Ispovijesti ljudi koji kopaju po smeću
Novom odlukom Gradskog poglavarstva od 15. srpnja komunalni redari kažnjavat će sugrađane koji kopaju po smeću u potrazi za bocama. Iznos od 300 kuna naplatit će odmah svakom koga zateknu. Za toliko novca ti nesretnici cijeli tjedan moraju kopati po smeću u kontejnerima da bi plastikom platili režije, kupili kruh... **Prihod za siromašne
**
– Skupljam boce za suprugove lijekove jer je bolestan na srce i kako bih imala čime platiti majčin sprovod jer je na umoru. Zar nisam već dovoljno kažnjena? S užitkom bih pljunula u lice redaru koji bi me pokušao oglobiti – kaže Jasna, trgovkinja iz Španskog koju smo danas u sedam ujutro zatekli uz kontejner.
Otkad su u dućanima počeli otkupljivati prazne boce po pola kune, za mnoge umirovljenike, nezaposlene i one s niskim plaćama to je bila slamka spasa.
– S vrećama i “hvataljkom” obilazim kontejnere po kvartu rano ujutro i navečer. Neki me susjedi zbog toga preziru, ali ne obazirem se i ne osjećam sram. To je pošten posao jer ne kradem – priča Anđelka Grbić. Neki obilaze kontejnere u potrazi za svime što se može iskoristiti glumeći da su se tu slučajno zatekli.
– Ne, ne ja ne skupljam otpad. Bio sam glavni mehaničar u Vjesniku i imam dobru penziju. Neka u gradu budu jeftinije režije, pa ljudi neće kopati po smeću – ogorčeno je rekao Željko koji je upravo izvadio nekoliko boca te dodao:
– To je prihod za ljude bez prihoda. Ako u Gradu tvrde da se time narušava estetika ulica i trgova, zašto se ne zapitaju kako je preko noći sav taj otpad iščeznuo iz gradskih parkova i ulica – pita se bivši autolimar Stjepan Križanić.
Na plac po otpatke
Na trešnjevački plac mnogi dođu po ono što kumice i prodavači odbace. – Dotrajalo voće i povrće na kraju dana ostavim na štandu, a to obično odmah nestane. Odluka gradskih vlasti “u prilog ljepoti” sramotna je, jer one su skrivile to što ljudi guraju glavu u smeće, a sad bi ih još i kažnjavale! Ma, njih treba kazniti – kaže prodavačica Hajra Begić.
Bivši novinar Vlado Bakarčić, koji je mirovinu zaradio u časopisima “Brodogradnja” i “Sam svoj majstor”, kaže da mu mirovina kad podmiri režije nije dostatna za normalan život. Zbog toga je svakog dana na placu i gleda jesu li prodavači štogod odbacili.
– Ne znam zašto bi me netko kažnjavao zbog toga što uzimam ono što drugi odbace. Pa nije to krađa – kaže Bakarčić koji cijeli život stanuje u Novomarofskoj ulici na Trešnjevci. – U mom društvu gotovo svi su prestali pušiti. Ne treba vam nikakvo odvikavanje, dovoljno je da nemate novca – našalio se Bakarčić.
Marija Štefanac odnedavno ima rješenje o mirovini.
– Izračunali su mi mirovinu od 1600 kuna. Kolegama u poduzeću rekla sam neka mi za oproštaj kupe kolica i gumene rukavice da lakše pretražujem gradske kontejnere – kaže razočarana Marija Štefanac.
**Autor D. L. Saftić, T. Romić, M. Milčić
**