KONTRAPUNKT

S naksalitima kroz prašumu, 5. deo

Bilbord / Levica
Posted by kontrapunkt Jun 14, 2011 - 02:16 AM


Piše: Arundhati Roy

Prelako se Narodna vojska može okrenuti na ljude. Danas partija želi zadržati boksit na planini. Hoće li se sutra predomisliti?

Zvuk bubnjeva postao je vrlo glasan. vrijeme je za Bukhmal. Pješačimo do plesališta. Ne vjerujem vlastitim očima. Tu je more ljudi, najdivljiji, prekrasni ljudi, odjeveni na najdivljije prekrasne načine. Čini se da su si muškarci posvetili više pozornosti nego žene. Imaju pernate ukrase za glavu i tetovaže po licima. Prisutno je jako puno milicije - djevojke u sarijima boja koje ostavljaju bez daha s puškama nemarno prebačenima preko ramena. Tu su stari ljudi, djeca i nebo išarano lukovima crvenih trokutastih zastavica. Sunce je visoko i žestoko. Govori Drug Leng. I nekoliko činovnika iz različitih Jantana Sarkara. Drugarica Niti, iznimna žena, u partiji je od 1997. Tolika je prijetnja naciji da je u sječnju 2007. više od 700 policajaca okružilo selo Innar jer su čuli da se ona tamo nalazi. Drugaricu Niti smatraju velikom opasnošću i očajnički ju pokušavaju uloviti, ne jer je vodila mnoge zasjede (što je), nego jer je domorotkinja (Adivasi) koju ljudi u selu vole i koja je prava inspiracija mladim ljudima. Drži govor s kalašnjikovom na ramenu. (To je puška s pričom. Gotovo svaka puška ima svoju priču: Kome je ukradena, kako i tko ju je ukrao.)



Skupina CNM izvodi predstavu o Bukhmalskom ustanku. Zli bijeli kolonizatori nose šešire i zlatnu slamu kao kosu te zlostavljaju i tuku urođenike do krvi - što je uzrok beskrajnom oduševljenju publike. Druga skupina iz Južnog Gangalaura izvodi dramu pod nazivom Nitir Judum Pito (Priča o krvavom lovu). Joori mi prevodi. To je priča o dvoje starih ljudi koji su u potrazi za selom svoje kćeri. Hodajući po šumi se izgube jer je sve spaljeno i neprepoznatljivo. Salwa Judum je spalio sve bubnjeve i glazbene instrumente. Nema pepela jer je kišilo. Ne uspijevaju pronaći svoju kći. Žalosni, počinju pjevati, čuvši ih, glas njihove kćeri odgovara im iz ruševina pjesmom: "zvuk našeg sela je utišan", pjeva ona. "Nema više čišćenja riže, ni smijanja na bunaru. Nema više ptica, ni blejanja koza. Napeta struna naše sreće je prerezana."

Nitko ne pjeva niti pleše sam. To, više od svega drugoga, signalizira njihov neposluh prema civilizaciji koja ih teži potpuno zatrti.

Otac joj odgovara: "Prekrasna moja kćeri, danas ne plači. Svi koji su rođeni moraju umrijeti. Stabla oko nas će pasti, cvjetovi će procvasti i uvesti, jednog će dana ovaj ostariti svijet. No, za koga umireš? Jednog će dana naši pljačkaši spoznati, jednog će dana Istina prevladati, ali naši te ljudi ni za tisuću godina neće zaboraviti."

Još nekoliko govora. Zatim počinje bubnjanje i ples. Svaki Janatana Sarkar ima svoju trupu. Svaka je trupa pripremila svoj ples. Stižu jedna po jedna i plešu divlje priče. Jedini zajednički lik svim trupama je Zli Rudar, s kacigom i tamnim naočalama, često s cigaretom. Nema ništa ukočeno ni mehaničko u njihovim plesovima. Kako ples napreduje, diže se prašina. Zvuk bubnjeva postaje zaglušujuć. Publika se počinje polagano njihati. A onda počinje plesati. Plešu u kratkim redovima od šest ili sedam muškaraca i žena odvojeno, međusobno se obgrljujući oko struka. Tisuće ljudi. Po ovo su došli. Za ovo. Sreća se ovdje, u šumi Dandakarnye, ozbiljno shvaća. Ljudi će miljama i danima hodati kako bi zajedno slavili i pjevali, kako bi stavili perje u turbane i cvijeće u kosu, zagrlili se, pili mahuu i plesali cijelu noć. Nitko ne pjeva niti pleše sam. To, više od svega drugoga, signalizira njihov neposluh prema civilizaciji koja ih teži potpuno zatrti.

Ne mogu vjerovati da se sve ovo događa policiji ispred nosa. Usred operacije Zeleni lov.

Isprva drugovi iz PLGA-a stajali su s pištoljima sa strane i gledali plesače. Ali zatim, jedan po jedan, poput pataka koje ne mogu podnijeti stajati na obali i gledati druge patke kako plivaju, i oni dolaze i počinju plesati. Ubrzo stvoreni su redovi plesača u maslinasto zelenom, uskovitlani među svim ostalim bojama. Zatim se susreću, kao sestre i braća i roditelji i djeca i prijatelji koji se nisu vidjeli mjesecima, možda i godinama, redovi se razbijaju i stvaraju, a maslinasto zelena raspoređena je među uskovitlanim sarijima i cvijećem i bubnjevima i turbanima. Ovo je definitivno Narodna Vojska. Barem za sada. U ovom trenutku su doslovno točne riječi Predsjednika Maoa, da su gerilci ribe, a narod voda u kojoj oni plivaju.

Predsjednik Mao je također tu. Malo usamljen, možda, ali prisutan. Tu je njegova fotografija, na zastoru od crvene tkanine. Marxova također. I Charu Mazumdarova, osnivača i glavnog teoretičara Naksalitskog Pokreta. Njegova oštra retorika fetišizira nasilje, krv, mučeništvo jezikom toliko sirovim da je mjestimično genocidan. Dok stojim ovdje na Dan Bukhmala, ne mogu, a da ne razmišljam o njegovoj analizi, toliko krucijalnoj za strukturu ove revolucije, a toliko dalekoj od njezinih emocija i teksture. Kad je govorio da samo "kampanja do istrijebljenja" može proizvesti "novog čovjeka koji će prkositi smrti i biti slobodan od svih misli o vlastitom interesu" - je li mogao zamisliti da će ovi drevni ljudi koji plešu cijelu noć biti oni na čijim će ramenima počivati njegovi snovi?

.....

Velika je medvjeđa usluga svemu što se ovdje događa da je jedino što dopire do vanjskog svijeta ukočena, kruta retorika ideologa partije koja je nadišla svoju problematičnu prošlost. Poznate su Charu Mazumdarove riječi da je "Kineski Predsjednik i naš Predsjednik i da je Put Kine i Naš Put", on je bio spreman te riječi proširiti na šutnju naksalita kad je General Yahya Khan vršio genocid u Istočnom Pakistanu (Bangladešu), zato što je u to vrijeme Kina bila saveznica Pakistanu. Ostali su tihi i nad pokoljima Crvenih Kmera na stratištima Kambodže. Tišina je vladala i po pitanju strahovitih ekscesa Kineske i Ruske Revolucije. Tišina po pitanju Tibeta. I unutar naksalitskog pokreta bilo je nasilnih ekscesa i nemoguće je stati u obranu mnogih njihovih djela. No, može li se išta od onoga što su oni napravili mjeriti s podlim dosezima Kongresa i BJP-a u Punjabu, Kašmiru, Delhiju, Mumbaiju, Guđeratu... Pa ipak, usprkos ovim zastrašujućim kontradikcijama, Charu Mazumdar je bio vizionar u mnogim stvarima koje je govortio i pisao. Partija koju je osnovao (sa svim svojim rascjepkanim grupama) održala je san o revoluciji stvarnim i prisutnim u Indiji. Zamislite društvo bez tog sna. Samo zbog toga ne možemo mu prestrogo suditi. Pogotovo dok se obavijamo pelenama gandhijevske svete prevare o superiornosti "nenasilnog puta" i njegovog načela starateljstva: "Bogati će čovjek ostati u posjedu svoga bogatstva od kojega će za osobne potrebe koristiti onoliko koliko mu je realno potrebno, a ostalo će kao staratelj koristiti na korist društva."

Koliko je neobično da suvremeni carevi indijskog establišmenta - države koja je tako nemilosrdno nagazila naksalite - danas govore ono što je Charu Mazumdar odavno rekao: Put Kine je i Naš Put.

Naglavce. izokrenuto.

Prelako se Narodna Vojska može okrenuti na ljude. Danas u Dandakaranyi, partija želi zadržati boksit na planini. Hoće li se sutra predomisliti?

Put Kine se promijenio. Kina je postala imperijalistička sila, strvinar nad drugim zemljama, nad resursima drugih ljudi. Partija je i dalje u pravu, ali se partija predomislila. Kad je partija udvarač (kao trenutno u Dandakaranyi) i udvara ljudima brinući se o njihovim potrebama, tada je to doista Narodna Partija, njezina vojska je doista Narodna Vojska. No, nakon revolucije, taj se ljubavni odnos lako pretvori u gorki brak. Prelako se Narodna Vojska može okrenuti na ljude. Danas u Dandakaranyi, partija želi zadržati boksit na planini. Hoće li se sutra predomisliti? Međutim, možemo li, smijemo li, dopustiti da nas strah od budućnosti imobilizira u sadašnjosti?

Plesanje će se nastaviti cijelu noć. Prošetala sam natrag do kampa. Masse je tamo, budna. Pričamo do dugo u noć. Dala sam joj svoju kopiju Nerudine Captain's Verses (ponijela sam je sa sobom, za svaki slučaj). Neprestano me pita: "Što misle o nama vani? Što kažu studenti? Pričajte mi o ženskom pokretu, koji su trenutno gorući problemi?" Pita me o meni, o mom pisanju. Pokušavam joj dati iskren uvid u svoj kaos. Zatim ona počinje pričati o sebi, o tome kako je ušla u partiju. Priča mi da joj je partner ubijen prošlog svibnja, u lažnom okršaju. Uhićen je u Nashiku i odveden u Warangal na smaknuće. "Sigurno su ga gadno mučili." Krenula je naći se s njim kad je čula da je uhićen. Otad nije izišla iz šume. Nakon duge tišine, priča mi da je već jednom prije bila u braku, prije mnogo godina. "I on je ubijen u okršaju", reče, i doda srceslamateljskom preciznošću "ali u stvarnom".


Ležim budna na svom jhilliju, razmišljam o Maasinoj produženoj boli, slušam bubnjeve produžene sreće s plesališta i razmišljam o Charu Mazumdarovoj ideji produženog rata, osnovnog pravila maoističke stranke. Zbog toga ljudi misle da je maoistička ponuda za mirovne pregovore obmana, taktička varka kako dobili prostora za disanje, pregrupiranje, ponovno naoružanje te kako bi se mogli vratiti produženom ratovanju. Što je produženi rat? Je li to samo po sebi odvratna stvar ili ovisi o prirodi rata? Da ljudi u Dandakaranyi nisu vodili produženi rat posljednjih trideset godina, gdje bi danas bili?

Vjeruju li samo maoisti u produženi rat? Gotovo od trenutka od kad je Indija postala samostalna pretvorila se u kolonijalnu silu, prisvajala je teritorije, vodila ratove. Nikad nije oklijevala posegnuti za vojnom intervencijom kao rješenjem političkih problema - Kashmir, Hyderabad, Goa, Nagaland, Manipur, Telengana, Assam, Punjab, naksalitski ustanak u Zapadnom Bengalu, Bihar, Andhra Pradesh, i sad diljem središnje Indije i plemenskih područja. Desetci tisuća ubijenih bez sankcija za počinitelje, stotine tisuća mučeni. Sve to pod benignom krinkom demokracije. Protiv koga su vođeni ti ratovi? Muslimana, Kršćana, Sikha, Komunista, Dalita, Plemenâ i prije svega protiv siromašnih ljudi koji se usuđuju preispitivati svoju sudbinu umjesto da prihvate mrvice koje su im bačene. Teško je ne vidjeti Indijsku Državu kao u osnovi državu više hinduističke kaste (bez obzira na to koja je stranka na vlasti) koja njeguje refleksivno neprijateljstvo prema "drugom". Državu koja u istinskoj kolonijalnoj maniri šalje Nage i Mizoe da se bore u Chhattisgarhu, Sikhe u Kashmir, Kašmirce u Orissu, Tamilce u Assam, i tako dalje. Ako to nije produženi rat, što je?

Gotovo od trenutka od kad je Indija postala samostalna pretvorila se u kolonijalnu silu, prisvajala je teritorije, vodila ratove. Nikad nije oklijevala posegnuti za vojnom intervencijom kao rješenjem političkih problema.

Neugodne misli u predivnoj zvjezdanoj noći. Sukhdev se smije sam za sebe. Lice mu osvjetljava monitor kompjutera. On je ludi radoholičar. Pitam ga što je smiješno. "Razmišljao sam o dva novinara koji su bili prošle godine na proslavi Bukhmala. Došli su na dan dva. Jedan od njih pozirao je s mojim AK, fotografirao se, da bi nas kad se vratio proglasio Strojevima za Ubijanje ili nešto slično."

.....

Ples još nije gotov, a zora je. Redovi još postoje, stotine mladih ljudi još plešu. "Neće prestati", kaže Drug Raju, "dok se ne počnemo pakirati."

Na plesalištu sam srela Druga Doktora. Na rubu plesnog podija vodio je mali medicinski kamp. Došlo mi je da ga poljubim u debele obraze. Zašto on ne može biti trideset ljudi umjesto samo jedan? Zašto on ne može biti tisuću ljudi? Pitam ga kakvo je stanje, zdravlje Dandakaranye. Od njegovog mi se odgovora sledila krv u žilama. Većina ljudi koje je pregledao, kaže, uključujući i PLGA-ovce, imaju željezo između 5 i 6 (standard za žene u Indiji je 11). Uzrokovan kroničnom anemijom koja traje dulje od dvije godine pojavio se TBC. Mlađa djeca pate od Pothranjenosti Zbog Nedostatka Proteina Drugog Stupnja koja se u medicini zove Kwashiorkor. (Potražila sam to naknadno. Riječ je izvedena iz jezika ga koji se govori u obalnom dijelu Ghane i znači "bolest koju dobije prvo dijete nakon što se rodi drugo dijete". U osnovi, starije dijete prestane dobijati majčino mlijeko, a nema dovoljno hrane da mu se osiguraju nutrijenti.) "Ovdje vlada epidemija, kao u Biafri", kaže Drug Doktor. "I prije sam radio u selima, ali nikad nisam vidio ništa ovakvoga."

Osim ovih, javljaju se još i malarija, osteoporoza, trakavica, ozbiljne upale uha i zubiju i primarna amenoreja - koja se javlja kod žena kad neuhranjenost za vrijeme puberteta uzrokuje izostanak menstrualnog ciklusa, ili izostanak prve mjesečnice. 

"Uopće nema klinika u ovoj šumi, osim jedne ili dvije u Gadchiroli. Nema ni doktora. Ni lijekova."

Otišao je, sa svojim malim timom, na osmodnevni put do Abhujmada. On je također u "haljini", Drug Doktor. Ako ga nađu, ubit će ga.

Drug Raju kaže da nije sigurno da nastavimo ovdje kampirati. Moramo se kretati. Napuštanje Bukhmala zahtijeva duge ceremonije pozdravljanja s raznim ljudima.

Lal lal salaam, Lal lal salaam,

Jaane waley Sathiyon ko Lal Lal Salaam,

(Crveni pozdrav drugovima na odlasku)


Phir milenge, Phir milenge


Dandakaranya jungle mein phir milenge

(Srest ćemo se opet jednom u Dandakaranya šumi.)


Nikad se ne uzima olako ceremonija dolaska ili odlaska, jer svi znaju da dok govore "srest ćemo se opet", zapravo misle "možda se više nikad ne sretnemo".

Drugarica Narmada, Drugarica Masse, Drugarica Roopi idu drugim putem. Hoću li ih ikada više sresti?

Još jednom, pješačimo. Svakog je dana sve vruće. Kamla mi je ubrala prvi plod tendua. Okus mu je nalik chikoo-u[1]. Navukla sam se na tamarind. Ovaj put kampiramo pokraj potoka. Žene i muškraci kupaju se naizmjenično u grupama. Navečer, Drug Raju prima cijeli paket "keksâ".

Vijesti:

U okrugu Manpur uhićeno 60 ljudi krajem sječnja 2010. i još nije saslušano pred sudom.

U Južni Bastar stiglo je mnoštvo policijskih kontingenata. Nasumični napadi su započeli.

11. studenog 2009. u selu Kachlaram u Bijapur Jila[2], ubijeni su Dirko Madka (60) i Kovasi Suklu (68).

24. studenog u selu Pangodi ubijen je Madavi Baman (15).

3. prosinca ubijen je i Madavi Budram iz Korenjada.

11. prosinca u selu Gumiapal okrugu Darba ubijeno je sedmero ljudi (imena se još čekaju).

15. prosinca u selu Kotrapal, Veko Sombar i Madavi Matti (oboje pripadnici KAMS-a), ubijeni.

30. prosinca u selu Vechapal ubijeni su Poonem Pandu i Poonem Motu (otac i sin).

U siječnju 2010 (datum nepoznat) načelnik Jantanag Sarkara u selu Kaika, Gangalaur ubijen.

9. siječnja, 4 ljudi ubijeno u selu Surpangooden, područje Jagargonda.

10. siječnja, 3 ljudi ubijeno u selu Pullem Pulladi (još nema imena).

25. veljače ubijeno sedam ljudi u selu Takilod u području Indravati.

10. veljače (Bhumkal Day) Kumli je silovana i ubijena u selu Dumnaar. Živjela je u selu Paiver.

2000 vojnika Indijsko-tibetanske granične patrole (ITBP) utaboreno je u šumama Rajnandgaona.

Dodatnih 5,000 vojnika BSF-a stiglo je u Kanker.


Nakon toga:

Ispunjena PLGA kvota.

Stigle su i neke stare novine. Puno se piše o naksalitima. Jedan vrišteći naslov savršeno sažima političku klimu: Khadedo, Maaro, Samarpan Karao (Eliminirajte, Ubijte, Natjerajte ih da se predaju). Ispod toga: Varta ke liye loktantra ka dwar khula hai (Vrata demokracije su uvijek otvorena za razgovore). Drugi naslov kaže da maoisti uzgajaju kanabis kako bi zaradili novce. Treći ima uvodnik koji kaže da je područje na kojem kampiramo i kojim pješačimo potpuno pod policijskom kontrolom.

Mladi komunisti odnijeli su isječke kako bi vježbali čitanje. Hodaju okolo po kampu spikerskim glasom glasno čitajući antimaoističke članke.



Fusnote

1 - Manilkara zapota (poznata i kao sapodilla ili sapota) je zimzeleno stablo koje naraste do 30 metara. Široko je rasprostranjeno u Meksiku, poluotoku Yukatan, Indiji i Pakistanu. Slatkog je okusa, sličnog karameli.

2 - zilaa - administrativni okrug


  • S naksalitima kroz prašumu, 1. deo [1]
  • S naksalitima kroz prašumu, 2. deo [2]
  • S naksalitima kroz prašumu, 3. deo [3]
  • S naksalitima kroz prašumu, 4. deo [4]

Prevela: Andrea Milat
Izvor: H-alter [5]



This story comes from KONTRAPUNKT
  http://old.kontra-punkt.info/

The URL for this story is:
  http://old.kontra-punkt.info/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=57830

Links in this article
  [1] http://old.kontra-punkt.info/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=57756
  [2] http://old.kontra-punkt.info/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=57778
  [3] http://old.kontra-punkt.info/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=57788
  [4] http://old.kontra-punkt.info/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=57795
  [5] http://h-alter.org/vijesti/svijet/s-naksalitima-kroz-prasumu-5-dio