Vještina borbe i plesa

Korijeni capoeire sežu oko pet stoljeća unatrag i vezani su uz povijest afričkih robova u Brazilu. Nastala je kao fuzija raznih stilova borbi koje su donijeli kao svoje kulturno naslijeđe.

Zamaskiravši borilačku vještinu u ples, pokazivali su prkos i otpor, a sama capoeira je postala svojevrsni simbol slobode.

Pretpostavlja se kako se ova borilačka vještina razvila u quilombosima, selima nastalim u brazilskoj prašumi u kojima su se skupljali odbjegli robovi.

1888. godine ropstvo je ukinuto pa, prepušteni sami sebi, mnogi počinju koristiti capoeiru kao sredstvo borbe uličnih bandi i na taj način capoeira djelomično seli u kriminalni milje.

Uskoro je capoeira stavljena izvan zakona, a kazne za njeno prakticiranje postaju drastične. Jedan od razloga zašto svaki capoeirist dobiva svoj nadimak ili "ratno ime" krije se i u tome, jer se na taj način čuvao identitet članova bandi, objašnjava Davor Kliman, jedan od osnivača pulskog kluba Ginga Mar.

Capoeira danas
Za suvremenu capoeiru najzaslužnija su dva učitelja, Mestre Bimba i Mestre Pastinha.

Svaki na svoj način nezaobilazni su za povijest moderne capoeire koja je nastala tridesetih godina dvadesetog stoljeća, Bimba, tvorac Capoeire Regional, koji je stavio naglasak na brzu, borilačku i stratešku stranu igre i uveo sustav treniranja kakav danas poznajemo, dok se Pastinha nametnuo kao čuvar tradicije i sistematizirao Capoeiru Angolu, koju odlikuje niski i sporiji stil.

Ova dva stila iste igre danas imaju mnoge pobornike diljem svijeta, iako većina grupa danas uči oba stila koja tvore Capoeiru Contemporaneu.

Kako to zapravo izgleda
Sama borba izvodi se u krugu (na portugalskom roda) koji čine igrači koji pjevaju, plješću i sviraju instrumente, dok se parovi boraca izmjenjuju. Igru karakteriziraju spretni, tečni i ponekad akrobatski pokreti.

Gledano očima laika, to bi izgledalo ovako: break dance bosih nogu bez elektronske glazbe, već uz ritam egzotičnih instrumenata - berimbaoa (žičanog instrumenta koji izgleda poput luka s tikvom na dnu), atabaque (brazilske konge) i pandeira (brazilski def), uz čije se zvukove pjeva.

U napadu se koriste prvenstveno udarci nogama, rušenje na tlo, pri čemu se često izvode zvijezde, stojevi na rukama, okreti, skokovi i nagla izmicanja.

Obrana se svodi na pokrete izbjegavanja i okrete. Upravo ta kombinacija obrane i napada daje capoeiri njenu percepciju fluidnosti i koreografije.

U igri nije bitan poraz protivnika, već demonstriranje vještine i smjelosti i kako se često govori capoeira je jedina borilačka vještina u kojoj protivnik nije neprijatelj već prijatelj i suradnik.

Sastavni dio capoeira je i plesanje ratničkog plesa Maculelea koji se izvodi u krugu sa štapovima koji zamjenjuju mačete, kao i brazilska samba kojom uglavnom završavaju rode (borbe u krugu).

Capoeira i zdravlje
Zahvaljujući mnogobrojnim kombinacijama u igri koje u sebi sadrže pokrete svih dijelova tijela, capoeira je svrstana u sam vrh vještina koja razvijaju tijelo u cjelini. Skladna i jaka tijela odlika su većine capoeirsta, kako muškaraca tako i žena.

Upravo iz svih tih razloga koje capoeira nudi, zastupljenost spolova je podjednaka te ne postoji dobna granica. Tko god je radoznalog duha, moći će moći pronaći nešto za sebe u capoeiri i uživati u vježbi, igri ili pjevanju.

NetPortal