KONTRAPUNKT

ZG Pride 2011 combo

Bilbord / Kvir
Posted by kontrapunkt Jun 19, 2011 - 07:06 PM

Zg Prajd 2011

Samo tjedan dana nakon sramotnog masovnog javnog linča nad prvom Povorkom ponosa u Splitu, na jubilarnom Zagreb Prideu okupilo se čak 4 000 ljudi, koji su koračajući ulicama glavnog grada još jednom stali u obranu prava na različitost. Snažnije nego ikad, sudionici Pridea pokazali su kako ne pristaju na diskriminaciju, uskraćivanje slobode i dostojanstva.

Piše: Tamara Opačić

"Od danas više nema povratka u tišinu, od danas prestajemo biti nevidljivi. Uzdignute glave koračali smo svjesni svog ljudskog dostojanstva i građanskih prava. Više nikada nećemo biti vreće za iživljavanje i klaunovi za ismijavanje", riječi su to kojima je Damir Hršak, tadašnji predsjednik Iskoraka, 2002. godine otvorio prvi Zagreb Pride. Danas, deset godina kasnije, čak 4 000 sudionika jubilarne i do sada najmasovnije Povorke ponosa, koračajući ulicama Zagreba potvrdilo je snagu te povijesne izjave. Jer nakon prošlotjednih nereda u Splitu, koji su pokazali kako aveti klerofašističke i heteropatrijahalne ideologije još uvijek ne miruju, biti na današnjem rođendanskom Prideu značilo je braniti slobodu.



Povorku je čuvalo čak 1 500 policajaca, koji su, za razliku od splitske subote, kada se toleriralo i fizičko nasilje, napokon sankcionirali i govor mržnje. Unatoč strahovima, povorka je prošla mirno, a idilu su remetili tek pokoja ružna riječ i jedno jaje bačeno s balkona u Jurišićevoj ulici. Okupljanje je simbolično započelo na Trgu žrtava fašizma, odakle su svoju potporu svim LGBTIQ osobama i borbi za pravo na različitost dali brojni kulturnjaci, intelektualci, estradnjaci i političari. "Ovdje sam da izrazim svoje duboko neslaganje sa svima onima koji sprječavaju, ogovaraju i podcjenjuju Pride", za H-Alter je izjavio Predrag Matvejević prokomentiravši i sramotne izjave koje su prošle tjedan stizale iz redova Katoličke crkve: "Kako to da je Bog dao toliku inspiraciju jednom Michelangelu i Leonardu da Vinciu koji su bili notorni homoseksualci? Očito je da se Bog pokazao mnogo širokogrudnijim od klera. Kler je shvatio da se usmrdio, pa se sada pokušava oprati. No nije li malo prekasno za to? Kler uvijek računa na oprost. Njega će i dobiti, ali sramotu će jako teško skinuti sa sebe."

Najmasovnija hrvatska povorka u povijesti po prvi put je kročila i na Trg bana Josipa Jelačića, gdje ih ove godine, za razliku od prošle dvije, nije dočekala sramotna šačica anti-gej prosvjednika okupljenih oko Mladeži HČSP-a, već stotine građana, od koji su većina njih mahali i pljeskali. Kako je ranije bilo najavljeno, do sada najveća ruta povorke obuhvaćala je Varšavsku ulicu i Cvjetni trg kao simbole zagrebačkog otpora, no plan kretanja povorke je na kraju ipak bio izmijenjen. "Zagreb Pride je trebao proći Varšavskom, ali ne može jer nas je previše. A zašto nas je previše? Jer je na tom mjestu izgrađena lakrdija od garaže. Ove godine očito ne možemo na Cvjetni trg, ali hoćemo kada napokon zatrpamo ulaz u garažu!", iz Gundulićeve je poručio Franko Dota iz Zagreb Pridea. U neposrednoj blizini Cvjetnog trga, svoj obol u borbi za pravo na različitost organizatori su dali i u vidu prozivke homofobnih vlasnika kafića: "Pederi, ljubite se u KIC-u, pederi ljubite se i u svim ostalim kafićima!"

Neposredno prije krajnjeg cilja, odnosno Zrinjevca, povorka se nakratko zaustavila u Praškoj ulici ispred mjesta na kojem je 1942. godine srušena sinagoga. "Svake godine ćemo se zaustaviti na ovome mjestu da iznova kažemo - ne fašizmu, ne ustaštvu, ne nacionalizmu, ne šovinizmu i ne heteroseksizmu!", poručili su iz Zagreb Pridea.

Povorci se pridružio i velik broj sudionika splitskog Pridea, koji su kao simbol ponosa na svojim tijelima nosili oznaku Surviver. Okupljenim sudionicima na Zrinjevcu se obratila Mirjana Kučer iz feminističke organizacije Domine, koja je zajedno s udrugama Kontra i Iskorak organizirala prvi splitski Pride. "Unatoč svim događajima iz Splita, ipak smo uspjeli otvoriti jednu novu stranicu u splitskoj, ali i hrvatskoj povijesti. Ne smijemo zaboraviti da je današnja slika samo jedna strana Hrvatske, jer nažalost ona prošlotjedna također egzistira pararelno s ovom", poručila je Kučer.

Rođendansku atmosferu uveličalo je i proglašenje pobjednika izbora za naj homofoba i homofrenda desetljeća. U žestokoj konkurenciji među finalistima za prvaka među homofobima, pobjedu je naposljetku osvojila saborska zastupnica Marijana Petir, znana kao i obožavateljica kičastih križeva i kao jedina osoba koja je u Saboru glasovala protiv izglasavanja Zakona o suzbijanju diskriminacije. "I dok HDZ-ovci guraju svoju homofobiju natrag u ormare, Marijana Petir je out and pride", objasnili su Prideovci. Titulu homofrenda desetljeća odnijela je također jedna saborska zastupnica koja je česta gošća povorke. Riječ je o Vesni Pusić. "Svi razumski glasovi su u početku bili manjina - žene koje su se borile za svoja prava, borci za pravo na obrazovanje i svi oni koji su stvarno mislili da je Zemlja okrugla. Hvala vam za svih ovih deset godina", poručila je Pusić u svom govoru zahvale. Osim nje, počasne titule homofrendica dobile su i aktivistkinja Mima Simić te novinarka i H-Alterova suradnica Barbara Matejčić.

"Povorke ponosa pokazuju stvarno stanje u zemlji, a policija nije tu bila zbog nas, nego zbog onih koji su napravili ono što su napravili u Splitu, a godinama prije pokušavali i u Zagrebu. Vjerujem da će biti prajdova i bez policije", izjavio je Marko Jurčić iz Zagreb Pridea na samom kraju rođendanske povorke. "Pobjedili smo i pokazali kako je ovo naš grad i kako je ovo naša zemlja. Jer i budućnost je naša", zaključili su organizatori.

Izvor: H-Alter [1]


Samo gej je okej?

Objavljeno: June 18th, 2011.Piše:| Kategorije: Vedrana Rudan

Hvala dragom Bogu i policiji, izgleda da će u Zagrebu Parada ponosa proći bez mrtvih, ranjenih, krvavih, prebijenih, slomljenih… Sve protiče u najboljem redu. Jedno tristo gejeva i gejica pjeva i pleše, zaboravila sam gdje, a milijun hrvatskih policajaca ih čuva.

Split se ne smije ponoviti. Bilo je strašno kako je deset tisuća divljaka nasrnulo na osamdeset gejeva a nekoliko tisuća policajaca ih nije zaštitilo iako su za to bili plaćeni. Evropa, Ujedinjene nacije,  čitav se svijet digao  na  noge  jer u Hrvatskoj grupica koja maše barjakom u duginim bojama  nosi glavu u torbi.

Nizozemci su Evropi predložili monitoringiranje  Hrvata da se, prije nego uđemo u Evropu, utvrdi da li smo normalni.  Ne može se reći da cvijet hrvatstva nije shvatio poruku.

Pop Rebić koji je nakon prebijanja siročića u Splitu izjavio: “Žao mi je stradalih ali su dobili što su tražili”, ispričao se i rekao da nije tako mislio. Možda je mislio, nije mi žao stradalih ali su dobili što nisu tražili? Policija koja se u Splitu nije najbolje snašla u Zagreb je dovukla sve svoje tamnoplavce. Ni jednom geju u Zagrebu nije smjela dlaka s gejevske glave pasti.

Ali to nije sve. Glasnogovornik policije Krunoslav Borovec  opet je  proglašen najgej poželjnim negejom. Možda će sirotan, da bi osvjetlao obraz Nacije, morati izaći iz ormara iako u njemu nikad nije bio? U Paradi ponosa u Zagrebu bile su veće face od onih koje su stupale Splitskom rivom.

Doduše, ako u splitskoj koloni zanemarimo koračanje onog novinarskog dvojca koji se ubi za gejevska prava, tamo i nije bilo nekih turbo važnih likova. A Kerum k’o Kerum, dolio je ulje na vatru i tako Evropi i Ujedinjenim nacijam poslao jasnu poruku, neće pederi u moju butigu.

Pa ipak se Hrvatska u samo tjedan dana  iz zemlje koja mrzi i “pedere” i “pederčine” pretvorila u gejfrendli zemljicu kojoj će pljeskati i Evropa i Nizozemska o Ujedinjenim nacijama da se ne govori.

Da bi sve u Zagrebu teklo i proteklo kako treba na panj su svoje hrabre glave stavili Vesna Pusić i Radomir Čačić koji je, navodno, na sebe navukao ružičastu majicu. Zašto? Gejevi nose ružičasto? Portali ne pišu što je na svoje krhko tijelo navukla gospođa Pusić, najveća hrvatska borkinja za ulazak u Evropu. Zastavu u duginim bojama?

Ta mi licemjerna hrvatska frka sa gejevima i oko gejeva ide na živce. A kad se u gejparadu uključe prva pera i političari zaista se pitam koliko gejevi i gejice imaju mozga kad se druže sa takvim likovima. Novinari kojima ne pada na pamet boriti se za ljudska prava svojih sirotih honoraraca koji s njima rade u istom holdingu bore se za prava gejeva zaštićeni kordonom policije.

A “rulja” je u Splitu na Paradu bacala sve što joj je dopalo šakurina. Zato jer je pedeset hrvatskih homoseksualaca pod zaštitom hrvatskih oružanih snaga odlučilo izaći iz ormara? Umjesto da ostanu ono što su bili, ormaruši i ormaruše? Ne vjerujem.

Gladni, goli, bosi, opljačkani, udavljeni kreditima, bez budućnosti i nade hrvatski jadnici traže mjesto gdje će iskaliti sav svoj opravdani bijes. Na utakmicama to više ne ide. Banke su zaštićene, do političara se ne može, tajkuni žive daleko od razuzdane gomile. Što im preostaje? Ubij, ubij,  pedera.

Zagreb Pride 2011

Naša vlast koja ne kuži svjetske trendove  nije znala da je ubijanje gejeva u Evropi  i Ujedinjenim nacijama neprihvatljivo. Zato je danas Zagreb pod opsadom, pederi su danas gejevi a mi ćemo, zbog ružičastog Čačića i Hrvatske Gejkraljice Pusić ući u Evropu.

Naši su političari morali i prije nemilih događanja u Splitu znati što Evropu, što bilo koju zemlju na svijetu, čini civiliziranom? To je odnos prema homoseksualcima. Jebeš crnce koje Amerika guzi, jebeš strance koje Nizozemska guzi, jebeš cigane koje gazi i Italija i Francuska, jebeš dešavanja  u Afganistanu, Iraku, Libiji, Siriji, Kini, Palestini… Ujedinjene nacije to ne uznemiruje.

Ili ćeš biti  gejfrendli ili ćeš biti  monitoriran tako da će ti oči iz glave ispasti. Mi Hrvati uvijek imamo kasno paljenje.  Ova Parada ponosa u Zagrebu, hvala bogu, pokazuje da nismo beznadežan slučaj. Znamo učiti na vlastitim greškama.

  Koga briga za popove lopove, političare kriminalce, banke derikože. Samo jedno moramo imati na umu ako želimo biti dio civiliziranog svijeta. Ljubi, ljubi geja kao da si gej.

 Ma, naravno. Već vas čujem. Ja sam homofobica. Nisam. Smeta me samo jedna sitnica.  Zašto se na noge junačke diže čitava hrvatska policija da bi branila prava manjine u zemlji u kojoj većina nema  nikakvih ljudskih prava.

Izvor: Blog Vedrane Rudan [2]


A vi, idete li na Prajd?

Piše: Barbara Matejčić

"Ideš na Prajd?", pitam ovih dana svakog s kim se zadržim u razgovoru dulje od par minuta. Nije mi običaj ''prisiljavati'' ljude da se izjasne, kao ni pisati tekstove u prvom licu, ali splitski Prajd mi je dokinuo svaku distancu - privatnu i profesionalnu, pa i onu između to dvoje. Postavio je Prajd kao točku opredjeljenja. Kao mjesto otpora, ako hoćete. 

Nije me motivirala iskežena slika i zaglušujuća buka mržnje anonimnog čopora kao najprimitivnijeg oblika podruštvljavanja, koji se može naći i kod beskralješnjaka - kad se već na ovu temu vole povlačiti paralele sa životinjskim svijetom. Istina, bilo je na kratko zastrašujuće suočiti se s tim na Rivi, ali nije Split ništa novo pokazao, samo je potvrdio, kao vizualni materijal kojim možemo popratiti sve ono što već znamo na papiru. Podsjetimo se samo GONG-ovog istraživanja o stavovima mladih: više od 45 posto njih misli da je homoseksualnost bolest, a čak 64,3 posto bi LGBT ljudima zabranilo da javno nastupaju. Pa, što na umu, to na Rivi. Ionako smo se još ranih devedesetih mogli pozdraviti s iluzijom da su ljudi racionalna bića. Osim toga, splitski Prajd bio je iznimno uspješan. Ne samo zato što se usprkos svemu održao i što je u njemu sudjelovalo ne puno manje ljudi nego što bude na zagrebačkome nakon višegodišnjeg održavanja, nego i zbog toga što je bučno dokazao da postoji problem, da se ne može ignorirati i da, naravno, taj problem nisu pederi i da se njih također više ne može ignorirati.

No, aktiviralo me ono ''oko'' Prajda. S jedne strane oni koji su se kao načelni podržavati Prajda tog dana u Splitu žalili da je atmosfera bila grozna, to nadlijetanje helikoptera, napetost u gradu i, fuj, ti fašistoidni primitivci, pokvarili su im subotnju kavu. A s druge strane, nepoznati mi ljudi koji su se na svakom koraku - prodavačice u kioscima, konobari u kafićima - osjetili slobodnim komentirati ''što im je to trebalo pa nitko ih ne dira '', ''Split nije spreman'', ''izvode nepotrebne gluposti'', ''to je obična provokacija'', ''jel' ja paradiram na cesti sa svojim mužem'' ...podrazumijevajući da je njihovo mišljenje sasvim prihvatljivo - pa nisu oni homofobi i nikog ne bi kamenovali - i da je na meni samo da se složim ili slegnem ramenima u toj usputnoj nametnutoj konverzaciji. Ne samo da se heteroseksualnost sugovornika ne dovodi u pitanje i da se uvijek podrazumijeva da ste strejt dok se ne dokaže suprotno, nego se podrazumijeva i da kao strejt mislite isto kao i drugi strejteri na tu temu. Svako izražavanje drugačijeg mišljenja uključuje konfrontaciju. Uzdrmavanje onog što se pretpostavlja. Privilegija je heteroseksualaca da vas stalno prisiljavaju da se izjasnite - telefonski anketari, poznanici, članovi najšire obitelji - pa im uzvraćam: ''Ne, nisam udana, nemam djecu, a vi, idete li na Prajd?'' Pa tako ravnopravno sukobljavamo vrijednosti u koje vjerujemo.

Unutar četiri zida možda si možete urediti život, ali to se zove kućni pritvor

Taj cijeli zatvoren mentalni krug podrazumijevanja je, dakako,heteronormativan, ali i latentno homofoban, i smatram ga krivim za ono što se dogodilo u Splitu, za ono što se manje vidljivo događa u cijeloj Hrvatskoj. Formula je jednostavna: stupanj normativnosti heteroseksualnosti kakav je u Hrvatskoj ne može se održati bez marginalizacije homoseksualnosti, a u manjoj mjeri i svih onih koji se u tu normu ne uklapaju. Iz takvog sklopa proizlaze školski udžbenici koji promoviraju poželjnu seksualnost, konvencionalne rodne uloge i ideal braka i obitelji, bez obzira što je velika vjerojatnost da su svakom petom djetetu u razredu roditelji rastavljeni i da je bar jedno gej. Takav sklop omogućava da Crkva regulira ''normalnost'' u seksualnosti i da svećenici opravdavaju kamenovanje, da političari nasilje nazivaju voljom građana, da je bračni status jedna od češćih osnova diskriminacije. A oni pasivni, koji imaju jak stav samo u okviru svoja četiri zida, ne pridonose da se takav obrazac promijeni. Unutar četiri zida možda si možete urediti život, ali to se zove kućni pritvor. Kako pederima, tako i svima ostalima. Jasno, odnos moći se ne može jednostavno izokrenuti ili dokinuti, ali se može transformirati.

Upravo je transformacija društvenog sustava kao glavnog razloga opresije bila najvažniji cilj pokreta za prava LGBT osoba u nekim razdobljima druge polovice dvadesetog stoljeća. Kao što su feministkinje oštro kritizirale institucije braka i obitelji kao sredstvo podjarmljivanja žena i tražile radikalne društvene promjene, tako je činio i LGBT pokret. Kasnije su se više fokusirali na jednaka prava i promjenu zakonodavnih okvira unutra postojećih društvenih struktura. Prajd u Hrvatskoj razumijem kao jedno i drugo, ali ovaj, konkretni Prajd koji slijedi u Zagrebu, 18. lipnja, osobno prvenstveno vidim kao zahtjev za promjenom ovog društva. Prajd je prijetnja društvenim vrijednostima koje nas sve zajedno tlače. I zbog toga odlazak na Prajd smatram moralnom obavezom i svojom građanskom dužnošću. Prajd se podržava dolaskom. Druge opcije nema.

Izvor: H-Alter [3]



This story comes from KONTRAPUNKT
  http://old.kontra-punkt.info/

The URL for this story is:
  http://old.kontra-punkt.info/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=57841

Links in this article
  [1] http://h-alter.org/vijesti/ljudska-prava/desetu-godinu-ponosno-fotogalerija
  [2] http://www.rudan.info/samo-gej-je-okej/
  [3] http://h-alter.org/vijesti/uvodnik/a-vi-idete-li-na-prajd