Arhiva 2004–2011 · Novi sajt Kontrapunkta →

Kiosk

Fašisti letuju u Kanjiži

Ne treba kriviti neke tamo frustrirane bolide iz Budimpešte, niti njihove epigone iz Kanjiže. Nisu krivi ni Obraz ni 1389. Niko od njih ne može biti kriv, jer oni su naprosto psihički poremećeni, oni su bolesni i ne umeju sami o sebi da se staraju, pa prema tome ne snose ni odgovornost. Optužbe treba usmeriti u drugom pravcu, jer se odgovornost krije na drugoj strani - odgovorne su samo državne strukture, koje predstavljaju glavni neodgovorni faktor i centralni generator krize u društvu

Jul je mesec zabave, odmora, muzike - dakle, mesec festivala. A festivala ima raznih, od Motovuna do Exita, od Ibiza Music, preko Dolovačkog zlatnog kotlića, pa sve do Bavarian Battle Summer (znate već, kožne gaće, kobasica...). Pa ko veli, zašto onda ne bi bio i recimo festival u Kanjiži? Recimo, drugi vikend u julu, da bude festival mađarske muzike i kulture, a pre svega rase. Jedan pravi fašistički fest, sve sa ciljem negovanja nacionalnog stvaralaštva, podizanja nacionalne svesti te, last but not least, nataliteta...

O čemu se radi? Pa setila se fašistička omladina - oh, ups, klevete i laži, mogu da me tuže, pa ću promeniti diskvalifikaciju - dakle, setio se iredentistički neonacistički šljam sa severa Bačke da napravi festivalčić. Jednu lokalnu smotru mađarske kulture, jezika, muzike, a bogami i rase, nacije i politike. A sve sa ciljem, logično, negovanja nacionalnog stvaralaštva. Onako kako to samo iskusni nacionalni radnici umeju da prirede. Nešto poput mađarske verzije srpskog festivala Pojas Gaze u Beogradu, organizovanog u februaru 2008. ispred američke ambasade. A onda su se uzrujali kada je Antifašistička akcija Novog Sada o tome obavestila javnost. Te nismo fašisti, te nismo nacisti, te tužićemo i njih i sve druge koji o tome govore (ouch, it hurts, baby). A ni muzičke grupe koje sviraju na festivalu nemaju nikakve veze sa nacizmom. To što na nastupima ističu Blood & Honour zastavu, ah, pa, ne, nema to veze, to je nešto sasvim drugo. A i uostalom, šta hoćete!? Ovaj skup se organizuje peti put po redu (!), pa se niko nije ranije bunio. Dakle, popularni "Delvidek Tabor" je organizovan već četiri puta, a sada se sprema i peti. I šta nam možete?

Dobro, zapitaće se neko, kakav je uopšte skup u pitanju? "Delvideki Tabor" je manifestacija koja se organizuje svaki put na isti način, sa istim učesnicima i istom retorikom: red muzike, red govorancije, malo sumnjivih filmova, malo jutarnjeg pozdravljanja zastave, a uveče igrokaz iz života admirala Hortija. Standardna politika očuvanja nacionalne kulture naroda i narodnosti SR Srbije. Inače, za one koji ne znaju, Delvidek na mađarskom znači "južni kraj", što je mađarski naziv za Bačku i ostale "nepravedno otrgnute" teritorije južno od mađarske granice, rabljen u Drugom svetskom ratu, a danas od strane grupa i pojedinaca fašističke provenijencije. A pored Delvideka, postoji i Felvidek (severni kraj t.j. južna Slovačka), zatim Erdelj (Transilvanija) i tako dalje. Čiji će delegati biti prisutni ovog vikenda, ofkors, da bi podržali potlačenu braću. Sve spomenuto se odigrava u organizaciji udruženja Ujedinjena mađarska mladost (Egyesult Magyar Ifjusag - EMI), čije se središte nalazi u Budimpešti, u "osakaćenoj Mađarskoj", kako to doslovno stoji na web stranici. Zvuči nekako poznato, majku mu! Ko je spomenuo srpski Sorab Fest?

Ali sve to ne bi predstavljalo problem, koji samoorganizovani antifašisti ne bi mogli da reše primenom, jel' da, kritičko-analitičkog aparata, da nije po sredi nekoliko vrlo zanimljivih detalja. Pre svega, festival se organizuje već neko vreme, bez velikih smetnji, šta više uz podršku političkih struktura. Ko sve i na koje načine podržava pomenuto orgijanje pod maskom zaštite nacionalne baštine, ostaje tek da se vidi. Ali, recimo radi čitalaca, da među indirektnim sponzorima treba tražiti i Pokrajinski sekretarijat za kulturu. Koji je finansijski podržao lokalno udruženje Rakoci, koje je - gle slučajnosti - jedan od koorganizatora spomenute manifestacije. Do čega onda dolazimo, kada se stvari ovako poređaju? Da li je (istina indirektna) finansijska potpora festivalu Pokrajinskog sekretarijata urađena sa namerom, ili pak predstavlja ozbiljnu grešku? Ako je prvo po sredi, ako se, dakle, sistemski podupire fašizam na severu Vojvodine, onda neka se tako i kaže. Barem ćemo znati na čemu smo. Ako je pak greška u pitanju, zašto se ne izađe u javnost i jasno ne ogradi od spomenutog društva i njegovih aktivnosti?

Ili je, možda, u pitanju greška, žešći zajeb, ali niko nema muda da to prizna, pa onda uskraćuje javnosti pravo da sazna bilo šta o tome? Pa nesavesni novinari iz medija koji su pustili ovu vest iznenada dobiju nalog da sve zataškaju? A onda, kao sasvim slučajno, web stranica Antifašističke akcije biva blokirana (oni stručniji znaju šta znači kada neko DDOS-uje stranicu)? A tek što je zanimljiva činjenica da je web stranica blokirana sa IP adrese u Beogradu...

Ne treba kriviti neke tamo frustrirane bolide iz Budimpešte, niti njihove epigone iz Kanjiže. Nisu krivi ni Obraz ni 1389. Niko od njih ne može biti kriv, jer oni su naprosto psihički poremećeni, oni su bolesni i ne umeju sami o sebi da se staraju, pa prema tome ne snose ni odgovornost. Optužbe treba usmeriti u drugom pravcu, jer se odgovornost krije na drugoj strani - odgovorne su samo državne strukture, koje predstavljaju glavni neodgovorni faktor i centralni generator krize u društvu

Jul je mesec zabave, odmora, muzike - dakle, mesec festivala. A festivala ima raznih, od Motovuna do Exita, od Ibiza Music, preko Dolovačkog zlatnog kotlića, pa sve do Bavarian Battle Summer (znate već, kožne gaće, kobasica...). Pa ko veli, zašto onda ne bi bio i recimo festival u Kanjiži? Recimo, drugi vikend u julu, da bude festival mađarske muzike i kulture, a pre svega rase. Jedan pravi fašistički fest, sve sa ciljem negovanja nacionalnog stvaralaštva, podizanja nacionalne svesti te, last but not least, nataliteta...

O čemu se radi? Pa setila se fašistička omladina - oh, ups, klevete i laži, mogu da me tuže, pa ću promeniti diskvalifikaciju - dakle, setio se iredentistički neonacistički šljam sa severa Bačke da napravi festivalčić. Jednu lokalnu smotru mađarske kulture, jezika, muzike, a bogami i rase, nacije i politike. A sve sa ciljem, logično, negovanja nacionalnog stvaralaštva. Onako kako to samo iskusni nacionalni radnici umeju da prirede. Nešto poput mađarske verzije srpskog festivala Pojas Gaze u Beogradu, organizovanog u februaru 2008. ispred američke ambasade. A onda su se uzrujali kada je Antifašistička akcija Novog Sada o tome obavestila javnost. Te nismo fašisti, te nismo nacisti, te tužićemo i njih i sve druge koji o tome govore (ouch, it hurts, baby). A ni muzičke grupe koje sviraju na festivalu nemaju nikakve veze sa nacizmom. To što na nastupima ističu Blood & Honour zastavu, ah, pa, ne, nema to veze, to je nešto sasvim drugo. A i uostalom, šta hoćete!? Ovaj skup se organizuje peti put po redu (!), pa se niko nije ranije bunio. Dakle, popularni "Delvidek Tabor" je organizovan već četiri puta, a sada se sprema i peti. I šta nam možete?

Dobro, zapitaće se neko, kakav je uopšte skup u pitanju? "Delvideki Tabor" je manifestacija koja se organizuje svaki put na isti način, sa istim učesnicima i istom retorikom: red muzike, red govorancije, malo sumnjivih filmova, malo jutarnjeg pozdravljanja zastave, a uveče igrokaz iz života admirala Hortija. Standardna politika očuvanja nacionalne kulture naroda i narodnosti SR Srbije. Inače, za one koji ne znaju, Delvidek na mađarskom znači "južni kraj", što je mađarski naziv za Bačku i ostale "nepravedno otrgnute" teritorije južno od mađarske granice, rabljen u Drugom svetskom ratu, a danas od strane grupa i pojedinaca fašističke provenijencije. A pored Delvideka, postoji i Felvidek (severni kraj t.j. južna Slovačka), zatim Erdelj (Transilvanija) i tako dalje. Čiji će delegati biti prisutni ovog vikenda, ofkors, da bi podržali potlačenu braću. Sve spomenuto se odigrava u organizaciji udruženja Ujedinjena mađarska mladost (Egyesult Magyar Ifjusag - EMI), čije se središte nalazi u Budimpešti, u "osakaćenoj Mađarskoj", kako to doslovno stoji na web stranici. Zvuči nekako poznato, majku mu! Ko je spomenuo srpski Sorab Fest?

Ali sve to ne bi predstavljalo problem, koji samoorganizovani antifašisti ne bi mogli da reše primenom, jel' da, kritičko-analitičkog aparata, da nije po sredi nekoliko vrlo zanimljivih detalja. Pre svega, festival se organizuje već neko vreme, bez velikih smetnji, šta više uz podršku političkih struktura. Ko sve i na koje načine podržava pomenuto orgijanje pod maskom zaštite nacionalne baštine, ostaje tek da se vidi. Ali, recimo radi čitalaca, da među indirektnim sponzorima treba tražiti i Pokrajinski sekretarijat za kulturu. Koji je finansijski podržao lokalno udruženje Rakoci, koje je - gle slučajnosti - jedan od koorganizatora spomenute manifestacije. Do čega onda dolazimo, kada se stvari ovako poređaju? Da li je (istina indirektna) finansijska potpora festivalu Pokrajinskog sekretarijata urađena sa namerom, ili pak predstavlja ozbiljnu grešku? Ako je prvo po sredi, ako se, dakle, sistemski podupire fašizam na severu Vojvodine, onda neka se tako i kaže. Barem ćemo znati na čemu smo. Ako je pak greška u pitanju, zašto se ne izađe u javnost i jasno ne ogradi od spomenutog društva i njegovih aktivnosti?

Ili je, možda, u pitanju greška, žešći zajeb, ali niko nema muda da to prizna, pa onda uskraćuje javnosti pravo da sazna bilo šta o tome? Pa nesavesni novinari iz medija koji su pustili ovu vest iznenada dobiju nalog da sve zataškaju? A onda, kao sasvim slučajno, web stranica Antifašističke akcije biva blokirana (oni stručniji znaju šta znači kada neko DDOS-uje stranicu)? A tek što je zanimljiva činjenica da je web stranica blokirana sa IP adrese u Beogradu...

Da li to znači da sada na delu imamo državno sponzorisani fašizam ili, da budem precizniji, državno sponzorisane fašizme? Jer, ako već određene državne i paradržavne strukture podržavaju Obraz, zašto neke druge ne bi podržale Ujedinjenu mađarsku mladost? That's multi-culti for you, man! Nemojmo biti nacionalno isključivi, ne podržavajmo samo jedan fašizam, podržimo sve fašizme! Svaki fašizam je dobrodošao, jer brat je mio, koje god fašističke podvrste bio! I zato, kada smo nacisti, budimo onda nacisti do kraja! Pa dobro, majku mu, jel' se tako zamišlja postmoderna varijanta bratstva i jedinstva?

Dakle, ne treba kriviti neke tamo frustrirane bolide iz Budimpešte, niti njihove epigone iz Kanjiže. Nisu krivi ni Obraz ni 1389. Niko od njih ne može biti kriv, jer oni su naprosto psihički poremećeni, oni su bolesni i ne umeju sami o sebi da se staraju, pa prema tome ne snose ni odgovornost. Optužbe treba usmeriti u drugom pravcu, jer se odgovornost krije na drugoj strani - odgovorne su samo državne strukture, koje predstavljaju glavni neodgovorni faktor i centralni generator krize u društvu.

Krivica, pa samim tim i odgovornost, nalazi se dakle na onima koji produkuju debile i dozvoljavaju debilima da se slobodno igraju. Reč je o onima koji kroz školu i univerzitet vaspitaju decu da budu fašisti, pa ih posle dodatno politički emancipuju kroz autoritarni politički sistem, posredstvom medija (vidi pod Farma ili 48 sati svadba) usađuju im moralne vrednosti i razvijaju intelektualne sposobnosti. I onda kada dobijemo neonacističke horde - danas na saborima oko Kanjiže, sutra na gradskim ulicama - smesu koja jedva čeka da eksplodira, svi se malograđani pitaju why, oh why?

Ne pitajmo se zašto, jebiga! Umesto toga, učinimo nešto!

A na pitanje ko je kriv, državi se treba jasno reći - vi ste krivi!

I zato ćemo vam jebati mater!

NO PASARAN!