Disciplina kiča

Dok dvije trećine građana Srbije nikada nije bilo u kazalištu i ne može navesti prezime niti jednog slikara, nego masovno voli narodnjake, gotovo polovica odraslih stanovnika Hrvatske završilo je tek osnovnu školu i funkcionalno je nepismeno. U Bosni i Hercegovini situacija je različita tek za nekoliko postotaka, a istraživanja Odbora za građansku inicijativu iz Niša pokazuju da se na Balkanu dogodila modernizacija bez modernizma u kojoj se na jednom mjestu participiraju nove kulture a na drugom se vode rasprave iz trinaestog stoljeća. S obzirom da je "narod" postao objekt političke dominacije kič postaje jedno od glavnih područja državotvorne homogenizacije a rat među kulturama i borba za dominaciju pojedinog ukusa zbiva se u kabinetima nacionalnih elita

Bojan MUNJIN, Feral Tribune
10. listopada, 2007.

Najnovije sociološko istraživanje pod nazivom Kulturne potrebe, navike i ukus građana Srbije i Makedonije, koje je nedavno objavio Odbor za građansku inicijativu u Nišu, ne govori samo to da prosječno stanovništvo ovih država trenutno slabo čita knjige nego pokazuje čitav niz (političkih) uzroka slabe participacije u kulturi koji bi mogli biti primjenjivi i na ostale države ex-jugoslavenskog prostora. Ako se na ovim prostorima izuzmu parcijalne analize za jednokratnu upotrebu ili rezultati državnih zavoda za statistiku koji su tradicionalno zaključani za javnost, ovo je istraživanje s jedne strane pionirsko jer se do sada nitko nije, crno na bijelo, bavio na razini znanosti sveobuhvatnim sudjelovanjem građana u kulturi, a s druge strane, ono je ekscesno jer kulturne i političke elite novih država ne žele u oči pogledati (porazne) efekte svojih kulturnih politika u posljednjih petnaest godina.

S obzirom da je konkretno stanje kulturne pismenosti očito tabu-tema naših naroda i narodnosti, pothvat anonimnih istraživača iz Niša predstavlja herojski pothvat pred nosom kompletne akademske zajednice novih država. Ovo istraživanje koje pokazuje svojevrsni kulturni salto mortale u masovnim razmjerima, doduše vrijedi samo za Srbiju i Makedoniju, ali je predvidljivo i za prilike s ove strane Drine iako od takvih rezultata svi okreću glavu. Na dvjesto sedamdeset stranica ovog istraživanja bodu oči podaci koje naslućujemo: više od dvije trećine ispitanika nikada nije bilo u kazalištu, 80 posto nije pročitalo niti jednu knjigu, a 63 posto građana ne može navesti prezime niti jednog slikara da o kompjuterima uopće ne govorimo.

Uz činjenicu da je 15 posto ispitanika otvoreno izjavilo da "mrzi umetnost", s druge strane oko 60 posto ispitanika aktivno sluša narodnu muziku pa istraživanje spominje 52 posto "odsutne publike" koja – od Goethea do Biljane Srbljanović - ne participira ni u jednom standardnom obliku kulturne proizvodnje. Kada se zbroje svi oni koji najviše vole sjedenje pred televizorom (69 posto) i oni koji u slobodno vrijeme najviše vole ćaskanje s prijateljima (78 posto) ispada, kako kaže sociolog i voditelj istraživanja Predrag Cvetičanin s Filozofskog fakulteta u Nišu, "da građani najviše vole ono što je privatno i ono što je besplatno".

Balkanski postmodernizam

Uz podatak da klasičnu kulturnu elitu u Srbiji predstavlja tek dva posto građana, Predrag Cvetičanin navodi da se radi o "paralelizmu svetova" od kojih svaki misli da je najbolji i o "ratu kultura" koji ima političke implikacije vezane za stvaranje novih država na Balkanu. Naknadna tumačenja istraživača izvedena iz brojki govore o tome da se "kultura ukusa temelji na egzistencijalnim prilikama stanovnika, ali borba za dominaciju pojedinog ukusa zbiva se u političkim kabinetima". Tako profesor Cvetičanin navodi da "za razliku od široko raširenih predviđanja teoretičara da će s postmodernizmom kultura krenuti putem individualizacije te da će klase, nacije i drugi kolektiviteti izgubiti na značaju, na ovim prostorima se dogodila retrogradna homogenizacija u kulturi koja je svaki individualizam proglasila neodgovornim atakom na 'prave' vrednosti, tradicionalni identitet i 'duh naroda'".

"Na ovim prostorima se dogodila 'modernizacija bez modernizma' pa ne samo da živimo u paralelizmu svetova nego i u paralelizmu vremena. Na Balkanu vlada neko histerično postmoderno doba jer dok mladi u disko klubu upražnjavaju novu kulturu dvadeset prvog veka pred vratima se vode rasprave iz trinaestog veka", smatra Cvetičanin. Istraživanje iz Niša došlo je do zaključka da nivo obrazovanja (uz porodični odgoj, zanimanje i generacijsku pripadnost) određuje kulturne potrebe iz čega proizlazi ne samo da dominantno slabo obrazovani slojevi ex-jugoslavenskih država ne participiraju u područjima kulture nego turbo folk postaje jedno od glavnih područja političke i nacionalne homogenizacije.

Uz katastrofalne rezultate iz Srbije, dokaz za ovu tezu su podaci popisa stanovništva Hrvatske iz 2001. godine prema kojima je 40 posto odraslog stanovništva završilo tek osnovnu školu, zanatske škole i gimnazije su negdje u sredini, dok fakultet ima tek 7 posto građana pa jedine dvije političke osobe među zavađenim narodima koje mogu sakupiti sto tisuća ljudi na jednom mjestu, zajedno s političkom elitom, jesu Ceca Ražnatović i – Marko Perković Thompson.

obzirom da situacija u Bosni i Hercegovini bitno ne odudara od ex-jugoslavenskog prosjeka jer i tamo "70 posto građana ne posjećuje izložbe i kazališne predstave, a 60 posto ih nikada ne ide u kino" kako tvrdi GHK, Agencija za istraživanje tržišta BiH, odnos između političkih elita i (ne)kulture naroda dobro objašnjava profesor na sarajevskom Filozofskom fakultetu Ugo Vlaisavljević čiji je esej "Rat kao najveći kulturni događaj" uzburkao javnost i izvan Bosne i Hercegovine.

Turbo folku ne pakovati!

"Nakon ratova na ovim prostorima elite su kulturu sravnile na 'nacionalnu' mjeru pa danas svaka nacija ima svoju kulturu, svoj identitet, svoju historiografiju i svog neprijatelja... S obzirom da je 'narod' objekt dominacije tih elita, onda je 'naturalizacija ideologije' ono što se dogodilo na političkom planu a prosječnost, odnosno kič ono što te elite smatraju poželjnim ostvarenjem na umjetničkom planu. Istrčavanje izvan tog zadanog kulturnog kruga smatra se činom nacionalne izdaje. To sravnjivanje na prosjek trenira se svakodnevno i u tome sudjeluju političari, mediji i intelektualci što na kraju dovodi do toga da svi misle da komuniciraju a nitko ne priča o bitnim stvarima", smatra Vlaisavljević.

S druge strane, predsjednica Hrvatskog sociološkog društva Inga Tomić Koludrović, koja vjeruje da je područje kulture danas vrlo kompleksan pojam jer osim "elitne kulture" uključuje - poput novih medija i interneta - ono što je do jučer bilo nepoznato, u osnovi se slaže s tumačenjima istraživanja iz Niša. "U Hrvatskoj se dogodila retradicionalizacija u kulturi i kolektivni identitet postao je važniji od individualne naravi umjetnosti. Kultura počinje gubiti u odnosu na 'nove' društvene vrijednosti pri čemu je važno napomenuti da je kultura kapitala, tržište i brza zarada potpuno pomela onaj tip kulture koji se temelji na dugotrajnom usvajanju humanističkog znanja i obrazaca iz područja umjetnosti.

Znanost ne uspijeva slijediti kontroverzne društvene procese u Hrvatskoj koji paralelno idu u pravcu sve veće fragmentacije u globalnim razmjerima i homogenizacije u lokalnim. Među hrvatskim znanstvenicima vlada zbunjenost pred novim područjima koje ne poznaju i strah pred političkim autoritetima koji će njihove rezultate procjenjivati pa se nadaju da će na 'sigurnom' terenu nešto učiniti", misli Inga Tomić Koludrović. Pitanje gdje završava nepismenost a gdje počinje tržište, sapunice i turbo folk i što u svemu tome rade nacionalna ministarstva za kulturu stvara neugodno zujanje u glavi pa Predrag Cvetičanin, autor niškog istraživanja smatra da su oni napravili projekt "koji bi inače trebala raditi država radi uspešnije kulturne politike ali državi nije u interesu poboljšanje kulture nego intervencija nad njom".

Ministar je sit kafane

Praktično gledano, dok domaći ministar kulture Božo Biškupić svako malo izjavljuje kako je "hrvatska kultura važan čimbenik u očuvanju nacionalnog identiteta" te kako "možemo biti ponosni na našu staru povijesnu baštinu" gotovo polovica odraslog stanovništva u Hrvatskoj je - funkcionalno nepismena. Možda državni zavod za statistiku laže, možda ministru puca prsluk, a možda je i nešto treće? Uz činjenicu da je Feralov izvještač imao nemalih muka da čak i u neformalnom razgovoru dobije od domaćih znanstvenika bilo kakvo mišljenje o stanju kulture u Hrvatskoj "jer ne postoje istraživanja o tome", vjerojatno je stav o egzistencijalnom strahu i iluzornoj nadi Inge Tomić Koludrović odgovor na pitanje zašto u Hrvatskoj nema sveobuhvatnih analiza o kulturnoj pismenosti.

Dobar primjer za neku vrstu "skrivanja" podataka radi mira u kući je slučaj s istraživanjem programa kulturne politike hrvatskih stranaka, kao i istraživanje o funkcioniranju kulture u lokalnim zajednicama, zagrebačkog Instituta za međunarodne odnose koji nikada nisu – ugledali svjetlo dana. Slično se dogodilo i s dokumentom "Kulturna politika Republike Hrvatske: Nacionalni izvještaj" autora Vjerana Katunarića Vijeću Evrope još za Tuđmanova vremena koji je proglašen nepodobnim i napadan sa svih strana. Autor, koji je narudžbu dobio od Ministarstva kulture, u izvještaju je naveo da je tadašnja državna kulturna politika "neokonzervativna" te da je "selektivna jer potiče afirmaciju nacionalnog identiteta i koheziju u zemlji i inozemstvu", stoga je sasvim razumljivo da sadržaja tog izvještaja u elektronskoj dokumentaciji današnjeg ministarstva – nema.
 
N aravno da je pitanje pismenosti i kulture složen pojam naročito na Balkanu, ali za njega je potrebno puno kreativne slobode i – političke volje. I tako dok je znanstveno dokazano da Srbi daleko više vole Predraga Živkovića Tozovca nego Danila Kiša, u Hrvatskoj još nije odlučeno da li će se istraživati što voli narod i tko je za to odgovoran. U svakom slučaju Odbor za građansku inicijativu iz Niša barem je pokušao istražiti nešto što se sva sila naših znanstvenika ne bi ni usudila, da bi pokazao u krajnjem slučaju da se domaća politička i kulturna elita usudila ono što u Evropi nitko normalan ne bi ni pokušao.

________________________________
Copyright © 1993 - 2007 Feral Tribune. All rights reserved.