Žene u jeziku
Beograd -- Nekim evropskim zemljama bile su potrebne decenije da bi zanimanja i titule počele da koriste u ženskom rodu, a sada takav pokušaj postoji u Srbiji
U Srbiji za sada postoje lekarke, direktorke i učiteljice, ali su manje popularni oblici sekretarka, psihologinja ili borkinja za ljudska prava. Većina oblika u ženskom rodu postoji u rečniku Matice srpske, ali nije odomaćena u svakodnevnom govoru, pa se građanima čini da se izrazi izmišljaju. Nacrt zakona o ravnopravnosti polova i rečnik ženskih oblika zanimanja trebalo bi da pomognu.
U srpskom jeziku postoji od 200 do 300 oblika zanimanja u ženskom rodu, ali je opšteprihvaćeno nekoliko. Rečnik "Upotreba jezika na neseksistički način" trebalo bi da pomogne navikavanju da zanimanja koja obavljaju žene i u pisanom i u usmenom izražavanju imaju ženski oblik.
Autorka rečnika, profesorka Novosadskog univerziteta, Svenka Savić, koja je među našim najboljim stručnjacima za lingvistiku, smatra da približavanje Evropskoj uniji obavezuje na upotrebu politički korektnog govora: "Postavlja se pitanje da li je to u skladu sa srpskim jezikom, a odgovor je naravno da jeste jer je kategorija roda utkana u sve nivoe jezika. Bilo bi nepravilno reći: 'Profesor je rekla'", kaže ona.
Ipak, uprkos primeni brojnih reči u ženskom obliku, za mnoge postoje dileme: da li reč sudija treba da ostane i za muški i za ženski rod, da li je bolje reći filozofkinja ili filozofica, ako su već u upotrebi i doktorka i doktorica? Zbog čega neki oblici zvuče loše, na primer ako se umesto borca za ljudska prava upotrebljava borkinja.
Profesorka psiholingvistike Svenka Savić:
"Naša je odluka da predložimo da se u ovoj prvoj fazi selekcije oblika ponude oba, pa da vidimo da li će se kasnije, kroz godinu, dve, pet ili deset, dogoditi neka vrsta specijalizacije oblika ili će neki postati nepotreban", kaže Svenka Savić.
U medijima, koji dobrim delom utiču na govorni jezik, sada se češće primenjuju i za širu javnost neuobičajeni oblici, ali to nije opšteprihvaćeno.
Urednik u listu Politika Nikola Trkulja: "Ne mislim da će jezička ili leksička ili kakogod ravnopravnost poboljšati položaj žena. Bitnije je da svaka koleginica na poslu ima bolji položaj, status, veću platu od činjenice da li će se oslovljavati sa novinarka, doktor, doktorka."
Urednik nedeljnog izdanja Večernjih novosti Slaviša Stepanović: "Danas sam baš imao jedan problem sa rubrikom, koja se baš tiče najave zakona o ravnopravnosti polova, gde je jedan od sagovornika, u pitanju je vojvođanska sekretarka, ona je baš insistirala da se u tekstu stavi pored njenog imena i prezimena sekretarka. Ja sam to prepravio u naziv generalni sekretar."
Treba se utešiti činjenicom da su i izrazi ministarka, poslanica i zamenica najpre izazivali nedoumice, a sada su uglavnom prihvaćeni. Cilj celog procesa jeste ravnopravnost, ali do nje je dug put, koji je u Nemačkoj, Švedskoj lii Norveškoj trajao 30 godina.
Srbija je inače jedna od poslednjih zemalja koja nema akte protiv svake vrste diskriminacije, pa tako i za garanciju jednakosti žena i muškaraca. Ovom temom danas se bavi i dnevna štampa, o čemu možete čitati u našem pregledu štampe.
Protiv diskriminacije polova
Radno mesto - domaćica
U SRBIJI, većinsko stanovništvo je - ženskog roda (52 odsto). I samo su tu žene u većini. Pardon, brojnije su i među nezaposlenima i onima koji se najduže nalaze na spiskovima Nacionalne službe za zapošljavanje. Žene su u većini i među radnicima koji obavljaju slabije plaćene poslove. Zastupljenije su i na radnim mestima nižeg ranga, kao i među onima koji se proglašavaju tehnološkim viškom i dobijaju otkaze. U svemu drugom, naročito kad je reč o bavljenju politikom i zauzimanju rukovodećih funkcija su - u ogromnoj manjini.
Prava žena na radu se češće krše nego prava muškaraca. Polna diskriminacija prema ženama je učestalija, kao i seksualno uznemiravanje i maltretiranje. Žene su mnogo više žrtve nasilja nego što su sklone nasilju. Zbog porodičnih obaveza, naše žene znatno teže napreduju na poslu i ređe dolaze u priliku da se stručno usavršavaju. Da pomenutih i ostalih razlika više ne bi bilo, ili da se one smanje u korist žena, pobrinuli su se i mnogobrojni predlagači zakona o ravnopravnosti polova. Slični zakoni već postoje u svim zemljama Evropske unije. Prihvatile su ga i mnogobrojne zemlje iz našeg najbližeg okruženja, poput Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Do kraja ovog proleća, bar kako je na konferenciji pod nazivom "U susret zakonu o ravnopravnosti polova - evropska budućnost Srbije", rekao ministar Slobodan Lalović, pomenuti zakon bi trebalo da postane i naša stvarnost, pogotovo ako želimo da se pridružimo EU.
PREDRASUDE KAO PROBLEM A šta je to zbog čega bi, pre svega, zakon o ravnopravnosti polova Republike Srbije, trebalo usvojiti? Pored toga što se država obavezuje da otkloni sve prepreke i stvori uslove za jednaku zastupljenost oba pola u svim oblastima društvenog života, ona mora da spreči i ukloni nejednak tretman žena i muškaraca, kao i diskriminaciju po bilo kom osnovu - polu, bračnom ili porodičnom statusu, trudnoći i roditeljstvu. Jer, svaka vrsta diskriminacije je po ovom zakonu zabranjena i kažnjavaće se. - Poprilično nesaglasje između zakona, propisa i života, to jest predrasuda, moralnog i vrednosnog sistema, predstavljaće veliki problem ka ostvarivanju onog što se Zakonom o ravnopravnosti polova predviđa - istakao je ministar Lalović. - Ali, moramo da budemo spremni da se sa tim suočimo i istrajemo.
Prvi put u istoriji srpskog zakonodavstva vrednovaće se rad u kući - vođenje domaćinstva, staranje o deci i ostalim članovima porodice, rad na poljoprivrednom imanju... - Nezaposleno lice koje nema zdravstveno osiguranje po bilo kom drugom osnovu, ovim zakonom će steći pravo na zdravstveno osiguranje po osnovu rada u kući - rekla nam je Snežana Lakićević-Stojačić, pokrajinski sekretar za rad, zapošljavanje i ravnopravnost polova Izvršnog veća AP Vojvodine. - Sredstva za ove namene trebalo bi da se obezbede iz budžeta Republike Srbije. Ako ničim drugim, onda postoji velika šansa da će se upravo predloženim zakonom o ravnopravnosti polova, stimulisati natalitet u našoj zemlji. Jer, on predviđa da zaposlena žena ima pravo na plaćeno odsustvo sa rada u toku radnog vremena, radi odlaska na lekarske preglede za vreme trudnoće, ukoliko je neophodno da se takvi pregledi obave u toku radnog vremena. Isto tako, ovaj zakon daje za pravo svakoj majci koja doji, a radi, da dok beba ne navrši godinu dana, svakodnevno može da odsustvuje sa posla dva časa, radi dojenja deteta. Zarada joj zbog toga neće biti umanjena.
MAJKAMA IZ BUDŽETA Dosadašnja praksa, uglavnom privatnih poslodavaca, da ženama koje se udaju ili zatrudne, daju otkaz ili ih proglase tehnološkim viškom, po pravilu neposredno pre ili posle porođaja, takođe će biti zakonski sankcionisana. U čl. 20. Nacrta zakona o ravnopravnosti polova, doslovce stoji: "Pripadnost polu, trudnoća, materinstvo i roditeljstvo, pokretanje postupka zbog diskriminacije, uznemiravanja i seksualnog uznemiravanja, ne mogu se smatrati opravdanim razlogom za otkaz ugovora o radu, odnosno prestanak radnog i drugog ugovornog odnosa po osnovu rada, niti mogu biti opravdan osnov da se zaposleni proglasi viškom zaposlenih." Budući da su 54,3 odsto, od ukupnog broja nezaposlenih u Srbiji - žene, predlagači zakona o ravnopravnosti polova mislili su i na zakonsko obavezivanje Nacionalne službe za zapošljavanje na podsticanje zapošljavanja i samozapošljavanja žena. Tako bi se svake druge godine donosio poseban program, koji bi obuhvatao mere i aktivnosti, koje bi pomogle da se zaposli ili samozaposli što veći broj žena, samohranih roditelja i majki sa decom do tri godine života, a koje se na zavodima za zapošljavanje nalaze duže od dve godine.
Predlaže se, čak, i da Republika u budžetu predvidi sredstva za poboljšanje materijalnog položaja samohranih roditelja i nezaposlenih majki sa decom do tri godine života. Kako bi sve funkcionisalo u skladu sa predloženim zakonom, planirano je da se o tome brinu posebni koordinatori za ravnopravnost polova. Svaki poslodavac koji ima više od 100 zaposlenih, biće dužan da svojim radnicima omogući da izaberu ovog koordinatora.
Predviđena je i sudska, građansko-pravna zaštita, tako da će se svi postupci u parnicama zbog diskriminacije na osnovu pola tretirati kao "naročito hitni".
KVOTE I KONTROLE
- POSTIZANjE ravnopravnosti žena i muškaraca predstavlja jedan od osnovnih uslova stvarne demokratije i istinske socijalne pravde - rekao je dr Senad Jašarević, docent Pravnog fakulteta u Novom Sadu, na konferenciji "U susret zakonu o ravnopravnosti polova". - Mada su odavno formalno ravnopravne sa muškarcima, žene se i dalje nalaze u podređenom položaju u većini oblasti života i rada. Iako čine najmanje pola svetske populacije i oko 40 odsto radno aktivnog stanovništva, žene u zakonodavnim telima predstavljaju samo 14 posto njihovog sastava - u 17 zemalja žena je predsednik parlamenta, a 15 ih se nalazi na mestu šefa države ili vlade. Što je viši nivo odlučivanja, kako u politici, tako i u drugim oblastima, to je manja zastupljenost žena. Kako bi se i ovo ispravilo, Nacrt zakona o ravnopravnosti polova Srbije predviđa i minimalnu kvotu od 30 odsto manje zastupljenog pola prilikom imenovanja članova upravnih i nadzornih organa u obrazovnim i naučnim ustanovama, ustanovama kulture, na izbornim i imenovanim položajima u organima izvršne vlasti i uprave u republici, autonomnoj pokrajini, gradu, opštini... A u Narodnoj skupštini Republike Srbije obrazovaće se stalno radno telo za ravnopravnost polova.
Ljiljana Matejić-Vučković

