Korpa za glavu?

Čemu služi potrošačka korpa? Da li da istinito predstavi troškove života ili, pak, sasvim suprotno: da ih lažno učini manjim? Sudeći prema istraživanjima "Blica", koja su otkrila da su prosečni troškovi za trećinu veći nego što ih prikazuje zvanična statistika, potrošačkoj korpi kod nas više bi pristajao naziv kante koja se javnosti natiče na glavu kako ništa ne bi videla ni čula.

Tim pre što i zvanična statistika računa jedino sa elementarnim troškovima: skučenim izborom hrane, sredstvima za održavanje higijene i komunalnim uslugama.

Izostavljeno je sijaset potreba savremenog čoveka, da telefonira i čita novine, na primer.

Da i ne govorimo kakav teret snose porodice sa decom samo za knjige i druge školske potrebe, što takodje nije uzeto u obzir. Ako su, dakle, čak i tako grubo svedeni i sasvim nepotpuni troškovi lažno prikazani, tada je savršeno jasno da vlasti na potrošačku korpu ne gledaju kao na stvarni pokazatelj troškova života već kao na sredstvo kojim se manipuliše i život predstavlja podnošljivijim nego što uistinu jeste.

Da je upravo tako odao se ovih dana jedan od zamenika ministara koji je u televizijskoj emisiji tešio predstavnike penzionera i sindikata da nemaju razloga za zabrinutost jer će, kada se jednom "zamažu oči" svetu, brižljivije popuniti korpu pa će onda na osnovu većih troškova i penzije moći da se povećaju.

Tako je i nehotice potvrdio da je reč o potpuno proizvoljnoj instituciji koja se prema potrebi može nadimati ili umanjivati kako vlastima najviše odgovara. Jednom godišnje, naravno, jer će u ostalih jedanaest meseci biti natučena na glavu penzionerima da ne vide ni kako ni od čega žive.

D.M.

iz: Blic, septembar 2005.