KONTRAPUNKT

Koga svrbi marksizam?

Iz drugih izvora / Reagovanja
Posted by devijant Jan 09, 2008 - 02:27 PM

Zahvaljujući uvidima u stanje stvari, što ih je na temelju studija osobne korespondencije znamenitog trierskog filozofa Karla Marxa stekao britanski sveučilišni profesor i dermatolog Sam Shuster, danas znamo: gnjevna kritika političke ekonomije, kojom je Marx svojedobno ispisao tisuće stranica svog impozantnog znanstvenog djela, vuče korijene iz opakih čireva, akni i drugih nemilih izraslina, koje mu, dok se onomad u Londonu mučio oko svog "Kapitala", nisu dopuštale čak ni da pošteno sjedne.

Autor: Boris Perić

Ukoliko je netko nepuna dva desetljeća po deklariranom slomu realsocijalizma još uvijek spreman na smionu tvrdnju da mu se nauk Karla Marxa (1818.-1883.) na bilo koji način zavukao pod kožu, rezultati recentnih dermatoloških istraživanja dat će mu za pravo. Htjeli-ne htjeli, marksizam je kožna bolest i to gadna, bolna i nadasve neugodna. Sukus je to vijesti koja je potkraj 2007. relativno nezamijećeno protutnjila medijskim prostorom, iako bi koju deceniju ranije zacijelo još uzvitlala neslućene oblake akademske prašine.

Ipak, zahvaljujući uvidima u stanje stvari, što ih je na temelju studija osobne korespondencije znamenitog trierskog filozofa stekao britanski sveučilišni profesor i dermatolog Sam Shuster, danas znamo: gnjevna kritika političke ekonomije, kojom je Marx svojedobno ispisao tisuće stranica svog impozantnog znanstvenog djela, vuče korijene iz opakih čireva, akni i drugih nemilih izraslina, koje mu, dok se onomad u Londonu mučio oko svog "Kapitala", nisu dopuštale čak ni da pošteno sjedne. Dakle, zaboravimo lijepo višak vrijednosti, fetišizam robe i njegove tajne, i uronimo u svijet nabujala tkiva, kožnih upala i gnoja, iz kojeg su se, zaključili bismo naprečac, nadahnjivale revolucije, od Oktobarske do permanentne.
 
Marxova boljka, objavio je Shuster još jesenas u časopisu The British Journal of Dermatology, zvala se hidradenitis suppurativa. Iza zlogukog latinskog naziva krije se prilično prozaična, iako nimalo bezazlena gnojna upala znojnih žlijezda u području pazuha i prepona, čijoj kliničkoj slici medicinari rado pripisuju i neugodne posljedice po psihu i samopouzdanje, a u Marxovu slučaju, ako je vjerovati britanskom dermatologu, i mjerodavan utjecaj na lik i djelo. Manifestira se kroz potkožne čireve, sve do gnojnih upala s opasnošću sepse. Bolest je još 1839. opisao francuski liječnik Alfred Velpeau, no, napominje Shuster, znanstvene spoznaje s kontinenta sporo su prelazile Engleski kanal, tako da Marxu, koji je u doba njena najžešćeg razbuktavanja živio u Londonu, nikad nije dijagnosticirano od čega zapravo pati.
 
Proleterska pošast
 

U pismima drugu i najbližem suradniku Friedrichu Engelsu, filozof, koji je u britanskoj prijestolnici preživljavao od povremenih novinarskih poslova, požalit će se 1864., u dobi od 46 godina, prvi put na čireve, upale i otekline. Tri godine kasnije dat će i precizan opis njihova djelovanja i lokacije: "Svrbež, grebanje i ljuštenje kože na stražnjici i oko penisa." Iste 1867. napisat će svom prijatelju i suborcu, njemačkom liječniku Ludwigu Kugelmannu: "Još uvijek imam upalu na desnoj preponi, nedaleko centra za reprodukciju, kao i brojne čireve."
 
Precizno datiranje Marxovih čireva, što ih je začetnik komunističke misli u svom bolesničkom gnjevu smatrao "istinskom proleterskom pošašću", nije, međutim, vrhunac Shusterove studije. Hidradenitis suppurativa - koji se prema podacima Britanske udruge dermatologa javlja kod svega jednog na stotinu ljudi i to češće kod žena nego kod muškaraca - navodno je uvelike doprinio osiromašenju obitelji Marx, ali i rađanju mnogih misaonih konstrukcija, utkanih u temelje marksističke filozofije. Jedna od njih trebala bi biti i poznati pojam otuđenja, kao izvora i generatora nezavidnog položaja europskog radništva u uvjetima brutalnog kapitalizma. U Shusterovu članku tako možemo pročitati da je "koža organ komunikacije, zbog čega njene bolesti uzrokuju toliko psihičkog jada kao što su depresije, pad raspoloženja i razine samopoštovanja, gađenje i otuđenje".
 
Zgađen samim sobom, Marx je, prema toj interpretaciji, na vlastitu otuđenost – jer među odlike opisanih čireva spada i veoma neugodan vonj – reagirao konceptom otuđenja, što ga je razvio u svojim spisima. Pojednostavljeno rečeno, toliko puta ponavljana činjenica da radnik, otuđen od predmeta rada, oruđa i proizvodnog procesa, na kraju ispada iz šablona vlastite biti i ljudskog dostojanstva, pada u vodu pred potkožnim nakupinama smrdljiva gona – acne inversa! – na kojima je, ukoliko bi ikako uspio, morao sjediti jedan od najprominentnijih mislilaca njegova nažalost utopijskog oslobođenja.
 
Da je movens historije zapravo ono što Britanci dandanas nazivaju pain in the ass, a da pritom nisu ni svjesni dermatološko-marksističkog prizvuka te ljupke krilatice, bilo je, prema Shusterovu tumačenju, savršeno jasno i Engelsu, koji je, iako manje vičan kožnim boleštinama, po prvom čitanju "Kapitala" znalački zaključio kako "poimence drugi arak u sebi nosi pomalo prigušeno obilježje kožnih upala". Istim upalama prijetio je Marx i klasnom neprijatelju, izražavajući nadu da će "buržoazija čitav život misliti na moje apscese", što se u neku ruku i obistinilo.
 
Arogantan nastup
 
Na krilima dermatološke kritike marksizma neki mediji pronašli su u neugodnim kožnim bolestima i mogući odgovor na pitanje zašto je njemački filozof za života bio toliko prgav, da, primjerice, njemački revolucionar i kasniji američki političar Carl Schurz za njega nije pronašao ljepših riječi od: "Nikad nisam vidio čovjeka čiji bi nastup bio toliko uvredljiv i nepodnošljivo arogantan. Nijednom mišljenju, koje bi pokazivalo otklon od njegovog, nije iskazivao čast da ga donekle s poštovanjem uzme u obzir. Prema svakome, tko bi mu protuslovio, odnosio se s jedva prikrivenim prijezirom." Naposljetku, što ima slađe nego da se filozofija čiji su učinci ipak dobrano potresli svijet diskreditira kao manična umotvorina ogorčena čudaka, koji je dobar dio života prosjedio na bolnim čirevima?
 
Ali da je boljelo, boljelo je. "Da mi je knjiga gotova, bilo bi mi sasvim svejedno hoće li me danas ili sutra baciti na smetlište, odnosno, hoću li krepati", napisao je Marx Engelsu uoči dovršenja "Kapitala". Nastojanja britanskih liječnika da mu patnje ublaže oblogama natopljenim arsenom nisu urodila plodom, pa se ojađeni filozof "psinama", kako je gnjevno nazivao svoje gnojne izrasline, 1866. odlučio suprotstaviti sam, poprativši svoju očajničku borbu sljedećim izvješćem Engelsu: "Uzeo sam danas oštru britvu i osobno razrezao psinu. Ne trpim liječnike u blizini svoga spolovila." Na kraju, Marx je - iz medicinske vizure krajnje neosnovano i ništa manje prgavo - uzeo svojatati monopol na razumijevanje vlastite boljke: "Sve u svemu, jasno je da o bolesti kožnih upala znam više od većine liječnika."
 
Ipak, sugerirana tvrdnja da je socijalizam, sukladno filozofovoj formuli da bitak određuje svijest, proizišao manje-više iz Marxove upaljene stražnjice, u medijima diljem kontinenta nije naišla na previše pozitivna odjeka. Koncept alijenacije bio je središnji moment u razmišljanjima mladog Marxa, a taj je još bio prilično zdrav, upozorava tako komentar u berlinskom dnevniku "taz", dok na drugom mjestu možemo pročitati kako bi izvođenje Marxovih teorija iz kožnih boleština "dalo jednako malo smisla kao da se Nietzscheova kritika civilizacije pokuša objasniti kao posljedica dizenterije i sifilisa".
 
Fatalni vrijed
 

Ni po mišljenju hamburškog tjednika Der Spiegel posthumna dijagnostika neće izazvati radikalne promjene u tumačenju filozofova djela: "Prije bi se reklo da marki Marx predstoji nova karijera reklamne table za jednu dosad podcjenjivanu boljku." U tzv. praktičnom životu ta prognoza već je dobila brojne potvrde, primjerice u postu čitateljice Sandre Slaughter iz američkog Nashvillea, objavljenom na web-stranici britanskog dnevnika The Times: "Zadivljuje me da je netko toliko utjecajan kao što je to bio gospodin Marx patio od iste bolesti kao i ja. Zaista se nadam da će ta činjenica svima nama pomoći da razvijemo samopouzdanje i prestanemo se skrivati."
 
A za sve one koji gnojne izrasline radije detektiraju na tkivu povijesti, ostaje ushićen usklik Nine Goad, jedne od prvih dama britanske dermatologije, kako je "fascinantno otkriti da je tako utjecajna osoba poput Marxa bolovala od takve bolesti, posebice uzme li se u obzir da je to stanje moglo utjecati na njegov rad". Uostalom, ne bi li se, u otrcanim koordinatama domaćeg terena, ponekoj sentimentalnoj duši sad trebala ukazati slika fatalnog vrijeda (čira), koji je kasnih devedesetih sablasno lebdio nad hrvatskim medijskim prostorom i njegove moguće sprege s vjetrovima visoke politike, ispuštanih u to burno doba pri samome vrhu državne zbiljnosti? Onkraj bilo kakve privrženosti posthumnim spektaklima, jednadžba baze i nadgradnje bolna je i jasna.

Izvor: Feral Tribune [1]


This story comes from KONTRAPUNKT
  http://old.kontra-punkt.info/

The URL for this story is:
  http://old.kontra-punkt.info/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=55767

Links in this article
  [1] http://feral.mediaturtle.com/look/weekly1/article_sngl.tpl?IdLanguage=7&IdPublication=1&NrArticle=17211&NrIssue=1161&NrSection=1&ST1=text&ST_T1=teme&ST_AS1=1&ST_max=1