KONTRAPUNKT

Negacija politike kroz racionalnu kritiku

Kolumne / Edo
Posted by Edo Apr 21, 2011 - 02:58 PM

Piše: Edo

"Ako je politika neljudska i amoralna, ako je to vladavina čovjeka nad čovjekom onda ona, po mišljenju Pierre Joseph Proudhona (1809- 1865.), ne samo da nije etična nego nema nikakvu vrijednost za društvo i čovjeka. On apostrofira da je ''vladavina čovjeka nad čovjekom ropstvo'' zbog čega je ona i društveno nevrijedna i neodrživa. Ali, zbog istog tog razloga nju treba potpuno odbaciti."

- Izvedeno iz Dr. Slavo Kukić,  ''Sociologija teorije društvene strukture'', Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2004. god. (str.194)



Kratka napomena

Ovaj esejistički opus je nastao kao pokušaj da se sa neutralnog i nepristrasnog holističkog filozofskog stajališta (na relacijama transcendentalni idealizam-racionalizam-realizam kao pijadestalima misaonog manevrisanja) stoički, kroz kritičku formu, modeliraju osnovne konture anatomije politike, te da se upozori na kobne posljedice njezine svestrane iracionalnosti i destruktivnosti koji zasjenjuju prividnu funkcionalnost, suptilnost i benevolentnost iste.  


Zoon politicon kao oličenje zla i gospodar otuđenog
(prividnog) života


Tamnija od tame, užasnija od dekapitacije

Prije nego što bilo šta konkretno napišem, želio bih apostrofirati da osjećam fundamentalnu ljudsku (racionalnu) i etičku odgovornost, ali i žarku potrebu, koja me od ranog djetinstva kroz proklete besane noći tištila i kao gromada stijene pritiskala moje srce, dušu i neoskvrnjeni superego u ovim šugavim vremenima.                                                                                                        

Tim skoro vehementnim nagonom i potrebom usljed vlastite nemoći i frustracije za promjenom mizernog stanja duha i niskog stupnja prosvjećenosti prosječnog ljudskog uma, a samim time i društvenog stanja u okviru kojeg on kao individua djeluje i funkcionira, želim jasno pokazati prstom, nominovati i devauzirati zauvijek posijano đavolje sjeme zla koje truje i sputava ljudski ethos. Taj najmračniji kutak, iskonsko otjelotvorenje zla i sociopsihološki bezdan koji se reflektuje i apsolutistički dominira kroz povijest ljudske civilizacije. Naime, stari dobri Aristotel je još otprilike prije 2350. god. hirurški precizno definisao psihološki profil i narav homo saiensa u interakciji sa svojom vrstom. Simptomatična je, i pomalo fenomenalna ta esencijalna i uvijek presudna karakterna crta u toj društvenoj interakciji, pri tome posmatravši druge kao vječitu životnu opasnost i konkurenciju, a ta nit se zapravo zove politika odnosno zoon politikon, kako je on to svojevremeno precizirao. Ona je užasnija od samoga čina ubistva, tamnija od tame, užasnija od prizora dekapitacije, jer politika jeste estetika i ontološki reprezent sofisticirane monstruoznosti i nemorala. Iz vremenske perspektive 21. st. nakon što je učiteljica života ukazale na sve (ne)moguće patnje i zla ( preporučujem Erich Fromm, ''Anatomija ljudske destruktivnosti'') koja su proizašla iz ove nakaradne kreature ljudskog uma kao zasebnog univerzuma, s pravom ću dati sebi malo oduška i slobode kako bih preoblikovao ovakvu Aristotelu konstataciju da čovjek nije političko biće, već zapravo krvoločna politička zvijer nahođena porokom, pohlepom i požudom kao uvijek vješto prikrivenim najnižim ljudskim strastima, koja svoje vlastite interese štiti i realizuje u okviru svoje pripadajuće klase, kaste ili staleža ostvarujući ujedno interese istih. Međutim, analogno ovome postavlja se logičko pitanje kako objasniti fenomen da se ta zla determinanta ispoljava (manifestuje) i suvereno vlada u odnosu na elementarne ljudske vrline!? Odgovor je prilično prost i nameće se sam po sebi; konglomerat najnižih ljudskih strasti se stapa u jednu kompaktnu cjelinu i manifestuje u volji za moć[1] [1], a koja se opet realizuje posredstvom politike kao sigurnog instrumenta. Ona je jednostavno neuporedivo jača od bilo kojeg humanog univerzalnog ili parcijalnog (deontološkog) načela.  

Historija čovječanstva je zapravo historija laži (privida), surova kontingencija nastala kao rezultat politike, jer je ona determinirala (i determinirat će još u izvjesnom vremenskom periodu) hronologiju ljudskih zbivanja, ali djelimično i zbivanja u prirodi. No, učiteljica života je samo projektor koji na platnu projicira onaj film koji mi, odnosno politika želi ubaciti u projektor (vidjeti). Animirane slike naše sintetičke prošlosti su se smjenjivale, sadašnjost je upravo u toku, a budućnost će se tek smjenjivati pred našim očima.

Taj film naše prošlosti je svojevrsna suicidalna progonoza[2] [2] par exellence, neostvareni progresivni svijet i snovi koji nas u vakumu životne svakodnevnice neumorno vuku za rukav zahvaljujući teoriji i praksi politike kao društvenog okvira te, paradigme ophođenja i ponašanja u javnosti. To je vakum koji kao privjesak ili mementum istine visi u svjesnom i podsvjesnom podsjećajući nas na našu lažnu i nemoralnu svakodnevnicu- politički život, a istodobno ukazuje na stvarni neostvareni progresivni život. Život besklasnosti, emancipacije, slobode i egalitarnosti. Jedinu iskru istine, koja se unatoč upornom nastojanju aristokratskog, a  kasnije buržoaskog prikrivanja ipak iznova uspijeva iskočiti na vidjelo, potrebno je tražiti u genezi začeća i pokretanja (razvoja) lavine lažnog života kao iskonskog momenta prošlosti. Taj iskonski ključni moment jeste prvo rudimentarno struktuiranje klasnog društva koje je proizašlo iz prisvajanja viška vrijednosti tj. privatnog kapitala zbog kojeg su politika, ali i institucionalizirana religija kao subjekti dominacije i manipulacije u službi zdušne zaštite istog. Prof. dr. Hidajet Repovac to iznosi (doduše akcentirajući i na element kulture) referirajući se na  Marksa i Engelsa koji savršeno bilježe i interpretiraju taj povijesni trenutak identificirajući transformaciju horde koju karakterizira nomadski način života, u razvijenije tipove društvenih grupacija, kao što su rod, a kasnije i u  pleme (koje je ujedno i prvi oblik političke zajednice): ''To usložnjavanje uvjetovano je prijelazom s nomadskog načina života, koji karakterizira stalno kretanje u potrazi za hranom, u vezanost za zemlju iz koje proizilazi (u slučaju azijatskih zajednica npr.) mogućnost proizvođenja i prisvajanja viška rada od strane tzv. općine ili plemenske zajednice koja se personificira u zbiljskog despota, posjedniku viška rada.[3] [3]

Naime, zemlja kao >>velika laboratorija<< koja je arsenal kako sredstava rada i materijala za rad, tako i boravište, baza zajednice,[4] [4] stvorila je uvjete za reprodukciju i proširenu reprodukciju, posluživši kao baza orijentalnom despotizmu u kojem dio viška rada orijentalne općine pripada višoj zajednici, koja konačno postoji kao osoba, a višak rada se stvara kako u tributu, tako i u zajedničkim radovima za veličanje jedinstva, djelimično zbiljskog despota, a djelimično imaginarnog plemenskog bića, boga[5] [5]. Ovaj prijelaz od nomadstva ka vezanosti za zemlju modificiran je u antičkom obliku vlasništva zbog različitih uvjeta u kojima se ta transformacija odvijala. Ovdje je grad centar života (naspram selu kao bazi azijatskih općina), što samo pospješuje proces reprodukcije i proširene reprodukcije i proces razvlaščivanja na osnovi ratničke organizacije antičkih gradova. Dakle, primitivizam prvobitnih zajednica i u prvom i u drugom slučaju (a to se može primjetiti i kod slavenskog i germanskog oblika vlasništva), ustupa mjesto različitim načinima klasnog struktuiranja (opet u zavisnosti od pomenutih uvjeta u kojima su plemenske zajednice živjele). Usložnjavanje jednostvanog procesa rada omogućilo je proširenu reprodukciju, odnosno, privatno prisvajanje kao bazu klasnih društava. Nejednakost klasa potiskuje animizam i ustanovljuje ideologiju kao instrument samoodržanja utkivajući u kulturne sadržaje, u običajnost, moralnost, magiju, umjetnost elemente klasne podvojenosti, dajući  kulturi obilježja klasnih protivurječja.

Dakle, zahvaljujući klasnoj strukturaciji, i ideologiji kao klasnom instrumentu, transformišu se religijski oblici iz prvobitne jednakosti svih članova plemenske zajednice u odnosu na božanstvo, u nejednakost pred božanskim entitetom, zavisno od klasne pripadnosti: običajnost se transformiše u pravo koje štiti despota ili vlasnika viška rada, umjetnost življenja u život umjetnosti za klasu na čijoj su strani materijalne i duhovne moći .''[6] [6]

Jasno je da se nastankom prvobitnih zajednica u azijskim despotijama efektivno ispoljavaju, institucionaliziraju (otjelotvoravaju) i legitimiziraju projekcije politike. U ovom prethodno navedenom primjeru su to općine ili neki drugi oblik plemenske zajednice koji štite klasne interese despota (tlačitelja i eksploatora) u odnosu na ostatak društvene zajednice unutar hijerarhijske strukture. Dotadašnji ''prirodni'' egalitet koji je sam po sebi dat, naglo se gasi i prestaje važiti usljed amoralnog i nasilno artificiranog političko-klasnog konstituisanja.

Politički čovjek nastoji nametnuti dominaciju vlastitih psihološko-ideoloških projekcija posredstvom kolektivne lobotomije nad naivnim i nevinim masama prosječnih ljudskih umova iz čijeg začaranog kruga pakla kompromitacije, Sodome i Gomore vrlo teško postoji spasonosni izlaz. Rezultat političke lobotomije je ideološko lobotomiziran poslušnik, igračka interesnih peripetija u svijetu politike kao što je taj isti poslušnik, samo u ulozi radnika, igračka (proizvodna snaga i roba) u svijetu kapitalističke perpetuumske reprodukcije. Političko biće ne može biti svjesno kako kratkotrajnih, tako i dugotrajnih posljedica svojih djela po prirodu i društvo. Bez obzira na eventualnu ispravnost sa aspekta trenutačne pragmatičnosti koju donose politički procesi, krajnji ishod je u biti koban u svakom segmentu, lokalno ili globalno. Nemoralni društveni tokovi predvođeni politikom naprosto ne mogu rezultirati sumacijom moralnih kontigencija koji kao kompaktna cjelina čine ''onaj drugi'', ''pravi'', neostvareni progresivni život. Stoga je neophodno pronaći drugi univerzalni modus, alat horizontalnog organizovanog funkcionisanja i komuniciranja u budućem pravednijem i egalitarnom besklasnom društvu. Ali u trenutačno krajnje neizvjesnoj situaciji ne treba biti nimalo naivan i izigravati moralnu ličnost, već je potrebno čvrsto prihvatiti ponuđene klasne instrumentarije u borbi političkim sredstvima protiv politike.

Pažljivo se čuvajte politike, tog regresivnog i oportunističkog strujanja koji može da poprimi različite oblike ideološkog ispoljavanja i djelovanja u pretenziji za beskrupuloznom dominacijom nad većinom. Ona je poput Azazela koji strpljivo čeka i vreba svoju priliku u svakom od nas. Kompromituje ličnost i karakter kao što upravo đavo sklapa pakt sa dušom pri čemu razara lični identitet i alijenira osobu samu od sebe i drugih ostavljajući samo vizuru subjektiviteta, jer ćudljivi subjektivitet ide ruku pod ruku sa politikom.

Strašna je to devijantna psihološka kreatura, bolest koja nemilosrdno napada i brzo metastazira duhom, umom i tijelom, s individue na individuu. U tom kontekstu neophodno je napraviti jasnu distinkciju između znanosti kao avangarde racionalnog s jedne, i politike kao avangarde iracionalnog s druge strane. O tome odlično svjedoči i prof. dr. Miroslav                                                                                                                                                             Vujević: ''Društvena znanost, istraživajući društvo, otkriva odnose koji u njemu vladaju. Politika je otuđena sila koja vlada nad ljudima. Uz pomoć nje vladajuća klasa regulira i usmjerava globalne društvene procese u skladu sa svojim posebnim interesima. Vladajuća klasa prikriva svoje posebne interese i uz pomoć ideologije i propagande prikazuje ih kao opće. Iako je propaganda prisila s anestezijom, klasni sukob ne jenjava. U klasnom je društvu neizbježan sukob između društvene znanosti i politike, jer znanost otkriva stvarne odnose u društvu, a politika to nastoji prikriti.''[7] [7] 

Ljudska strast želje za vlašću, želje za moć, kao jedna od dominantnih kategorija maligno-destruktivne komponente mora biti ispoljena tj. zadovoljena  kako bi čovjek mogao normalno funkcionisati što je jedan od njegovih paradoksa kao nesavršeno, nedovršeno biće. Filogenetska vrsta strasti i upitnost njezine pojavnosti (otjelotvorenja) upravo zavisi od prirodnog (genetskog) i sredinskog (sociološkog) faktora koji u krajnosti konstituišu karakter svake osobe.  

Monument politike

Od formiranja prvobitnih zajednica odnosno prvih autoritativnih hijerarhijskih struktura pa sve do danas, politika vladajuće klase je u svojoj kolijevci odgojila niz organa koji čine jedan klasni sustav- državu. Država je jedini adekvatan klasni odgovor represivne kontrole svakog segmenta života. Svaki njen organ ima zadatak da sputava kako individualne, tako i kolektivne slobode i razvoj ličnosti. To je regres humanuma, zarad progresa pohlepe nekolicine.    



[1] [8] Detaljnije o tome vidjeti kod Friedricha Nietzschea, ''Volja za moć'', Dereta, Beograd, 2003. god.

[2] [9] Suicidalne prognoze se ne bi ostvarile da na njima nije zasnovana aktivnost koja je promijenila situaciju. One su tačne prognoze (znanstveno predviđene) koje se nisu ostvarile zbog tih akcija zasnovanih na njima. U ovom, univerzalnom slučaju, politika dominira životom, dakle poduzima permanentne aktivnosti  zbog kojih se život kao hronološki zbir situacija mijenja odnosno ne ostvaruje se pretpostavljeni progresivni život. Više o suicidalnim prognozama pogledati kod Prof. dr. Miroslav Vujević, ''Uvođenje u znanstveni rad u području društvenih znanosti'', VI dopunjeno izdanje, Školska knjiga, Zagreb, 2003. god. (str. 83)

[3] [10] Friedrich Engels ''Porijeklo porodice, privatnog vlasništva i države'', Naprijed, Zagreb, 1973. god.

[4] [11] Karl Marks, ''Temelji slobode'', Naprijed, Zagreb, 1974. god. (str. 184)

[5] [12] Karl Marks, cit. djelo, (str. 185)

[6] [13] Izvedeno iz ''Klasne protivurječnosti kulture'', Hidajet Repovac, Polis, Veselin Masleša, Sarajevo, 1983. god.

[7] [14] ''Uvođenje u znanstveni rad u području društvenih znanosti'', Dr. Sc. Miroslav Vujević, VI. dopunjeno izdanje, Školska knjiga, Zagreb, 2002. god.



This story comes from KONTRAPUNKT
  http://old.kontra-punkt.info/

The URL for this story is:
  http://old.kontra-punkt.info/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=57627

Links in this article
  [1] http://old.kontra-punkt.info/pasteword.htm#_ftn1
  [2] http://old.kontra-punkt.info/pasteword.htm#_ftn2
  [3] http://old.kontra-punkt.info/pasteword.htm#_ftn3
  [4] http://old.kontra-punkt.info/pasteword.htm#_ftn4
  [5] http://old.kontra-punkt.info/pasteword.htm#_ftn5
  [6] http://old.kontra-punkt.info/pasteword.htm#_ftn6
  [7] http://old.kontra-punkt.info/pasteword.htm#_ftn7
  [8] http://old.kontra-punkt.info/pasteword.htm#_ftnref1
  [9] http://old.kontra-punkt.info/pasteword.htm#_ftnref2
  [10] http://old.kontra-punkt.info/pasteword.htm#_ftnref3
  [11] http://old.kontra-punkt.info/pasteword.htm#_ftnref4
  [12] http://old.kontra-punkt.info/pasteword.htm#_ftnref5
  [13] http://old.kontra-punkt.info/pasteword.htm#_ftnref6
  [14] http://old.kontra-punkt.info/pasteword.htm#_ftnref7