KONTRAPUNKT

Esencija i sekularizacijska farsa

Kolumne / Edo
Posted by Edo Maj 28, 2011 - 12:12 AM

Suljagić vs. Cerić

Suljagić vs. Cerića u igri poput dobro izrežirane teatarske predstave za djecu, a ne borbe za sekularizam

Piše: Edo

Očigledno je da će ovo, sada već famozno isključivanje predmeta „Vjeronauka“ iz prosjeka ocjena, oko kojeg se bespotrebno podigla tolika hajka (a u nastavku ću reći zašto!), postati još i  dosadno tautološko naglabanje u medijima bez ikakvog konstruktivnog efekta. Govorim to iz razloga jer bi bio zločin prema samom sebi promašiti esenciju pored nagomilane forme glupe trivijalnosti koja skreće s pravog puta emancipaciju čovjeka od svih rezultata (okova) produkcionih odnosa slinavog buržoaskog društva, a naročito od religije kao krupne zvjerke manipulacijskog instrumenta. Stoga, da se ne bi međusobno lagali i naglabali, neophodno je, onako ljudski i iskreno, do kraja razjasniti neke stvari u ovom slučaju.



Dakle, nije suština u tome što je Suljagić malo načeo vjeronauku u ovosvjetovnim, državnim obrazovnim institucijama (ili bi barem takve trebale biti!?) i ovim činom svo težište problema prebacio na besmislice u odnosu na goruća  pitanja u njegovom kantonalnom resoru, te time zamazao oči ionako filistarskoj i profanoj javnosti . A takvih problema, znamo, u njegovoj avliji, ili bolje reći našoj, ima na bacanje; od nedosljednog provođenja nakaradne Bologne na fakultetima pa sve do uskorog vrtoglavog povećanja cijena školarina. Ovi ga, kao i mnogi drugi problemi, ili jednostvano ne zanimaju ili je to ona socijalna ''država za (pra)čovjeka'' koju su do besvjesti i iznemoglosti obećavali u periodu predizborne propagandne lobotomije, a čije blagodati evo već sedam mjeseci osjećamo na vlastitoj koži.

Nije suština ni u tome kako će se ministar ubuduće odnositi i da li će posustati usljed eventualnih pritisaka religijske mafije otjelotvorene u IZBiH, ali i u ostalim vjerskim zajednicama. Jer ipak, ne zaboravimo da su ovdašnje buržoaske države komplementarni drugovi sa ''onosvjetovnim'' institucijama kao zastupnice boga na zemlji, pa iz tog neraskidivog bratstva proizilazi i njihovo velikodušno finansiranje.

Suština se zapravo sastoji u tome da ako je naš ministar već toliko dosljedan legalista, sekularista i deklarisani ljevičar koji želi potisnuti religiju iz sfere javnog u sferu privatnog, neka onda lijepo on, odnosno njegova stranka, predloži izmjenu i dopunu zakona o obrazovanju u kantonalnoj skupštini u cilju potpunog ukidanja vjeronauke iz osnovnih škola kao jednog od prvih ozbiljnijih koraka emancipacije čovjeka od religije i sekularizacije države. Međutim, to realno nije moguće očekavati iz razloga što se njegova stranka (SDP) u principu nimalo ne razlikuje od ostalih, osim onog formalnog ideološkog prefiksa u samom nazivu partije. Iz razloga što bi čak i za Suljagića i njegove partijaše ovo bio preopasan potez  tj. rizik ''čačkati mečku'', kako bi to obična svjetina rekla,  jer ne zaboravimo da je glasački korpus zahvaljujući kojem je SDP dobio ogroman broj glasova u FBiH, a kojeg čini i veliki broj muslimana, ipak prioritet u odnosu ovaj protektorat zvani BiH. Dakle, završna konstatacija suštine je sljedeća;  bolje beskonačno parazitski sisati postojeći protektorat, dijeliti mrvice kruha bijedi i cirkuzati sa hodžama, popovima i ostalim probisvjetima, nego od njega praviti pravnu i ozbiljnu sekularnu državu.

U krajnjoj liniji, čak ni ovo prethodno navedeno pada u vodu, jer kojoj je to državi kao buržoaskoj tvorevini u interesu da ima emancipovane ljude; obrazovane i samosvjesne građane!? Odgovor je jasan kao dan: niti jednoj jedinoj na svijetu !!! Sveopštu emancipaciju podjarmljenog, ugnjetavanog i eksploatisanog  čovjeka ne može ostvariti niti država, niti vladajuća klasa, niti poltronski sindikati, niti Suljagić, niti njegovi partijski pajdaši (inače poznati kao veliki ljevičari na baterije), niti bilo tko drugi. Sveopštu emancipaciju čovjeka može izvojevati samo sam čovjek- proleter posredstvom znanosti; historijskim materijalizmom i njegovom dijalektikom, ali i ostalim znanstvenim disciplinama koje jasno ukazuju na puku fiktivnost religije kao rezultata koji se javlja na određenom stepenu produkcionih odnosa, a koji će na određenom stupnju razvoja, kao što se i pojavio, isto tako i nestati, isčeznuti. No, da bi se to dogodilo, potrebno je sasjeći religiju u njezinom korijenu koji počiva u ekonomskoj sferi ljudskog društva, jer ona je, opet kao sasvim prirodna psiho-fizička reakcija ucviljenog bića koje želi pronaći utjehu, nastala kao posljedica njegovog (samo)otuđenja u kapitalističkom načinu proizvodnje i (pre)raspodjele robe i sredstava u okviru njega.

Dakle, da bi se ukrotila religija nužno je transformirati uslove proizvodnje u kojima će čovjek biti gospodar vlastitog rada, sredstava za proizvodnju, a samim time i svojih proizvoda toga rada od kojih će perspektivno živjeti. Tek onda će se sve surovosti života, bijeda i eksploatacija raspršiti u hiljade komadića, a vjerovanje u metafizičko, nadnaravno i apstrakciju van naše čulnosti će izgubiti svaki ozbiljan značaj kod svake individue. Ovo je jedini kurs koje svako društvo mora zauzeti u procesu sekularizacije.



This story comes from KONTRAPUNKT
  http://old.kontra-punkt.info/

The URL for this story is:
  http://old.kontra-punkt.info/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=57764