Spammeri kontroliraju žohare
Japanski eksperiment kontroliranja žohara uz pomoć mikrorobotike doživio je debakl kada su se u eksperiment umiješali spammeri. Projekt istraživanja robo-žohara 'težak' je 5 mil. $. Veliki smeđi žohar trčkara po stolu u laboratoriju jednog od najprestižnijih japanskih sveučilišta. Oči jednog od znanstvenika nervozno ga prate, no znanstvenika ipak ne brine da će mu mala beštijica pobjeći jer u ruci drži daljinski upravljač.
Naime, ovo nije obični žohar kojeg najčešće nalazimo ispod frižidera u kući. Ovaj žohar na svojim leđima ima kirurški usađen minijaturni robotski ruksak koji omogućava znanstvenicima da kontroliraju njegovo kretanje. Ovo je svojevrsni robo-žohar!
Ipak, japanski eksperiment kontroliranja žohara uz pomoć mikrorobotike doživio je debakl jer su se umiješali wireless spammeri.
"Prošli tjedan došlo je do incidenta kada smo našeg žohara poslali u kanal za dovod zraka kako bismo ispitali propuštanje zraka, ali kad smo žoharu poslali naredbu da se okrene nadesno, pitao nas je koja nam je e-mail adresa i ponudio da nam u povratku pošalje Viagru", rekao je docent Isao Shimoyama, voditelj istraživačkog tima biorobotike na Tokijskom sveučilištu.
"Kukci mogu uraditi mnoge stvari koje ljudi ne mogu. Mogućnosti primjene ovog rada za čovječanstvo mogu biti neizmjerne", tvrdi prof. Shimoyama i objašnjava:
"Za nekoliko godina elektronski kontrolirani kukci koji će na sebi nositi minijaturne kamere ili druge senzorne uređaje mogli bi biti korišteni za različite osjetljive zadatke - mogu, naprimjer, puzati između ruševina potresa u potrazi za preživjelima ili se, pak, provući ispod vrata kako bi nekoga špijunirali."
Japanska vlada procijenila je ovaj projekt na 5 milijuna dolara koje će dobiti Shimoyamin tim i biolozi na sveučilištu Tsukuba, vodećem znanstvenom centru u središnjem Japanu.
Novac za petogodišnju subvenciju počeo je dolaziti ovaj mjesec, a mnogi mladi znanstvenici već stoje u redovima kako bi se, ako im se pruži prilika, pridružili istraživanju.
U svrhu istraživanja, tim znanstvenika već je uzgojio nekoliko stotina žohara u plastičnim kantama. U istraživanju se koriste isključivo američki žohari (Perplaneta americana) jer su veći i tvrđi od ostalih vrsta.
Iz te kolonije znanstvenici potom izdvajaju žohare koje opremaju high-tech minijaturnim ruksacima koji se sastoje od sićušnog mikorprocesora i seta elektroda. Prije kirurške operacije žohari se omamljuju ugljičnim dioksidom.
Krila i ticala im se odstranjuju, a tamo gdje su im bila ticala, znanstvenici ugrađuju elektrode koje emitiraju pulsirajuće signale. Uz pomoć daljinskog kontrolera (tehnologija mobilnih telefona), znanstvenici šalju signale prema ruskaku na leđima žohara koje potom stimuliraju elektrode. Pulsirajuće elektrode navode žohara da se okrene lijevo ili desno, da trči naprijed ili da se povlači prema natrag.
Znanstvenici su uspjeli znatno smanjiti težinu ruksaka koji žohari nose na leđima, koja je sada kao težina dvaju žohara. No, iako se dvostruka težina čini prevelikom, žohari su izuzetno snažni kukci.
"Žohari mogu nositi teret koji je 20 puta teži od njihove težine", objasnio je znanstvenik Raphael Holzer, koji sudjeluje u istraživanju.
"Tehnologija koju u istraživanju koristimo uopće nije komplicirana. Komplicirano je zaista samo to kako razumjeti što se događa u živčanom sustavu", rekao je ovaj znanstvenik.
Drugim riječima, robo-žohar je nakon svega opet žohar, a samo je tehnologija mobilnih telefona koja se koristi za njegovo kontroliranje toliko jednostavna da je lako postala meta spammera.