Komunistički diktator i boljševik ipak umro od sifilisa

BEERSHEBA – Opasne su glasine napokon potvrđene. Trač o kojemu se već desetljećima šaputalo u Kremlju, ali i po europskim salonima, skupina izraelskih stručnjaka pretvorila je ovih dana u neoborivu istinu. Tvrde, naime, da su riješili osamdesetogodišnji liječnički misterij – Vladimir Ilič Lenjin doista je umro od sifilisa.
Ta dijagnoza, objavljena u Europskom neurološkom listu, postavljena je na temelju dokumenata objavljenih nakon 1991. godine i pada Sovjetskog Saveza – Lenjinova liječničkog kartona i rezultata obdukcije, ali i sjećanja što su ih Lenjinovi liječnici prenijeli svojim mlađim kolegama, iako su se obvezali na šutnju nakon njegove smrti 1924. godine. Prema službenoj je dijagnozi Vladimir Iljič Lenjin, taj ruski revolucionar i sovjetska ikona, umro u mukama od cerebralne arteroskleroze. To je izvješće, međutim, potpisalo samo osam od ukupno 27 liječnika koji su ga liječili i bili nazočni kasnijoj obdukciji.

Dijagnoza o neurosifilisu koji je kod Lenjina u zadnje dvije godine njegova života izazvao oštećenje mozga i demenciju, prava je povijesna zanimljivost koja baca posve novu sliku na Lenjinov život, smatraju znanstvenici koji su obavili to istraživanje. Bolest i njezino dugo prikrivanje što su ga organizirale sovjetske vlasti koje su od Lenjina napravili pravi simbol, pokazuje do koje je mjere opasno prikrivati mentalne bolesti ljudi koji u svojim rukama drže sudbinu milijuna ljudi, naglašava psihijatar Eliezer Witztum.

»Lenjinova je privatna stvar utjecala na živote milijuna zbog njegove nesposobnosti za vođenje zemlje u ključnim trenucima«, kaže Yoram Finkelstein, čelnik dijagnostičke skupine liječnika u jeruzalemskoj bolnici Shaare Zedek. Vladimir Lerner, psihijatar u sveučilišnoj bolnici Ben Gurion u Beershebi, radio je kao mlad liječnik u Moskvi sa sinom Lenjinova liječnika koji mu je prenio da mu je otac svojedobno povjerio kako je u osam obdukcijskih nalaza bilo osam različitih uzroka smrti, a jedan od njih bio je i – sifilis. Dokazati da je Lenjin doista umro od sifilisa bilo je teško jer su simptomi te bolesti slični nekim drugima.

Lenjin je, međutim, uzimao Salvarsan, lijek koji se uzimao isključivo kod sifilisa, što je i jedan od najjačih dokaza za tu bolest. Krvne pretrage koje su mogle dokazati sifilis, u njegovim medicinskim kartonima – nedostaju. »To bi bio izravan dokaz. Zašto nedostaju krvne pretrage kad postoje nalazi urina?«, pita se Lerner.
Konačni dokaz zasigurno bi bilo i proučavanje Lenjinova mozga koji se dan-danas čuva u jednom moskovskom institutu, no znanstvenici sumnjaju da bi ruski dužnosnici dopustili neovisnim stručnjacima da uzmu uzorak toga tkiva. Zašto nas to ne čudi.