. Ova potonja nosi naziv po brazilskom nogometašu Bebetu, koji je od 1992. do 1996. godine s brojem sedam na leđima igrao u Deportivu, postigavši 86 golova u 131 nastupu.