Voda za sve
Znanstvenici s MIT-a imitirali su površinu oklopa jedne vrste pustinjske bube koja se penje na vrhove pješčanih nanosa, radi stoj na glavi i okreće leđa prema vjetru kako bi prikupila vodu.
Vrsta pustinjske bube koja može iz magle iscijediti vodu inspirirala je znanstvenike da kreiraju nanomaterijal koji izdvaja vlagu iz zraka. Ovo otkriće moglo bi pomoći opskrbu vodom u najsušim regijama, tvrde stručnjaci, a slična shema mogla bi biti iskorištena i za preciznu kontrolu protoka sićušnih količina fluida za osjetljive dijagnostičke testove.
Buba Stenocara živi u namibijskoj pustinji, koja je jedno od najsuših mjesta na planetu. Pustinja se nalazi na jugozapadnoj obali Afrike, području koje je karakteristično po rijetkim i nepredvidljivim oborinama i po tome što nema vodenih tokova.
U jutra kada rijetka magla nošena vjetrom dolazi s Atlantskog oceana, ovi kukci se penju na vrhove pustinjskih pješčanih nanosa, rade stoj na glavi i okreću leđa prema povjetarcu.
Kapljice vode skupljaju im se na vrhovima glatkih izbočina na leđima prije nego ih preliju u voštani žlijeb koji odbija vodu i dovodi je preko oklopa ravno u njihova usta.
Kopirajući ovaj "vodoskupljajući" dizajn, znanstvenik Michael Rubner, kemičar Robert Cohen i njihove kolege s MIT-a - Massachusetts Institute of Technology u Cambridgeu, napravili su grubi premaz na kojemu voda okomito stoji u loptastim kapljicama kada se rasprši.
Taj premaz može se nanositi na površine kuća ili zgrada kako bi sakupljala voda iz magle, navodi se u izvještaju objavljenom u časopisu Nano Letters.
"Novi materijal je puno efikasniji nego postojeće mrežice za hvatanje izmaglice u kojima se veći dio vode ne može prikupiti", rekao je Andrew Parker, zoolog sa sveučilišta Oxford, koji je prvi opisao jedinstvenu i originalnu površinu ovog insekta.