KONTRAPUNKT

Pulski Oz

Iz drugih izvora / Argumenti
Posted by devijant Nov 26, 2007 - 08:46 PM

Kad sam ga prvi put čitao kao obaveznu srednjoškolsku lektiru, roman Alberta Camusa Stranac urezao mi se u pamćenje zbog kratkog razgovora koji glavni lik, mladi službenik Meursault, nakon ubojstva Arapina, a prije izricanja smrtne kazne, vodi u zatvoru s glavnim ključarom. Priznajući mu da ga prvih zatvorskih mjeseci muči žudnja za ženama i da mu se to čini nepravednim, ključar mu, kazavši mu da se i ostali na to najviše žale, odgovara: »Ali zato baš i jeste zatvoreni… u tome i jest sloboda. Oduzeli su vam slobodu«.

Nema valjda tog Puljanina koji se nije, spuštajući se Omladinskom, osvrnuo na veliko kameno zdanje pulskog zatvora, dovoljno prijeteće iako u pozadini zgrade suda. Svega par metara od presude do ćelije, a sve u ulici hrvatskog pjesnika Silvija Strahimira Kranjčevića kojeg Krleža svojedobno naziva – barjaktarom slobode.

I zatvorenici pulskog zatvora, što god učinili, naši su sugrađani. I oni žive u Puli, netko kraće, netko dulje. Odslužuju kaznu. Žive u iznimno dinamičnom, skoro urbanom središtu Pule, ali zatvoreni. Žamor u ćeliji. Ove godine, uoči Uskrsa, pokrenute su interne zatvorske novine Oz, a nedavno je odštampano 50 primjeraka trećeg broja. Naziv je posuđen iz istoimene popularne dramske serije o strogom američkom zatvoru, koja se, kao i njena eksperimentalna zatvorska jedinica Smaragdni grad, referira na dječju knjigu Franka L. Bauma Čarobnjak iz Oza po kojoj je 1939. snimljen filmski klasik s Judy Garland («Somewhere over the rainbow, bluebirds fly, birds fly over the rainbow, why then, oh why can't I«).

Hotel Sve džaba

Uočljivo je da iz broja u broj raste broj novinara-zatvorenika, kao i da su u pisanju sve slobodniji. A najdraži su mi oni ispovjedni tekstovi: trauma pri izricanju zatvorske kazne i euforija nakon pomilovanja, boravak u osam kvadrata samice («Otvaranje i zatvaranje klime, prozora, prepušteno je komandiru. Zato prvo pravilo nikada ne prekršiti: komandir je sve i više od toga; poštuj ga i slušaj naredbe, možda dobiješ malo zraka«)... Kroz tekstove se provlači puno ironije, viceva, ali i poezije, crteža; a novina objedinjuje novinarsku, likovnu i dramsku zatvorsku radionicu.

Najefektnije su dakako grupne fotografije malonogometnih zatvorskih ekipa - Otpisani, Ruska mafija, Crni biseri, Lako ćemo, Minimalni rizik, Skockani, Gerijatrija, Zločesti dečki, Još malo pa gotovo, Balkan tim, Tim slobode (koji napominje da nema lopte i da će nastupiti na turniru bez jednog treninga). U lipnju je održan i stolnoteniski turnir, prvo mjesto donijelo je jednu pizzu i sok, a drugo pola pizze i pola soka. Postoji i zatvorska knjižnica koju, s oko 1.500 naslova, zovu Blagovaonica za dušu… Pun bi pogodak bila distribucija Oza izvan zatvora, po gradu, uz pomoć gradskih vlasti.

Pulski zatvor zovu i Prokleta avlija i Hotel Sve džaba. Dosta je tekstova protiv ovisnosti, a to ni ne čudi jer su mnogi zatvoreni zbog krađa i provala motiviranih drogom. Za izlaženje Oza najzaslužnija je udruga Institut i njena predsjednica Varja Bastiančić. Pozornost zaslužuje zasad jedini sponzor lista, pulski autolakirer Miodrag Pavlović. Nije htio publicitet, ali smo ga uvjerili (Pula – to je raj).

- Nikad nisam bio u zatvoru, niti itko od mojih bližnjih, ali mi dosta dobar prijatelj, socijalni radnik, radi u zatvoru. Ljetos mi se požalio da će se tek pokrenuti zatvorski list možda ugasiti jer nemaju novca za štampanje. A nije bio neki novac, 500 ili 600 kuna, pa sam odlučio donirati, kaže Pavlović i dodaje: »Čujem da list kruži od ćelije do ćelije. Znate što, svatko može završiti u zatvoru, zbog prometne nesreće ili vam dijete može pogriješiti, upasti u loše društvo. A znate što: i zatvorenici su, štogod napravili, nečija djeca.«

Iz srušenog cepelina u zatvor

Utopija je pobrojati i približan broj onih desetaka tisuća ljudi koji su odslužili kazne u 140 godina dugoj povijesti pulskog zatvora. Još od 1868., kada ga je Austro-Ugarska ustanovila kao vojni istražni zatvor pod imenom K. und K. – Strafhaus, sve do danas imao je neprekinutu, za vladavina šest država, funkciju zatvora. Bio je to i ratnog 5. kolovoza 1915. kada je nad Pulom srušen talijanski ratni zračni brod Citta' di Iesi sa šesteročlanom posadom predvođenom Istraninom Brunom Brivonesiom. Kako čitamo u članku povjesničara Davora Mandića u vrijednom zborniku Fažanski libar, zračni je brod pao nedaleko od svjetionika Porer, a nadrealistički izgleda sačuvana fotografija srušenog, još polunapuhanog cepelina u uvali Saccorgiana. Nakon zarobljavanja dio je posade prebačen u pulski zatvor, a dio na Kaštel koji je tada također bio zatvor. U Puli su ispitani i svi članovi zarobljene posade talijanske podmornice Pullino koja se, kako se da pročitati u izvrsnoj knjizi Mate Balote Puna je Pula, nasukala u noći s 30. na 31. srpnja 1916. na kvarnerskom otočiću Galiola.

Pulski je zatvor »radio« i za Drugog svjetskog rata. Takav je, prepun zatvorenika, s čak 700 duša (unatoč tada optimalnom kapacitetu od 180 mjesta) dočekao kapitulaciju Italije. Povijest zatvora tada bilježi najkrvaviju stranicu. Kako piše Herman Buršić u Fažanskom libru, pulski su zatvorenici 14. rujna 1943., očajni što ih antifašisti ne spašavaju iz zatvora, sami organizirali bijeg oko 15 sati, razvalivši vrata krampovima. No na poziv stražara dotrčali su njemački vojnici i počeli pucati na nenaoružane zatvorenike. Mnogi su pali na izlazu, mnogi po drugim ulicama. Četvorica bjegunaca ubijena su u Medulinskoj ulici, kod današnjeg OMV-a, da bi Nijemci njihova mrtva tijela, kao memento svim prolaznicima, objesili stotinjak metara od crkvice sv. Ivana. Kod Fažane je strijeljano 17 zatvorenika, a tim nesretnicima u Fažani podignuta i spomen-ploča. »Nisu imali vezice na cipelama, u hlačama bez remena, strijeljani su po kratkom postupku«, govori nam Davor Mandić.

U pulskom je zatvoru do tog krvavog 14. rujna bilo najviše Labinjana, nakon što je otkrivena njihova organizacija Narodno-oslobodilačkog pokreta. Tada je u zatvoru bio i sekretar Komunističke partije Italije Edoardo Dorigo.

Dugi let marihuane

Kako je danas? Privremeni upravitelj Tihomir Marović već je godinu i pol dana na toj funkciji i jedan s najduljim stažem na toj užarenoj fotelji, a saznajemo da upravo ovih dana traje natječaj za novog upravitelja.

Zbog brojnih afera upravitelji su se smjenjivali kao na traci. Prije tri godine pobjegla su preko zidina dva pritvorenika i brzo uhićena, no taj su bijeg sve do našeg novinskog članka, puna četiri dana kasnije, nadležni posve prešutjeli istarskoj javnosti (Pula – to je kraj). No, Bože moj, bježao je i A. G. Matoš, doduše ne iz pulskog, nego iz novosadskog na Petrovaradinskoj tvrđavi.

Prošlih je godinu unutar zidina pulskog zatvora bilo izvjesnih količina kokaina i marihuane, prebacivanja preko zidina smotuljaka, pa narkoafere jednog pravosudnog policajca, dilanja CD-ova pornografskog sadržaja, prošvercanih mobitela… A opet, bilo bi licemjerno čuditi se drogi u zatvoru kad je njome, kao kugom, zaražen cijeli, cjelcati grad izvan zatvorskih zidina. Od toga stanja jedino je gora – šutnja.

Ovog tjedna u pulskom je zatvoru bilo čak 228 osoba, od kojih 145 zatvorenika i 83 pritvorenika. Po važećem zakonu, svaki zatvorenik ima pravo na četiri četvorna metra i - deset kubika zraka. Zvuči grozno. Loše zvuči i tvrdnja Odjela za tretman da čak 70 posto zatvorenika razmišlja o bijegu ili suicidu. No, ne smijemo u ovoj priči zaboraviti na – žrtve njihovih kaznenih djela!

No, zbog prekapacitiranosti su povrijeđena zakonska prava zatvorenika i humani uvjeti, a zbog toga trpi i sadašnjih 75 pravosudnih policajaca koji su zbog gužve izloženiji pritisku i stresu. Naime, optimalni je kapacitet 146 zatvorenika, a sukladno tome optimalan broj policajaca - 86. Oko trećine zatvorenika u pulskom zatvoru služi kaznu iznad tri godine, dok njih svega trojica-četvorica služe najveću kaznu od 15 godina zatvora. Među njima je, kao daleko najpoznatiji pulski zatvorenik, kontroverzni Fikret Abdić, osuđen za ratni zločin.

Zatvor za Rockwool i Mljekaru?

No, nepravda je često velika i još češće nekažnjena. Mnogi ne završavaju u zatvoru, iako bi morali, dok umjesto njih stradaju manje ribe. Sa zatvorom vam stvari stoje kao i s ludnicom: nema te zgradurine u kojoj bi završili svi koji bi trebali. U mom svijetu bi, recimo, netko sada morao u zatvor zbog službeno utvrđenog Rockwoolovog onečišćenja kancerogenim formaldehidima (na što su upozoravali rijetki nezavisni stručnjaci i liječnici), kao što bi netko morao guliti zbog propasti pulske Mljekare i gubitka silnih radnih mjesta. Koliko god sada istarski vladajući političari - Ivan Jakovčić u prvom (šifra: Španjolska), a Damir Kajin u drugom slučaju - bestidno i posve neuvjerljivo prali ruke od neupitne vlastite odgovornosti.

No, zatvor može biti i vlastiti preplašeni um ili brak ili, pak, cijeli grad. Na nedavnim 5. pulskim danima eseja cijenjeni, na više jezika prevođeni albanski pjesnik, pripovjedač, prevoditelj i glazbenik Arian Leka iz Drača, u svom izlaganju Rođen sam u provinciji, kazao je i ovo: »Provincija se može više usporediti s ribarskom mrežom. Velike se ribe u nju hvataju. No, uvijek shvaćaju da ju trebaju rasparati i pobjeći. Slučaj je malo drugačiji s malim ribama. Njihova nastojanja uvijek propadaju, a one ostaju jednom zauvijek zaglavljene.«

Pulski zatvor interno se dijeli na istok (pritvorenici) i zapad, (zatvorenici). Branko Miljković u pjesmi Poeziju će svi pisati kaže i: »Istok je zapadno od zapada, lažno kretanje je najbrže«. Istu pjesmu završava čuvenim stihom: »Hoće li sloboda umeti da peva kao što su sužnji pevali o njoj«.

Piše: Zoran Angeleski

Izvor: Glas Istre






This story comes from KONTRAPUNKT
  http://old.kontra-punkt.info/

The URL for this story is:
  http://old.kontra-punkt.info/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=55639