Elitu hrvatskog društva čini 10.000 ljudi, srednji sloj broji 600.000, a niži sloj čak 2,8 milijuna građana. Silaznu društvenu pokretljivost nisu doživjeli samo pojedinci, nego i čitavi društveni slojevi i profesije

STANJE NACIJE KNJIGA SOCIOLOGA ZORANA MALENICE "OGLEDI O HRVATSKOM DRUŠTVU"

Umjesto u Europi - Hrvati u Trećem svijetu

Elitu hrvatskog društva čini 10.000 ljudi, srednji sloj broji 600.000, a niži sloj čak 2,8 milijuna građana. Silaznu društvenu pokretljivost nisu doživjeli samo pojedinci, nego i čitavi društveni slojevi i profesije

U prvom desetljeću svog postojanja Hrvatska je imala nedemokratski i autoritarni politički režim, dok je u drugom desetljeću koalicijska vlada otvorila demokratske procese i izvukla Hrvatsku iz gotovo potpune međunarodne izolacije, a tu je politiku nastavila i aktualna HDZ-ova vlada.
To je jedan od zaključaka knjige "Ogledi o hrvatskom društvu" splitskog sociologa mr. Zorana Malenice, koju je upravo objavio zagrebački Golden marketing-Tehnička knjiga. Knjiga sadrži 14 znanstvenih tekstova pisanih u razdoblju 1996.-2006. i zahvaća razdoblje od posljednjih 20 godina, od začetaka stranačkog sustava krajem 80-ih do danas.
Ističući kako je hrvatsko društvo početkom 90-ih značajno skrenulo "udesno", autor nudi četiri glavna razloga: reakcija na propast komunističkih režima (što se protumačilo kao povijesni poraz lijevih ideja), razmah nacionalističkih i šovinističkih ideologija, politička zloupotreba religijskih organizacija te ratna situacija.

Fenomen siromaštva

Govoreći o novoj stratifikaciji hrvatskog društva, Malenica ističe da je preraspodjela društvenog bogatstva, do koje je došlo u procesu pretvorbe i privatizacije, dovela do izrazito nejednake raspodjele tog bogatstva, čak i u usporedbi sa drugim tranzicijskim zemljama, što je potaklo stvaranje slojeva apsolutno i relativno siromašnih građana.
"Građanstvo se podijelilo na 15-20 posto onih koji su se vrlo brzo obogatili i preostali dio koji živi vrlo skromno ili uopće ne može zadovoljiti niti osnovne životne potrebe", napisao je Malenica, ustvrdivši da to "Hrvatsku više približava nerazvijenim zemljama Trećega svijeta nego najrazvijenijim zapadnim društvima", te kako su zbog toga "pretpostavke za ubrzani gospodarski razvoj Hrvatske u sljedećim godinama znatno ograničene".
Analizirajući novovjeki fenomen siromaštva u Hrvatskoj, Malenica naglašava da silaznu društvenu pokretljivost nisu doživjeli samo pojedinci ili obitelji, nego i čitavi društveni slojevi ili profesije, prije svega veći dijelovi radničke klase, kao i najveći dio umirovljenika. Autor ističe i degradaciju srednjeg sloja, a posebno tzv. nižih profesionalaca (prosvjetni i kulturni radnici, bolničari, tehnolozi, ekonomisti, pravnici, inženjeri...), za koje piše kako se po primanjima vrlo malo razlikuju od radnika, tj. "mnogo manje nego u razvijenim zapadnim društvima", dok su "viši profesionalci" (suci, odvjetnici, liječnici, sveučilišni profesori, znanstvenici, srednji i niži menadžeri) tek posljednjih godina ponešto popravili svoj položaj.
Malenica procjenjuje da viši sloj ("elita") hrvatskog društva broji 10.000 ljudi, srednji sloj 600.000 građana, a niži sloj čak 2,8 milijuna stanovnika.

Dvostruki moral

Kao jedan od temeljnih uzroka raširenosti korupcije u Hrvata Malenica spominje "repatrijarhalizaciju" društvenog i političkog života, začetu odmah 1990., kada su "na vlast došli pripadnici onih slojeva hrvatskog naroda u kojima je uloga šire obitelji bila još uvijek vrlo važna", pa su zato i kriteriji selekcije i regrutiranja ljudi na političke, gospodarske i druge uloge bili "više vezani za obiteljske i prijateljske veze negoli za stručnost i znanje".
U analizi ponašanja Katoličke crkve Malenica zaključuje da Kaptol ima dvojaki odnos prema demokraciji: kada joj nešto ide u prilog, Crkva prihvaća demokratske uzuse, ali kada se predlažu neka rješenja ili se, u skladu s demokratskim načelima, dopušta javno manifestiranje svjetonazorskih gledišta koja su Crkvi neprihvatljiva, onda se zahtijeva zabrana takvih gledišta. Usput dodaje da takav i toliki politički utjecaj koji Crkva ima na zbivanja u hrvatskom društvu "nije usporediv s demokratskim zapadnim društvima, čak ni onima (primjerice s Italijom i Španjolskom) u kojima je utjecaj katoličanstva povijesno bio vrlo velik".
Malenica ne zamjera Crkvi što se buni protiv rada nedjeljom, ali joj zamjera jer se istodobno ne buni što većina poslodavaca ne plaća rad nedjeljom. Isto tako, ne zamjera joj što djecu u školama religijski educira, ali joj zamjera što ih pokušava i politički formirati, kao što joj zamjera nacionalistički i antieuropski diskurs.

Stihijski razvoj

Neuspjeh političke kampanje iz sredine 90-ih o "duhovnoj obnovi" hrvatskog društva Malenica objašnjava upravo "dvostrukim moralom" dijela hrvatskoga klera, koji je - ušavši u vladajuće elite društva - svoj ugled i moć koristio za promicanje interesa rodbine i prijatelja. "Bilo bi vrlo zanimljivo istražiti njihov utjecaj kod zapošljavanja, upisivanja u škole i fakultete i slično", piše Malenica i zaključuje: "I na tom planu uočili bismo njihovo odstupanje u svakodnevnom životu od onih moralnih vrijednosti koje nalažu ili sugeriraju svojim vjernicima u propovijedima."
Konstatirajući da se hrvatsko društvo razvija izrazito neravnomjerno (Grad Zagreb ima 11,2 puta veći BDP od Vukovarsko-srijemske županije), Malenica u zaključku knjige donosi i generalnu ocjenu tog razvoja. Ona je, dakako, sumorna: "Sklon sam ocjeni da se u mnogo čemu hrvatsko društvo razvija stihijski i da ne postoji ozbiljna politička volja da se ta stihijnost 'ukroti' prihvaćanjem suvisloga 'društvenog ugovora'."
Drugim riječima, ne morate se još vezati, tko zna kad ćemo sletjeti.

[TABLE]