Arhiva 2004–2011 · Novi sajt Kontrapunkta →

Arhiva

Nemar izazvao opasnost

Speleolozi pronašli burad sa krezolom u Lazarevoj pećini kod Bora Nadležni tvrde da su burad u kojima se nalazio kancerogeni krezol u pećini završila sasvim slučajno, zbog početka betoniranja staza u podzemnim hodnicima. Posle poziva policiji burad su prebačena, kako kažu, na sigurno mesto

BOR - Deset praznih metalnih buradi u kojima je nekada bilo toksičnih materija, izazivača kancerogenih oboljenja, posle nekoliko dana tokom kojih su stajali na ulazu u Lazarevu pećinu, u Zlotskom kanjonu, prebačeno je na prvobitno odredište, u krug Fabrike "Lak žice". Ipak, upozorenje speleologa i stručnjaka kluba "Bradan" da je u buradima bilo kancerogenog krezola i da nestručnim rukovanjem mogu da se izazovu posledice opasne po život uzbudilo je javnost.

LJiljana Marković iz opštinskog Odbora za zaštitu životne sredine demantovala je mogućnost daljeg širenja neprijatnog mirisa u okolini Lazareve pećine i opasnost za ljude i biljni svet, jer krezol nije isparljiv, a burad su najhitnije prebačena "na sigurno mesto".

- Burad su smeštena u pećinu sasvim slučajno, zbog početka betoniranja staza u podzemnim hodnicima. Reč je o laku koji se ne meša sa vodom. Burad zapremine 200 litara bila su suva kao barut, u njima nije bilo tečnosti. Za svaki slučaj, a na preporuku ekologa, odmah smo ih izolovali i odstranili - izjavila je Markovićeva.

Branislav Rankić, predsednik Opštine Bor, rekao nam je da je lokalna TV bespotrebno podigla prašinu oko sumnjivih buradi koja su doneta i ostavljena u pećini zbog građevinskih radova. Čim je speleolog Robert Mišić alarmirao policiju i inspekciju odmah se reagovalo i burad su odnešena.

Emilija Aleksandrov, ekološki inspektor, rekla je da je u buradima verovatno bilo ostataka otrovnog laka i da je izostala opreznost.

Ipak, priča se ne završava izjavama odgovornih, jer burad sa otrovnim lakom stižu u Bor i Fabriku "Lak žice" iz inostranstva, najviše iz Nemačke. Uvoz traje poslednjih dvadeset do trideset godina, otkako je u ovoj nekad najstabilnijoj i najmodernijoj fabrici RTB-a za preradu bakra započeta proizvodnja.

Iako je teško doći do zvaničnih informacija, malom broju Borana je poznato da "opasnu burad" niko nije smeo da lageruje u dvorištu fabrike. Uz zid fabrike, zavisno od količine lakovane žice, odlagano je 200 do 300 buradi. Od pre šest godina proizvodnja je znatno smanjena, pa je ovog "otpada" sve manje. Bivše, ali i sadašnje rukovodstvo fabrike upoznato je sa činjenicom da je ova "deponija" najveća "ekološka bomba" u gradu koji je odavno proglašen za ekološku "crnu tačku" Srbije i Evrope i to najviše zbog ispuštanja otrovnih gasova iz metalurških pogona RTB-a.

- Poznato mi je da su nemački i italijanski proizvođači i prodavci lakova obavezni da svoju ambalažu, nakon fabričke upotrebe u Boru, ponovo preuzmu i propisno uskladište negde u evropskim zamljama. To nikada nije poštovano, niti je zbog toga neko odgovarao - rekao nam je jedan od ranijih stručnjaka za hemiju u Fabrici "Lak žice" napominjući da se o zaštiti životne sredine uvek malo brinulo.

Oko 7.000 stanovnika Novog gradskog centra u čijoj je blizini ova fabrika godinama je bilo izloženo stravično neprijatnim mirisima od isparenja lakova. Smrad se najviše širio noću i u vreme vikenda.

Brana Filipović (Sina)

MRTVAČKA GLAVA

- Kada smo pre neki dan došli da istražujemo nove hodnike Lazareve pećine zatekli smo gomile peska, džakove cementa i šljunka. U hodniku, u ćošku, nalazilo se nekoliko buradi sa mrtvačkom glavom. Širio se nepodnošljivi smrad. Šta sam mogao drugo nego da pozovem nadležne - izjavio je Robert Mišić, speleolog koji godinama dolazi u Zlotske pećine, i pored dr Radenka Lazarevića najbolje ih poznaje.

Iz opštinskog Odbora zaštite životne sredine obavestili su da su kontaktirali Lazarevića i da im je rekao da "prisustvo" buradi nije moglo da nanese ni najmanju štetu po okolinu.

BURE - 20 DINARA

Burad sa ostacima otrovnog laka iz fabrike žice godinama je prodavana na otpadu "Industrosirovine" u Boru. Cena je uvek bila minimalna, 20 do 30 dinara. Prijateljskim vezama burad je stizala i u domaćinstva, u podrume, gde se u njoj kiselio kupus i paprika.

- Ne krijem, u vreme ogromne inflacije, uzimali smo burad za džabe, kao radnici u fabrici. Nije bilo odgovarajuće kontrole. To svi znaju - kaže LJuba Stajić, nekadašnji radnik "Lak žice".