Kras kontaminiran radioaktivnim otpadom!
Trst - Nakon što su šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća Trst i tršćanski kras doživjeli snažan ekonomski razvoj, danas se polažu računi. Industrija koja se razvijala oko tršćanske luke najčešće je svoje otpade smještala u kraške doline i jame, a takva je praksa trajala više od dva desetljeća. Članovi ekološke udruge Greenaction Transnational poslali su nedavno Europskoj komisiji u Bruxellesu opširni dosje s prikazom razine zagađenosti pojedinih dijelova kraške prirodne cjeline. Izvještaj je iscrpan i sadrži šokantne podatke o razini industrijskog otpada koja je na kras dovođena iz tršćanskih industrija, ali i drugih krajeva sjeverne Italije. Predsjednik spomenute tršćanske ekološke udruge Roberto Giurastante govori o tzv. »tršćanskom sistemu« ilegalnog zbrinjavanja industrijskog otpada čime su se bavile tvrtke u čijim su upravnim odborima sjedili beskrupulozni poduzetnici koji su devedesetih godina preuzeli važne političke funkcije u vodećim strankama tršćanske desnice.
U jednoj kraškoj dolini, koja je s godinama potpuno zatrpana otpadom, aktivisti udruge izmjerili su radioaktivnost do 25 mikro rendgena, što je izuzetno opasno. Naime, negdje u sredini nataloženog brda odloženog smeća pronašli su nekoliko kanti s radioaktivnim otpadom. Dolinom je od 1985. do 1996. godine upravljala tvrtka Ecormed, koja je koncesiju za iskorištavanje doline kao odlagališta građevinskog materijala dobila od Općine Devin Nabrežine. Roberto Giurastante tvrdi da su čelnici Ecormeda iskorištavali dolinu za ilegalno zbrinjavanje opasnog radioaktivnog otpada te otpada iz bolničkih ustanova i da su to činili uz političku podršku pojedinih čelnika te općine i tršćanske pokrajine.
O radu Ecormeda svojevremeno je govorio i čelnik ureda za suzbijanje mafijaških aktivnosti pri tršćanskom sudu Nicola Maria Pace, koji je izjavio da Ecormed pripada utjecajnoj grupaciji od deset tvrtki koje su u Italiji imale monopol pri prikupljanju radioaktivnog otpada. »Prema zakonu, tvrtke poput Ecormeda imaju pravo tek prikupiti radioaktivni otpad, dok se zbrinjavanjem zakonski bavi jedino državna agencija ENEA. No, da bi profitirale, takve su se tvrtke bavile divljim odlaganjem u tajnim skrovištima, a često su metalni kontejneri jednostavno bacani u more usred Jadrana«, izjavio je Pace.
Jedno takvo divlje odlagalište radioaktivnog otpada nalazilo se upravo u dolini kod mjesta Križ na tršćanskom krasu.
»Kante pune radioaktivnog otpada treba smjesta izvući s dna doline te sanirati cijelo područje, a trošak treba svaliti na tvrtke koje su odgovorne za kriminal«, veli Giurastante. Međutim, tvrtka Ecormed prestala je s radom 1996. kada je izvršena njezina likvidacija. Ipak, Giurastante i njegovi suradnici uspjeli su ući u trag svim novim tvrtkama koje su nastale iz likvidacije Ecormeda i time osobama koje su se tada bavile ilegalnim odlaganjem opasnog industrijskog otpada. Pojedini bivši čelnici Ecormeda danas obnašaju važne funkcije u stranci Alleanza Nazionale koja upravlja tršćanskom općinom u koaliciji desnog centra.
Izvještaj udruge Greenaction Transnational poslan je u Bruxellesu i sad se čeka odgovor nadležnih ustanova Europske unije. No priča o tršćanskom krasu kao mjestu divljeg odlaganja opasnog industrijskog otpada ne tiče se tek spomenute doline. Naime, aktivisti ekološke udruge Greenaction u suradnji s odjelom geofizike tršćanskog sveučilišta otkrili su niz bivših odlagališta otpada u kojima je izmjerena opasna radijacija. Na krasu se nalazi i ogromna koncentracija azbesta koji je nekontrolirano odlagan u doline i bacan u kraške jame. U neke su se jame slijevala potrošena motorna ulja, cisterne su stizale noću i pumpama praznile naftne derivate u jamama. Roberto Giurastante ponudio nam je nekoliko šokantnih slika koje svjedoče o stupnju zagađenosti kraških jama. Danas je kras zaštićeno područje, odnosno prirodna cjelina u koju se ulaže kapital za razvoj poljoprivrede, ali nitko trenutno neće dirati u otrovno naslijeđe razdoblja industrijalizacije, kada je priroda služila kao servis proizvodnih pogona diljem sjeverne Italije.
**Elio Velan