Arhiva 2004–2011 · Novi sajt Kontrapunkta →

Kiosk

Protest umesto uranka

Umesto praznovanja metalci će izraziti nezadovoljstvo zbog toga što je 50 preduzeća metalske industrije otišlo u stečaj a bez posla ostalo 100.000 radnika

Nezadovoljni položajem metalske industrije i socijalnim stanjem zaposlenih metalci iz većih gradova Srbije, Kragujevca, Smederevske Palanke, Smedereva, Bora, Majdanpeka, Valjeva, Užica i Loznice,  danas tačno u podne, organizuju protestnu šetnju, od Trga Nikole Pašića do zgrade Vlade Srbije, gde će tražiti odgovore na pitanja koja muče sindikate i njihovo članstvo. Umesto da se kao nekada okupe na prvomajskom radničkom uranku, metalci će izraziti nezadovoljstvo što je u stečaj otišlo 50 preduzeća metalske industrije i što je oko 100.000 metalaca ostalo bez posla.

Na Međunarodni praznik rada 1. maja Asocijacija slobodnih i nezavisnih sindikata u Beogradu i u svim većim gradovima Srbije  organizuje potpisivanje peticije kojom će od vlade tražiti da se izmeni odredba Zakona o radu čijom primenom su radnicima uskraćena neka osnovna prava, kaže predsednik tog sindikata Ranka Savić.

Po njenim rečima, po aktuelnom zakonu samo zaposleni koji su proglašeni tehnološkim viškom imaju pravo na novčanu naknadu od Tržišta rada, dok zaposleni koji dobrovoljno napuste preduzeće i dobiju otpremninu nemaju pravo na novčanu naknadu niti pravo na penzijsko osiguranje, što je, po njenom mišljenju, protivustavno.

Branislav Čanak, predsednik Ujedinjenih granskih sindikata „Nezavisnost”, kaže da taj sindikat već nekoliko godina ne organizuje ulične proslave Praznika rada, jer „takva manifestacija mnogo košta i nizak je nivo motivacije članova sindikata da učestvuju u tome”.

Metalcima će se priključiti sindikati vodoprivrede, poljoprivrede, prehrane i duvanske industrije kao i Sindikat predškolskih ustanova, koji će zahtevati stabilne izvore finansiranja za vrtiće Srbije i „dostojne plate”.

Zoran Vujović, predsednik metalaca Samostalnog sindikata Srbije, rekao je da prvomajskim protestom žele da skrenu pažnju vladi na tešku socijalnu situaciju u metalskoj industriji, koja se ogleda u „nepoštovanju kolektivnih i kupoprodajnih ugovora”. Oni smatraju da „privatizacija nije dala svoje rezultate”, a nezadovoljni su jer veliki metalski sistemi još nisu našli strateškog partnera i što se za zaradu veću od 200 evra radi i po 15 sati.

Milenko Smiljanić, predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije, upozorava da tek dolaze teški socijalni problemi zaposlenih s obzirom na to što su na redu privatizacije velikih komunalnih i državnih sistema, poput EPS-a i NIS-a, a najavljeni su stečaji nekoliko stotina preduzeća. Ovom privatizacijom završava se proces tranzicije u koji smo ušli, bezmalo, pre deceniju i po. Tranzicijske promene oslabile su sindikat kako po broju članova, tako i po materijalnoj osnovi za svoje delovanje.

Stepen sindikalne organizovanosti je u silaznoj putanji. Procena je da je u tri vodeće sindikalne centrale učlanjeno između 700.000 i 800.000 radnika, od kojih je većina (oko 400.000) u Samostalnom sindikatu Srbije (oko 230.000) u UGS „Nezavisnost” i (oko 190.000) u Asocijaciji nezavisnih sindikata Srbije. Inače, u Srbiji ima oko 16.000 sindikalno organizovanih radničkih organizacija.

Uprkos ovolikoj brojnosti, ključni instrumenti sindikalne borbe su danas obesmišljeni ili dovedeni u pitanje. Tako i dalje imamo nasleđeni sistem kolektivnog pregovaranja sa početka devedesetih godina koji ne odgovara novim društvenim okolnostima.

Zoran Stojiljković, potpredsednik Sindikata „Nezavisnost”, ističe da društvena moć sindikata slabi, sindikalna organizovanost ne prelazi 30 odsto, a sindikatu veruje oko 20 odsto građana. Sindikati nisu ništa bolje organizovani ni u drugim tranzicionim zemljama. On smatra da je uloga sindikata u uslovima ovako odložene i prilično deformisane tranzicije nezamenjiva.

On ocenjuje da su sindikati tromi i nedovoljno modernizovani, nemaju dovoljno stručnih kadrova za svakodnevnu rovovsku bitku s poslodavcima. Istovremeno, kriza disciplinuje zaposlene i čini ih previše zaplašenim od poslodavaca i njihove moći, zaključuje Stojiljković.

Nada Kovačević
[objavljeno: 30.04.2007.]