KONTRAPUNKT

Cijena pamučne majice

U fokusu / Kapitalistička globalizacija
Posted by admin Dec 17, 2009 - 02:16 AM

beracpamuka

Piše: Marina Kelava

U Uzbekistanu vlasti šalju djecu da mjesecima ručno beru pamuk. Kroz to vrijeme izbivaju iz škole, primaju malu ili nikakvu plaću. Djecu koja ne uspiju zadovoljiti kvote kažnjavaju pritvaranjem, prijete im nižim ocjenama ili ih tjelesno kažnjavju. Beru i učitelji, doktori, tvornički radnici, lokalni birokrati, bez posebne nadoknade.



beracicapamuka1

UN-ov summit u Kopenhagenu o klimatskim promjenama, koji je u tijeku, skrenuo je pozornost na problematičan odnos čovjeka prema okolišu. Međutim, koliko su ljudska prava i prava okoliša zapravo neodvojivo povezana, pokazuje i primjer iz Uzbekistana i industrije uzgoja pamuka. Isušenje Aralskog jezera, zatrovano tlo i zrak, zajednice kojima je oduzet tradicionalni način preživljavanja, posljedica su industrijskog pristupa poljoprivredi, zapravo jednog od glavnih uzročnika klimatskih promjena. A osim što je devastirao okoliš do gotovo nevjerojatne mjere, uzgoj pamuka svake godine dovodi i do masovnog izrabljivanja djece od strane uzbekistanske, u Europi gotovo zaboravljene, diktature.

Uzbekistan je šesti najveći proizvođač pamuka u svijetu i treći najveći izvoznik. Kroz izvoz oko 800 000 tona pamuka godišnje, što je 10 posto ukupnog trženog svjetskog pamuka, ostvaruje zaradu od oko milijardu dolara. Ogromne količine pamuka treba pobrati, ali zbog male plaće u Uzbekistanu odrasli radnici migriraju u susjedne države. Nedostatak radne snage i nevoljkost da se dio kolača podijeli sa stanovništvom, nisu problem za uzbekistanske vlasti. Oni jednostavno zatvore škole i potjeraju djecu na polja pamuka.

"Cijelo djetinjstvo bio sam prisiljen ići brati pamuk. U sovjetsko vrijeme uzimali su djecu od 13, 14 godina iz grada, a seoska djeca su brala već s 10 godina. Ponekad bi berba trajala sve do prosinca. Zime su vrlo oštre tamo, sjećam se da je bilo zima kada smo morali prvo uklanjati snijeg, a onda brati. Obrazovanje u takvom sistemu nije važno, zbog toga djeca postaju loši studenti i loši stručnjaci", sjeća se Sabit Ustabaev koji danas živi u Nizozemskoj gdje sam ga srela na danu posvećenom Uzbekistanu, u Amsterdamu prošli mjesec. Uzbekistandars: Zaboravljena diktatura, cjelodnevni program u Compagnietheatru koji je uključivao izložbe, predavanja, okrugli stol te mini filmski festival, organizirali su Amnesty International, Press Now i Alfred Mozer Stichting.

beracicapamukaGrupe za ljudska prava procjenjuju da je oko 200 000 djece prisiljeno sudjelovati u berbi, koja počinje u rujnu. Djecu šalju u polja da do tri mjeseca provedu ručno berući pamuk, izbivaju iz škole, primaju malu ili nikakvu plaću (najsretniji zarade 3 do 6 US centi za kilu ubranog pamuka) od koje im se često oduzmu troškovi hrane i smještaja u barakama. Ravnatelji škola dobiju kvote od lokalnih vlasti koje određuju koliko koji učenik mora nabrati. Oni koji ne uspiju zadovoljiti kvote kažnjavaju se pritvaranjem, prijeti im se nižim ocjenama ili ih se tjelesno kažnjava. Djeca koja pobjegnu mogu biti izbačena iz škole. Beru i učitelji, doktori, tvornički radnici, lokalni birokrati, bez posebne nadoknade, opisano je u izvješću Environmental Justice Foundation (EFJ) /www.ejfoundation.org/ koja od 2004. šalje istraživače na teren i dokumentira berbu.

Pod pritiskom dokaza i negativnog publiciteta, Wal Mart, Tesco i C&A prestali su kupovati pamuk od Uzbekistana dok ne eliminira dječji rad. "Premijer Uzbekistana je na to u rujnu 2008. potpisao dekret kojim je ratificirana Konvencija 182 Međunarodne organizacije rada o najgorim oblicima dječjeg rada te Konvencija 138 o minimalnoj dobi za rad. Potpisao, i tjedan kasnije djeca su opet poslana na polja, samo s čuvarima koji su sprečavali pristup novinarima i našim istraživačima", kaže Rebecca Atwood iz EFJ-a. Fondacija je usprkos takvim mjerama saznala da je najmanje četvero djece umrlo tijekom berbe 2008.

Odgovornost za uspjelost berbe u rukama je trinaest regionalnih guvernera Hokima, i ispunjenje kvota njihova je središnja dužnost. Uzbekistanski farmeri su obavezni predati pamuk lokalnom skupljalištu koji ga prodaje državnoj tvrtki Uzkhlopkoprom, onda oni predaju pamuk trima državnim trade kompanijama Uzprommashimpeks, Uzmarkazimpeks i Uzinterimpeks. Svjetska banka procjenjuje da farmeri dobiju najviše trećinu od vrijednosti pamuka. Po ocjeni bivšeg britanskog veleposlanika u toj zemlji Craiga Murraya, "bilo bi im bolje da uzgajaju hranu za sebe, a ne pamuk". 

Ovaj neofeudalni sistem omogućuje predsjedniku Karimovu koji je na vlasti još od raspada Sovjetskog Saveza, da s uskim krugom elite zgrće novac u zemlji gdje četvrtina stanovništva živi u siromaštvu. Njegova kći Gulnora šeta po Ženevi kao veleposlanica Uzbekistana pri UN-u, pokušava ostvariti pjevačku karijeru, a ujedno je i na položaju zamjenice u Ministarstvu vanjskih poslova. Njeno osobno bogatstvo procijenjeno je na milijardu dolara, dok je krajem 2004. godine, u zemlji čija je veleposlanica, minimalna plaća iznosila tek 6,53 dolara na mjesec.

Osim izrabljivanja djece, uzgoj pamuka doveo je i do jedne od najvećih ekoloških katastrofa ikad. Kada je 1861. rat u SAD-u prekinuo opskrbu Carske Rusije pamukom, car šalje vojsku u središnju Aziju koja postaje protektorat Carstva. Uskoro je tamo drastično porasla proizvodnja pamuka, a lokalne vrste su zamijenjene američkima. Zatim, Staljin smišlja plan uzimanja vode iz Aralskog jezera za navodnjavanje, pa do 1970. središnja Azija postaje najveći svjetski proizvođač. Međutim, ovaj se plan pokazao kao katastrofalan. Aralsko jezero, najveći svjetski kopneni izvor vode, izgubilo je 14 metara u dubini i isušeno je na 15 posto nekadašnje veličine, jer je voda skretana u sustav navodnjavanja koji samo u Uzbekistanu ima cijevi dužine 28 000 kilometara.

Uzbekistan je i nakon raspada Sovjetskog Saveza nastavio loše upravljati vodom. Zbog zastarjelog sistema 60 posto vode gubi se u prijenosu pa se za svaki kilogram pamuka potroši čak 20 000 litara vode. Ono malo vode što je ostalo sada je dvostruko slanije od oceana, a slanost vode dovodi do zaslanjenja tla. Pamuk je jako osjetljiv i slanost vodi lošijoj kvaliteti. Izumrle su i sve 24 vrste riba koje su bile autohtone u jezeru, tako da su ljudi koji su nekad živjeli od ribarstva izgubili način života i jedini izvor prihoda.

beracicepamuka 

U Karakalpakstanu, autonomnoj regiji s oko 500 000 ljudi, koja se nalazi na putu vjetrova s Arala, jedno od 20 djece rađa se s abnormalnostima, što je pet puta više nego u Europi. Studija NATO-a pokazala je da učestalost DNA mutacije u toj oblasti 3,5 puta viša od uobičajene, a također da je prisutna najveća svjetska smrtnost od raka jednjaka, zbog toksičnih kemikalija kojima je godinama prskan pamuk, a kemikalije su završavale u tlu i vodi. Nezaposlenost u regiji koja je nekad živjela od ribarstva sada je 70 posto. Nekad su tamošnji stanovnici živjeli na obalama najvećeg svjetskog kopnenog izvora vode, a danas nemaju dovoljno pitke vode. Vode rijeka Amu Darye i Sye Darye uzrok su tenzija sa uzvodnim susjedima, Kirgistanom i Tadžikistanom. Te zemlje žele graditi hidroelektrane, što je u sukobu s uzbekistanskim pamučnim planovima, pa ćemo tek vidjeti kakve će to probleme i moguće sukobe izazvati u središnjoj Aziji.

Unatoč uznemirujućim podacima iz Uzbekistana međunarodna zajednica kao da ima namjernu amneziju. Zaboravljen je i 13. svibnja 2005. kada se zbio pokolj u Andijanu, gradu na granici s Kirgistanom. Na mirne prosvjede na Bobur trgu Vlada je poslala vojsku, koja je otvorila vatru. Vlada je potom službeno priznala 187 ubijenih, no procjene idu i do 700. Međutim, Uzbekistan je još uvijek najveći pojedinačni opskrbljivač pamukom njemačkih trgovaca, a na sajmu pamuka u Taškentu u listopadu 2008. dogovoren je izvoz oko 950 tisuća tona za berbu 08/09 i 09/10.

"Sankcije neće pomoći. Kada bi EU i nametnula sankcije, Uzbekistan bi prodavao pamuk kroz Kinu ili Rusiju. Od koristi bi bilo da seljake pomognu strojevima i traktorima. Ne opravdavam režim, ali mislim da bi bilo učinkovitije kad bi se od Karimova zatražilo neka ukine dječji rad, i da mu se zauzvrat daju mašine", smatra Nuriddin Nizamuddinor, Uzbekistanac koji također živi u Nizozemskoj.

I novinarka Shakhzoda Nazarova, Uzbekistanka zaposlena na radiju Zamaneh u Amsterdamu, smatra da sankcije ne bi pomogle. "Pamuk će se ionako brati, a život će biti gori. Nakon Andijana i sankcija koje su tada uvedene, život je postao još teži. Međutim, ni strojevi nisu rješenje, jer kada oni beru, djeca svejedno idu za njima i kupe pamuk s poda, a taj je pamuk i slabije kvalitete."  Ipak, u sovjetsko se vrijeme 50 posto pamuka bralo mehanizacijom. International Cotton Advisory Council je procijenio da bi za potpunu mehanizaciju berbe u Uzbekistanu trebalo kupiti 3 000 berača, a svaki košta oko 280 000 dolara, što bi bila investicija od 800 milijuna dolara.

beracpamuka1 

Iako je Uzbekistan ilustrativan primjer, pamuk nije samo u ovoj zemlji uzrok dječjeg rada. U 2004. 40 posto tadžikistanskog pamuka ubrala su djeca. Iste je godine 200 000 djece bralo pamuk i u Turkmenistanu. Uzgoj pamuka u Beninu uzrokuje trafficking djece iz Burkine Fasoa. Samo u indijskoj državi Andhra Pradeshu preko 240 000 djece radi u proizvodnji pamuka. "Nema označavanja podrijetla pamuka. To želimo promijeniti, želimo da se označava i podrijetlo sirovine, a ne samo proizvodnja", kaže Rebecca Attwood. Međutim, pamuk se trži na globalnom tržištu. " Često je pomiješan i različitog podrijetla, što tvrtke koriste kao izliku za zatvaranje očiju pred kršenjima ljudskih prava", tvrdi.

Na odjeći koju nosimo možemo čitati markice Made in Bangladesh, Made in China. Na mojoj vesti piše Made in Cambodia. Možda se ponekad i zapitamo jesu li dječje ruke sašile naše i jeftine i skupe majice, ali još prije slabo plaćenih ruku u Kambodži dolaze i djeca ili slabo plaćeni odrasli radnici koji su brali taj pamuk, farmeri koji su za njega dobili premalu naknadu, voda koju je u sve žednijem svijetu progutalo bijelo zlato, kemikalije koje se šire zrakom, vodom i tlom, genetski modificirane vrste pamuka koji nije svrstan u hranu te je kontrola manipulacija još manja.

Nije li cijena naših ormara prepunih odjeće previsoka?

Izvor: H-alter [1]
Autor fotografija: Thomas Grabka [2]

 



This story comes from KONTRAPUNKT
  http://old.kontra-punkt.info/

The URL for this story is:
  http://old.kontra-punkt.info/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=56804

Links in this article
  [1] http://h-alter.org/vijesti/ljudska-prava/cijena-pamucne-majice
  [2] http://www.grabka-fotografie.de/