U Italiji od ponedjeljka nema sirotišta

U Italiji od jučer ne postoje sirotišta. Po zakonu, donesenome 2001, taj oblik zbrinjavanja djece bez roditelja (ili s neodgovornim roditeljima) odbačen je kao nepogodan.

U Italiji se preferira smještaj djece u obitelj, kao u najpogodniju sredinu za skladan psihofizički razvitak. Usvajanje je, dakako, najpogodniji oblik, ali postoji i povjeravanje djeteta obitelji.

Ipak, morala se naći forma i za privremeni smještaj, do povjeravanja nekoj obitelji - pa je talijanski zakon uveo “obiteljski dom” (casa famiglia), strukturu u koju se smješta 4-8 djece različite dobi, a struktura boravka i skrbi nastoji imitirati obitelj, iako ne baš u svemu.

Najveći broj “obiteljskih domova” vode redovnice, pa je barem na razini odraslih ta “obitelj” ipak jednospolna. Kao struktura za posve privremeni boravak ustrojen je “smještajni dom” (casa alloggio), a i njih većinom vode redovnice. Ovoga časa u Italiji ima oko 2800 tih malih “domova” u kojima se također nastoji obnoviti obiteljsko ozračje.

U 52 sirotišta, koliko ih je bilo do lanjskog Silvestrova, ostalo je bilo 515 djece, uglavnom adolescenata sa živim roditeljima, smještenima ondje zbog problema u izvornoj obitelji ili zbog asocijalnog ponašanja (u Italiji se izbjegava maloljetnički zatvor, pa se i osuđeni zločinci smještaju u “smještajni dom”, ako nema opasnosti da ponove zlodjelo, npr. ubojstvo zbog ljubomore).

Iako su sirotišta sada ukinuta, uspjeh nije postignut. Intencija zakona je bila da do danas ne bude više ni jednog djeteta izvan neke obitelji, zbiljske, ali to nije postignuto.

Iz nekih nevladinih udruga optužuju Crkvu da to minira i zadržava “obiteljske domove” radi državne potpore, zahvaljujući kojoj je u njima zaposleno mnogo redovnica, a i radi vjerskog i idejnog utjecaja na djecu.