Novo oružje made in U.S.A.

Vojska SAD-a je počela financirati razvoj oružja koje u krugu od 2 km stvara izboje strahovite boli. Smišljeno je za borbu brotiv masovnih demonstracija i žrtvu bi trebalo ostaviti 'neozlijeđenu'. No, stručnjaci koji se bave istraživanjem boli bijesni su zbog toga jer je znanstveni rad namijenjen kontroli boli iskorišten za razvoj oružja te izražavaju bojazan da će u budućnosti biti korišten za torturu. "Duboko sam zabrinut zbog etičkih aspekata ovog istraživanja", kaže Andrew Rice, konzultant za medicinu boli u londonskim bolnicama Chelsea i Westminster. "Čak i ako se privremeno izazivanje strahovite boli može opravdati kao sigurnosna mjera - a ne može se - dugotrajne fizičke i fiziološke posljedice toga su nepoznate". Istraživanje je doprlo do javnosti zahvaljujući Projektu Sunshine, organizacije smještene u Teksasu, ali i u Hamburgu, koja objavljuje dokumente vezane uz istraživanje biološkog oružja. Takvi su dokumenti dostupni javnosti zahvaljujući američkom Zakonu o slobodi informiranja. Jedan dokument, istraživački ugovor između Ureda mornaričkih istraživanja i Sveučilišta Florida, naslovljen je "Senzorske konzekvence elektromagnetskih pulseva emitiranih laserski induciranom plazmom". Taj se dokument bavi, tzv. Pulsirajućim energijskim projektilima (PEPs), koji ispaljuju laserski impuls koji generira eksploziju šireće plazme kada udari u nešto čvrsto, ljudsko tijelo, na primjer. Oružje, 'osuđeno' na upotrebu već 2007. može, doslovno, demonstranta izbaciti iz ravnoteže. Prema izvještaju, koje je o ne-smrtonosnom oružju 2003. proveo američki Odbor za pomorske studije, savjetodavno tijelo mornaričkih i pomorskih snaga SAD-a, PEPs proizvodi "bol i privremenu paralizu" u testovima na životinjama. To bi mogao biti rezulat elektromagnetskog impulsa kojeg proizvodi šireća plazma što inducira impusle u živčanim stanicama. Nova studija, koja se provodi do srpnja na Sveučilištu Central Florida u Orlandu, trebala bi optimizirati taj učinak. Ideja je shvatiti kako generirati puls koji će pokrenuti neurone za bol bez oštećivanja okolnog tkiva. Ugovor, teško cenzuriran prije objavljivanja, traži od istraživača da potraže "optimalne parametre za izazivanje vrhunca aktivacije nosiceptora", tj. za izazivanje najveće moguće boli. Pokusi na stanicama uzgojenima u laboratoriju trebali bi odgonetnuti koliko se boli može nekome uvaliti prije nego to izazove ozljedu ili smrt. Martin Richardson, stručnjak za lasere na Sveučilištu Central Florida, odbija ikakav komentar, dok se Brian Cooper, stručnjak za dentalnu bol na Sveučilištu Florida, distancirao od tog rada tvrdeći da je "nema što novo otkriti" te da je "samo provodio neko pozadinsko istraživanje za skupinu". Zanimljivo je da se njegovo ime pojavljuje na javnoj listi istraživačkih projekata sveučilišta, uz iznos od 500.000 koje mu je odobreno za dalja istaživanja. John Wood s londonskog University Collegea, stručnjak u moždanoj precepciji boli, kaže da bi istraživače uključene u projekt trebalo javno prozvati. "To se može koristiti za mučenje", kaže on "morali su (istraživači) toga biti svjesni". Njegova kolegica Amanda Williams, klinička psihologinja, boji se da bi žrtve takvog oružja mogle imati dugotrajnu štetu. "Trajno prisutni bol može rezultirati pretpostavljenim ne-destruktivnim stimulansima koji svejedno mijenjaju funkcioniranje čitavog živčanog sustava", kaže ona. Istovremeno se nada da će studija, koja se provodi na proizvedenim stanicama, 'pasti' ubrzo nakon demonstracije 'sigurnog stupnja izgranja plazme'. "Stanice ne mogu nikome reći o boli i psihološkim posljedicama takvog nevjerojatno bolnog iskustva".